Mogućnosti uzgoja majčine dušice - biljke skromnih zahtjeva

Majčina dušica (Thymus serpyllum L.) je višegodišnja biljka sa jednogodišnjim zeljastim stablom. Pripada familiji Lamiaceae (usnatice), iz koje potiče i većina ljekovitih i začinskih biljaka.

Kod nas uglavnom raste kao samonikla biljka. Pored vrste Thymus serpyllum, rod sadrži još oko 35 vrsta. Selekcijom su stvoreni ukrasni varijeteti, koji se često nalaze u baštama, sa raznobojnim dekorativnim cvjetovima i listovima. U prirodi je podložna ukrštanju pa se često javljaju novi hibridi.

Može li se mirta uzgajati u kući?

O ljekovitim svojstvima majčine dušice, kao i njenim uslovima uzgajanja, saznali smo od diplomiranog agronoma, Olivere Gavrilović, iz PSSS Pirot.

Ima primjenu i u industriji pića

U svježem i osušenom stanju, može služiti i kao začin različitim jelima. Koristi se u prehrambenoj industriji i u proizvodnji pića (likeri), a vrlo često i u kulinarstvu za pripremu jela. Najviše se upotrebljava u talijanskoj kuhinji. Zbog jake aromatičnosti, konzumira se u malim količinama.

Kao i kod većine biljaka iz ove familije, kako kaže, primjena je zasnovana na eteričnim uljima. Sušena biljka sadrži oko 0,6% eteričnog ulja (Oleum serpylli), koje u sustavu sadrži cineol sa timolom, karvakrolom, kao i flavonoide koji opuštaju mišiće. Najvažniji sastojak ulja, timol, zastupljen je u manjoj količini.

Najviše voli srednje laka tla

Iz njenog busena razvija se mnoštvo poleglih stabala, u donjem dijelu jako razgranatih (polegli žbun). Raste u visinu do 30 cm. Stablo je okruglo prekriveno maljama. Bočne grančice su uspravne, sa cvastima na vrhu. Traži puno svjetlosti i toplote. U fazi mirovanja podnosi niske temperature.

Prema njenim riječima, ova ljekovita biljka u pogledu zemljišta ima vrlo skromne zahtjeve. Raste na suvim sunčanim terenima, gdje se javlja u većim grupama. Može da se nađe i po obodima šuma, pored puteva, a izbjegava vlažna i sjenovita mjesta. Za gajenje zahtjeva srednje laka, plodna tla sa dovoljno vlage, mada podnosi i sušu. Dobri predusjevi su đubrene okopavine i jednogodišnje mahunarke, a vraća se na isto mjesto nakon četiri godine.

Cvjeta tokom čitavog ljeta, od maja do sredine septembra, zavisno od staništa.

Uzgoj iz rasada i direktna sjetva

Prilikom zasnivanja zasada, o pripremi zemljišta treba razmišljati u godini predusjeva. Bez obzira koji je bio, preporučuje se duboka obrada, na 30 cm. "Đubrenje zgorjelim stajnjakom obavlja se pred duboko oranje. Mineralno đubrivo primjenjuje se prije jesenje obrade, u količinama 40 - 60 kg/ha N, 50 - 70 kg/ha P2O5 i 60 - 80 kg/ha K2O. Prije rasađivanja dodaju se dvije trećine azota. Nakon košenja, prihranjuje se sa preostalom količinom N i navodnjava, radi bolje regeneracije biljaka", objašnjava Gavrilović.

Sjetva se obavlja direktno, u jesen u ili proljeće, širokoredo, na rastojanju 30 - 40 x 8 - 10 centimetara. Dubina sjetve je 1 - 2cm. Nakon nicanja, usjev se prorjeđuje na potreban razmak između biljaka. Kada se uzgaja iz rasada, sjetva se obavlja u tople gredice polovinom februara i njeguje do kraja ljeta. U jesen se rasađuje na stalno mjesto, na isti razmak kao i kod direktne sjetve.

Mjere njege uslovljene vremenskim prilikama

Rasađivanje se može obavljati i u proljeće, ali bolji je prijem sadnica u jesen. Za vrijeme faze mirovanja (kasna jesen ili rano proljeće), dijele se busenovi i nose na drugu parcelu. Njega usjeva sastoji se od kultiviranja, okopavanja sa plijevljenjem, prihranjivanja i navodnjavanja po potrebi.

Kultivira se jednom do dva puta, u zavisnosti od vremenskih uslova. Zaštita od biljnih bolesti primjenjuje se samo kod većih napada bolesti i štetočina.

Berba traje do prvih mrazeva

Berba kreće od šestog mjeseca. Beru se razvijene cvasti, makazama ili oštrim nožem, u momentu punog cvjetanja. Cvasti se suše na 35 - 40 stepeni u sušarama ili prirodnim putem u hladovini. Krajem jula i početkom avgusta kose se biljke, na 5cm visine, da bi se obnovila vegetacija. Zatim se kultivira, prihranjuje sa 30 - 40 kg/ha azota i obavi se jedno zalijevanje.

Za tri sedmice počinje ponovno cvjetanje i berba se nastavlja do prvih mrazeva. Prinos suhih cvasti je 400 - 800 kg, a zelene mase 1.000 - 2.000 kilograma.