Na farmi porodice Richarda Perkinsa žive brojne životinje, od krava, svinja, ovaca, kokoši (iako nije ljubitelj mesa peradi) do povrća koje prerađuju i prodaju, najčešće putem skandinavskog modela direktne prodaje hrane potrošačima.
Briga o tlu, bioraznolikosti te dobrobiti životinja, oduvijek je bila u srži istinske organske poljoprivrede, a zbog očuvanja njezina integriteta pojavio se u svijetu pokret pod nazivom Regenerativna poljoprivreda – Organic 3.0, koji predstavlja evoluciju, ali i podiže standarde, uz vraćanje povjerenja potrošača, u ekološki uzgoj hrane, rečeno je u petak na godišnjem skupu "HR Eko forum" u Zagrebu, u susjednoj Hrvatskoj.
Regenerativnu poljoprivredu u praksi imanja Ridgedale, švedske permakulturne farme, predstavio je međunarodno priznati učitelj, inovator i lider u području permakulture Richard Perkins, koji vodi prvi međunarodno akreditirani program edukacije regenerativne poljoprivrede u Dominikanskoj Republici, Poljskoj i Luksemburgu. Taj je koncept već uveo na svojoj farmi Ridgedale, ali i u Poljskoj, Bjelorusiji, Latviji, Danskoj i Finskoj.
Perkins je kazao da su farmu 'Ridgedale', veličine 10 ha, kupili prije šest, sedam godina u ruralnom predjelu Švedske, a na kojoj su se, prije nego što je postala mještovita farma, uzgajali konji. Dodaje da na farmi imaju brojne životinje, od krava, svinja, ovaca, kokoši (iako nije ljubitelj mesa peradi) do povrća koje prerađuju i prodaju, najčešće putem skandinavskog modela direktne prodaje hrane potrošačima. Potrošači, pak, slobodno mogu doći na njegovu farmu i osobno se uvjeriti u način držanja životinja, ali prerade hrane, kaže Perkins.
Inače, Perkins je nositelj diplome iz primijenjenog permakulturnog dizajna, ekološke proizvodnje usjeva i široko se educirao u području holističkog menadžmenta, ekologije i antropologije. On drži da svaka regenerativna farma mora biti samoodrživa, odnosno uspješna u proizvodnji hrane za tržište, ali i svoje potrebe. "Kod kuće imam osam tona mesa, ne idem u šoping centar kao vlasnici mljekare iz moga susjedstva koja je vrijedna 10 miliona eura', istaknuo je Perkins.
On je napomenuo da je ušteda vremena, ali i resursa, posebno goriva, jako važna, ne samo u ekološkoj poljoprivredi koja zahtijeva više intezivnog fizičkog, ali i inovativnog rada.
"To znači da ne kopamo u povrtarstvu jer tako oslobađamo CO2 u atmosferu odnosno korov, već direktno stavljamo gnojivo na tlo putem posebnog pluga, koji ore samo 18 do 20 cm dubine. Važna je i kontrola vode na farmi, zbog usjeva, a kod nas na frami je ima čak 47 posto", ističe Perkins.
Tu su i dva do četri plodoreda godišnje, a ne žele ni sabijeno tlo pa je ovaj inovativni mladi poljoprivrednik iz Japana naručio posebne alate. Inače, kaže, sav alat na farmi košta 2.000 eura, a u Švedskoj nije rijetkost da se zemljište odnosno farma, iznajmi jer mladi poljoprivrednici ni tamo nemaju početni kapital za ulaganje.
Eko poljoprivreda zadržava ugljik u tlu - zašto je to dobro?
Ističe i da se povratkom predatorskih životinja na farmu koje su dio ukupnog životnog ciklusa u prirodi, mjeri njezin uspjeh u regenrativnoj poljoprivredi. "Osim domaćih životinja, imamo na farmi i dabrove, jelene i druge divlje životinje", kaže on. No, zbog dugotrajne zime u Švedskoj, eko farma 108 dana godišnje ne radi.
Perkins ističe važnost lokalne proizvodnje eko hrane, ali i njezine prodaje. Primjerice, za 5.000 eura tjedno od zelene salate trebaju mu njezine dvije berbe. Prodajne cijena salate je 16 eura za kilogram. Kokoši, ali jaja iz eko uzgoja, prodaje putem pretplate, šest mjeseci unaprijed. U klaoničko postrojenje koje su sami nadogradili, investirali su 24.000 eura. Rezulat je godišnja prodaja u vrijednosti 60.000 eura. "Ne želim da mi netko iz Brisela kaže kad mogu zaklati svoje kokoši, iako se svi potrebni standardi moraju poštivati", ističe pragmatični Perkins.
Kako se čulo, Perkins je protiv poticaja u poljoprivredi. "Ubijaju smisao proizvodnje hrane koja bi prije svega trebala biti zdrava i dostupna, a ne u rukama korporacija koje su uspjele zagaditi i eko poljoprivredu, koja sad mora tražiti nova rješenja", kaže on.
Certitifikatorica iz tvrtke 'Biotechnicon' Ana Marušić Lisac predstavila je prvi put nove standarde regenerativne poljoprivrede (ROC), koji imaju tri stupa. Dakle, stanje tla, bez GMO. Nadalje, potiče se pašarenje zbog zdravlja tla te dobrobit životinja, bez intenzivnog farmskog uzgoja, ali i njihova prekomjernog transporta.
Marušić Lisac je isktaknula da se i ROC standardi razlikuju jer dok Evropa ne priznaje hidroponski uzgoj paradajza, Amerika ga priznaje. "Konvencionalna poljoprivreda je neekološka, kemijska poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane", kazala je.
Eko forum je i ove godine okupio predstavnike institucija, brojne eko prozvođače kao i civilni sektor, koji je predstavio projekt 'Društvena banka sjemena', udruge ZMAG.
Priču o Perkinsovu imanju pogledajte i u videu:
Video: Youtube/Richard Perkins
Tagovi
Autor
