Raznolikost alternativnih biljnih vrsta obezbjeđuje širok spektar proizvoda, doprinosi raznolikoj ishrani i očuvanju zdravlja ljudi i životinja. Neke alternativne biljne vrste uzgajane su u prošlosti, vremenom su postale zaboravljene, a danas se ponovo mogu naći u proizvodnji.
Na kvalitet i bezbjednost hrane najviše uticaja ima sistem proizvodnje. Organska proizvodnja je posebna i doprinosi očuvanju zemljišta, voda, zdravlja biljaka, životinja i ljudi, biodiverziteta i agrobiodiverziteta. Ekološki i ekonomski značaj organske proizvodnje hrane obezbjeđuje intenzivniji multifunkcionalni razvoj poljoprivrede i sela.
Nestanak biljnih i životinjskih vrsta širom svijeta i narušavanje životne sredine najvećim dijelom je rezultat konvencionalne proizvodnje (akomulacija pesticida, degradacija zemljišta, gubitak genetičke raznolikosti, erozija zemljišta). Industrijska proizvodnja, agroekosistemi kao biološki bogate i plodne oaze, postepeno su pretvorene u pustinje.
Organska poljoprivreda ima strogo definisane agroekološke principe i uzgajanje alternativnih biljnih vrsta se savršeno uklapa u taj koncept.
Raznolikost alternativnih biljnih vrsta obezbjeđuje širok spektar proizvoda, doprinosi raznolikoj ishrani i očuvanju zdravlja ljudi i životinja. Neke alternativne biljne vrste uzgajane su u prošlosti, vremenom su postale zaboravljene, a danas se ponovo mogu naći u proizvodnji. U alternativne biljne vrste spadaju i neke nove vrste, koje do sada nisu bile prisutne u proizvodnji na našim poljima.
Alternativne vrste posebno su značajne za organsku poljoprivredu, jer većina ovih usjeva ne zahtijeva velika ulaganja i mogu se uzgajati bez upotrebe mineralnih hraniva i pesticida. Proizvodnjom alternativnih vrsta podmiruju se realne potrebe, obezbjeđen je siguran plasman i solidne cijene.
Grupi alternativnih biljnih vrsta pripadaju jednogodišnje i višegodišnje vrste, koje se biološki veoma razlikuju, predstavnici su različitih botaničkih porodica. Predstavnici su vrste iz grupe žita, zrnene mahunarke, uljane, tekstilne, korijenasto-krtolaste i ljekovite biljke.
Alternativne biljne vrste iz grupe žita su sljedeće vrste pšenice: krupnik, korosan (kamut), dvozrnac, jednozrnac i patuljasta pšenica, golozrni ječam i zob, kukuruz tvrdunac, šećerac i kokičar, sirak šećerac, proso, kanarska trava, heljda, kvinoja i štir.
Zrnene mahunarke predstavnici su porodice leptirnjača, to su jednogodišnje vrste, pretežno usjevi proljetne širokoredne sjetve. Uzgajaju se radi zrna bogatog ukupnim proteinima, ugljikohidratima i uljem čiji sadržaj zavisi od vrste. Pored zrna kao glavnog proizvoda, one se mogu sijati u različitim krmnim smjesama za spremanje voluminozne stočne hrane. U alternativne vrste iz grupe zrnenih mahunarki ubrajaju se: soja, vigna, dolihos, bob, slanutak, leća, sastrica, lupine, arahis.
Uljane biljke pripadaju različitim botaničkim porodicama, uzgajaju se kao jednogodišnje ili višegodišnje. Imaju zajedničku osobinu da u zrnima (plodovima ili sjemenima) sadrže veće količine ulja. U grupu alternativnih uljanih vrsta ubrajaju se: mak, ricinus, šafranika, sezam, lanik, uljane tikve.
Grupu alternativnih tekstilnih (uljano-tekstilnih) biljaka vrste čine: lan, kenafa i abutilon, koje su porijeklom iz različitih geografskih područja, tako da se po uslovima uspijevanja bitno razlikuju.
Alternativne korjenasto-krtolaste biljne vrste su one kod kojih su produktivni organi zadebljali korijenovi ili zadebljali dijelovi podzemnih stabala. Ove biljke pripadaju različitim porodicama i mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje. U ovu grupu ubrajamo: cikoriju, slatki korijen (batat), čičoku.
Ljekovite, aromatične i začinske biljke su grupa biljaka koju čine vrste porijeklom iz različitih geografskih područja, zahtijevaju posebne uslove uspijevanja. U alternativne vrste iz grupe ljekovitih, aromatičnih i začinski biljaka ubrajamo: nanu, kamilicu, lavandu, bijelu slačicu, komorač, bosiljak i dr.
Tagovi
Autorica