Ko rakiju ovu pije, lice mu se uvi'k smije - kako do Gučogorke?

"Kad čovjek donese odluku da ne može pjevati u horu, onda radi solo karijeru, ja sam jedan od tih", kaže poznati Gučogorac Ivica Rajić koji se bavi organskom proizvodnjom, na početku razgovora za Agroklub. Certificiran je, dodaje, već 14 godina, i evidentno je najviše voli raditi sam. 

Za sebe kaže da nije staromodan, nego veliki tradicionalista za kojeg prave vrijednosti predstavljaju slike koje nosi i djetinjstva. 

"Ja još uvijek vidim, da tako kažem, svoje pokojne rođake, kumove, prijatelje i susjede, okupljene oko kazana na seoskom potoku gdje se peče rakija, tradicionalno se pekla rakija u to vrijeme, ali Bogu hvala i dan danas", kaže vlasnik OPG-a Gučogorka, smještenog u selu Guča Gora na jugoistočnim obroncima Vlašića u Travniku. 

Nedovoljno iskorištena sorta

U svom asortimanu ima brojne tinkture, destilate, rakije, likere od maslačka, mladih borovih izdanaka, orahovac liker i rakiju orahovaču, jabukovače, a glavna je – šljivovica. Akcenat je, kaže nam, stavio na požegaču koju i sam uzgaja, ali nedovoljne količine, pa nabavlja i od onih koji je "nedovoljno iskorištavaju".

"Imamo mi ovdje baš u mojoj okolici, osim mog voćnjaka, naselja koja su posvećena uzgoju požegače šljive, tako da s tim ljudima imam solidne kontakte, sve viškove oni meni ponude", pojašnjava Rajić kako se snalazi za plodove i dodaje da je ova sorta šljive blagodat koja se ovdje oduvijek uzgajala. 

U vrijeme kada nisu postojale "kojekakve čačanke i ljepotice", dominirala je požegače, priča nam, dodavši da se u dobroj mjeri se uzgajala tamo gdje su oranice, gdje se zemlja tretirala sa stajnjakom i poprilično je bila "otporna na bolešćurine". Međutim, danas su, kako navodi, mnogi zapustili parcele, samim time i voćnjake. 

"Umanjene su količine požegače, ali je još uvijek zanimljivo da jako se traži", dodaje i napominje da priroda toliko nudi, treba samo znati prepoznati, iskoristiti i adekvatno i pravilno obraditi i preraditi. 

Gdje je stao Smail, nastavio Hazir - vlašićka pramenka i sir nadaleko poznati

"Mi imamo fenomenalne uvjete, do sada ljudi nisu imali strojeve za destilaciju da bi napravili kvalitet, pribjegavali su više količini, ne kvalitetu, što je razumljivo jer su preživljavali na svoj način, međutim, danas imamo mogućnost da uradimo jako kvaitetne stvari", kaže jedan od pionira u organskoj proizvodnji. 

Pjesma o rakiji

Priča nam i kako su mladima danas dostupnija strana pića, koja su nedovoljno poznata, te kako se domaća ne cijene dovoljno. A, trebala bi. 

"Francuz se ponosi svojim proizvodima iz Champagne, Portugalci iz Porta i Madeire i tako dalje, da ne kažem za Špance, Talijane i Grke, Bože moj, pa mi imamo svoju tradiciju, imamo neke proizvode koje trebamo njegovati", kaže Rajić.

O rakiji je sročio i pjesmu, koja se nalazi na boci šljivovice kao poruka mladima. 

Naši stari nju su pili 
i uvi'k su zdravi bili, 
'ko rakiju ovu pije, 
lice mu se uvi'k smije. 

Pri rođenju i krštenju, 
pričesti i krizme naše, 
na vjenčanju, pokoj duši, 
nje su uvi'k pune čaše. 

L'ik za dušu, a i t'ilo, 
'ko je neće sram ga bilo. 
šljivovicu, ja ću piti, 
dugo živi't i zdrav biti. 

Zna, kaže da alkohol utječe na pritisak, pa preporučuje piti umjereno, a i za to je jedan izričaj napisao: "Blago onom ko znade piti, malo piti, a malo bolje meziti."   

Šta je zajedničko siru, bilju, Ivi i Ćiri, a nisu veziri?

Litar šljivovice u trenutku naše posjete koštao je 15 maraka, a Ivica nam je tada pričao u kako je u dobrim razmišljanjima da odredi nove cijene svojih proizvoda. Posebnu pažnju on posvećuje pakiranju, pa kupac ovdje može dobiti proizvod u rinfuznom pakovanju, originalnom i suvenirskom poklon pakovanju.

Ovaj OPG nalazi se u blizini Franjevačkog samostana i crkve sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori, a svi putnici namjernici su dobro došli. Ivica prima i organizirane posjete, a za svoje goste priprema gozbu uz koje služi i domaće piće po izboru. 

Kompletnu posjetu ekipe Agrokluba Travniku, možete pogledati i u videu: