Maslačak - od korisne biljke do prepoznatljivog korova

Učestale padavine i relativno toplo vrijeme, pred sve vlasnike vrtova i travnjaka postavlja konstantan izazov borbe protiv korova i podivljalih travnjaka. Svakako česta vrsta na domaćim travnjacima je maslačak.

Prema mišljenju mnogih, on može poslužiti kao definicija korova - koliko god se često kosio, uvijek se ponovo pojavljuje, nepravilnim rastom kvari savršenu estetiku konvencionalnog travnjaka. Ukoliko se ne pokosi na vrijeme ili se nađe na nekom skrovitom mjestu, samo jedna biljka proizvodi veliki broj sjemenki koje se veoma lako i efikasno šire.

Prepoznatljiva biljna vrsta

Iako postoje brojne vrste maslačka, kod nas je najrasprostranjenija vrsta Taraxacum officinale, prepoznatljiva na različitim staništima, ali najčešće u mezofilnim livadama i pašnjacima umjerene vlažnosti ili na ruderalnim površinama, uz urbana i ruralna staništa. Biljka formira rozetu uz samu površinu tla, sa veoma skraćenim stablom. Listovi su mekani, sočni i glatki, lancelastog oblika i najčešće duboko testerasto usječeni. Cijela biljka ima mliječni sok.

Cvjeta tokom cijele godine, od ranog proljeća sve do prvog mraza. Cvjetovi su žuti, složeni u glavičastu cvast, izdignuti na šupljoj cvjetnoj dršci visine najčešće 20-30 cm, rijetko i do 100 cm. Nakon oplodnje formira se prepoznatljiva bijela kuglasta tvorevina sačinjena od plodova i papusa. Plod je siva ahenija dužine tek nekoliko milimetara opremljena sa organom za letenje (papus) zahvaljujući kome se efikasno širi vjetrom.

Korijen maslačka je vretenast, debeo i prodire duboko u tlo. Njegovim rezanjem, biljka se može vegetativno razmnožavati. Također, korijen je otporan na izmrzavanje, prezimljuje i po nekoliko godina.

O rasprostranjenosti maslačka

Ovo je jedna od najraširenijih biljnih vrsta uopšte pa se može naći na šest kontinenata, svima osim Antarktika, a upravo je njegova historijska veza sa ljudskom civilizacijom jedan od razloga zašto je danas tako raširen.

Vjeruje se da je maslačak evoluirao prije 30 miliona godina u Euroaziji, a do njegovog širenja dolazi uglavnom u interglacijalnim periodima kada glečeri ostavljaju uzurpirano tlo. Zapravo maslačak najčešće nastanjuje određene prostore nakon što se zemljište na bilo koji način uzurpira, bilo to njegovom obradom, krčenjem nativne vegetacije ili pretjeranom ispašom. Biljka ima veliku kompeticijsku moć, brzo pokriva tlo i na taj način među prvima zauzima dati prostor, pri čemu trema imati na umu i da sjemenke mogu odavno već biti prisutne u tlu, samo čekajući pravi momenat da isklijaju.

Prije širenja poljoprivrede čovjek je sakupljao i koristio divlji maslačak u ishrani i u medicini. Svi biljni dijelovi su jestivi, naročito mladi - list se koristi kao salata ili varivo, cvijet ima slatkast okus, dok je snažan i dubok korijen za sakupljače predstavljao izvor hraniva i izvan vegetacije. Korijen se koristi kao i kod drugih korjenastih kultura ili kao surogat kafe, slično cikoriji. Čak i mnogo nakon zajednica lovaca-sakupljača, gotovo sve poznate antičke civilizacije često koriste maslačak u ishrani, a spominje se i u grčkoj mitologiji kao hrana koja je Tezeju podarila snagu da se izbori sa Minotarurom, čudovištem iz labirinta. I danas se maslačak koristi u kuhinji nakih, uglavnom mediteranskih, kultura.

Vino od maslačka za bolji san - evo recepta

Iako ga pčele i drugi oprašivači rado posjećuju, maslačak formira sjemenke i bez oprašivanja, razmnožavajući se partenogenetski tako da je svaka sjemenka zapravo klon majčinske biljke. Uzme li se u obzir broj glavica i broj sjemenki po glavici koje maslačak formira jedna biljka godišnje lako može dati između pet i sedam hiljada sjemenki koje dugo zadržavaju klijavost. Uz to biljka živi i preko 10 godina.

Tradicionalno je slijedio čovjeka koji je privođenjem novog zemljišta kulturi, krčenjem šuma, oranjem livada i pašnjaka ili izgradnjom naselja uzurpirao površinu tla stvarajući tako povoljne uslove za njegove naseljavanje. Međutim i čovjek je od maslačka imao brojne koristi.

Ljekovita svojstva maslačka

Osim za ishranu, koristi se i kao ljekovita biljka. Cijela biljka ima ljekovita svojstva. Upotrebljava se za liječenje probavnih organa i jetre, kao diuretik, za stimulisanje lučenja inzulina, kao protivupalno sredstvo ili kao imunomodulator. Arheološki nalazi potvrđuju da je prahistorijski čovjek u Kini koristio maslačak u liječenju, a prvi pisani izvori o njegovoj upotrebi u ljekovite svrhe nalaze se u arapskim tekstovima iz desetog vijeka, a već u trinaestom vijeku pouzdano se zna da je u te svrhe korišten diljem starog svijeta. Zbog visokog sadržaja vitamina C koristio se kao efikasno sredstvo za prevenciju skorbuta.

Interesantno je da su maslačak na tlo Amerike i Australije donijeli evropski doseljenici, i to najvjerovatnije namjerno, zbog njegove široke upotrebe. Nakon što se jednom etablirao, maslačak se vrlo brzo proširio po cijelom novom svijetu, a već u 20. vijeku upotrebljavala su ga i brojna indijanska plemena.

Koristan i za ispašu, ali najčešće korov

Maslačak je poželjan na livadama i pašnjacima u određenoj mjeri jer je odlična ispaša. Ipak, ukoliko se javi u većem udjelu lako potiskuje druge korisne biljne vrste. Đubrenje, veća koncentracija stoke na maloj površini ili učestalo gaženje potiču rast maslačna na uštrb drugih vrsta.

Kao korovska vrsta na oranicama relativno se lako suzbija kombinacijom fizičkih i hemijskih mjera, tako da ne predstavlja naročito opasnu korovsku vrstu ukoliko je primijenjena agrotehnika adekvatna. U zaštićenom prostoru je često mjesto prezimljavanja štetočina kao što su lisne uši te razni drugi insekti i nematode.

Zbog svega navedenog se maslačak u pljoprivrednoj proizvodnji smatra čestim, ali ne i naročito opasnim korovom, međutim status nepoželjne korovske vrste stiče u posve drugim okolnostima.

Popularizacija modernog travnjaka

Početak antagonističkog odnosa čovjeka i maslačka počeo je popularizacijom modernog travnjaka koji se odlikuje jednoličnim botaničkim sastavom i savršeno jednobraznom visinom tratine. Posjedovanje ornamentalnog travnjaka isprva je bilo povezano sa bogatstvom vlasnika, jer tokom kasnog 18. vijeka samo su bogati mogli posjedovati parcelu koja neće biti korištena za proizvodnju hrane.

Tokom 20. vijeka rast standarda stanovništva u Sjevernoj Americi i Evropi doveo je do značajnije popularizacije travnjaka u dvorištima i okućnicama zajedničkih i privatnih posjeda kao i na parkovskim površinama. Međutim, savršen travnjak činila je samo jedna ili dvije uskolisne vrste, odnosno trave. Maslačku i drugim širokolisnim vrstama jednostavno nije bilo mjesto na takvim površinama. U međuvremenu su lijekovi obesmislili uzgoj maslačka za medicinske potrebe, a trpeza je postala daleko manje oskudna pa je rijetko ko razmišljao o berbi lista maslačka za salatu. Maslačak je postao korov u očima mnogih.

Njegova historija je duboko povezana sa ljudskom. Kao i brojne druge vrste biljaka i životinja, maslačak je čovjeku služio generacijama od antičkih vremena, rasprostirući se upravo po specifično ljudskom rukom kreiranim biotopima. Iako je njegov današnji odnos sa čovjekom antagonistički, ta biljka ostaje dokaz koliko je čovjek mijenjao ekologiju planete na ponekad potpuno neočekivane načine.

Pomalo je ironično da je upravo biljka koju je čovjek nekoć nosio sa sobom tokom osvajanja i otkrivanja novih horizonata, danas postala njegov zakleti neprijatelj.