Na koji način pokositi travu u brdskim područjima?

Poslije obilnih padavina poljoprivrednici se susreću sa ubrzanim porastom travne mase. Ukoliko se radi o većim površinama u ravničarskim krajevima to ne predstavlja veći problem jer postoji više mogućnosti za koševinu. Naravno, u prvom redu mislimo na upotrebu traktorskih kosa različitih vrsta. Također, nakon koševine u ravničarskim predjelima imamo i mogućnost mehanizovanog procesa sakupljanja i baliranja sijena.

Izazovi se javljaju na manjim i brdovitim površinama, kakvih je u Bosni i Hercegovini mnogo, gdje je pristup velike mehanizacije otežan ili pak nemoguć.

Ručne kose

Tradicionalni način koševine sa ručnim kosama polahko izumire, jednim dijelom zbog pronalaska novih, lakših tehničkih rješenja, a drugim zbog nedostatka znanja o pripremi i održavanju ručne kose. Sama priprema koja podrazumijeva otkivanje i oštrenje je vještina koju posjeduju uglavnom stariji vlasnici imanja, dok se mlađi odlučuju na nešto naprednija tehnička rješenja (trimeri i kosačice).

Upotreba ručne kose ima svoje prednosti, jeftina je, ne troši gorivo, za isuksne kosce veoma lahko se koristi na manje pristupačnim terenima, oko voćaka i slično. Za one manje iskusne njena upotreba može biti prava noćna mora, a posebno ako se ne savlada tehnika košenja i održavanja same kose.

Benzinski trimeri

Prvi trimeri koji su se pojavili u upotrebi su uglavnom kao rezno tijelo podrazumijevali rotirajuću glavu sa silkom. Za poljoprivrednike koji žele da sačuvaju pokošenu travu za ishranu stoke ovo je bilo slabo rješenje jer se na ovakav način trava usitnjava, lomi, te su gubici zelene mase jako visoki.

Također, za visoku travu silk nije idealno rješenje jer se trava namotava oko glave silka i otežava rad sa trimerom. Daljim tehničkim razvojem ovog alata na tržištu se pojavljuju različite vrste sječiva za visoku travu te se trimeri sve više počinju koristiti za koševinu livada i voćnjaka sa različitim nagibima terena.

Profesor Pavo Brkić od maturanata dobio trimer: Baš su pogodili!

Na tržištu ih ima u cjenovnom rangu od 150 KM do 2.000 KM, ali se većina kupaca odlučuje za trimere u rangu od 200 do 500 maraka. Njegove prednosti su svakako pristupačna cijena i lahak rad. Neki od nedostataka su česti kvarovi koji se dešavaju kod jeftinijih izvedbi ovog alata, često mijenjanje reznog tijela uslijed različitih potreba terena koji se kosi (većina sječiva za visoku travu ne može pristupiti kamenitim područjima i područjima sa betonskim pozidama jer dolazi do oštećenja reznog tijela).

Benzinske i dizelske kosačice

Jedan od boljih odabira su strižne (čeone) kosačice pogonjene dizelskim i benzinskim motorima. Međutim, ovdje dolazimo do problema u samom odabiru. One nešto skuplje (uglavnom preko 3.000 KM) sa kardanskim tipom prenosa su idealno rješenje, ali je njihov nedostatak prije svega cijena, a zatim i otežan transport do željene destinacije.

S obzirom da su to skuplje, vlasnicima imanja sa manjim površinama za košenje one su neisplative. One nešto jeftinije od 1.000 do 3.000 KM su dosta prihvatljivije kada je cijena u pitanju, u većini slučajeva su manje veličine i manje težine pa je njihov transport dosta lakši.

Nedostatak je nešto manja snaga motora te prijenos snage putem kaiša jer kod visokih trava često dolazi do njegovog proklizavanja tako da se ove kosačice uglavnom koriste za nešto nižu travu.

Kao što smo ranije rekli, izbor alata za košenje je kompleksno pitanje i ovisi od više faktora, a ipak je najbolje kombinirati dva ili više vrsta alata.

Oprezno nakon košenja: Stoka neće jesti "upaljeno sijeno"

Treba napomenuti da travnu masu za ishranu stoke treba kositi u fazi mliječne zriobe kada je sadržaj hranjivih materija najveći. Starija trava sadrži veliki procent sirovih vlakana i manje hranjivih materija. Također, košenje u više navrata tokom vegetacije je lakše i u svakom slučaju korisnije za ishranu stoke.