Jedinstvena seoska farma: 50 jelena lopatara živi na deset hektara

Ljubav prema lovu i divljim životinjama navela je Dušana Kostića, strastvenog lovca iz sela Brzan kraj Batočine u Srbiji, da ostvari svoju mladalačku želju i osnuje farmu jelena lopatara.

Velike površine pod gustom šumom i plodnom zemljom čine ovo mjesto gotovo idealnim za bavljenje poljoprivredom, ali i za čuvanje divljači. Brdski predjeli rezervisani su za voćarske kulture, dok na ravnicama leži dobra, moravska zemlja na kojoj se uspješno gaje sve vrste žita. Također, ovaj kraj je uveliko poznat i po lovištima koja zauzimaju ozbiljne površine. Upravo na nekima od njih, prije mnogo godina Kostić je stekao prva iskustva u lovu.

"Moj otac je također bio lovac, pa otuda i tolika ljubav prema tom hobiju. Oduvijek su mi bila zanimljiva ta okupljanja, priče, dogodovštine, pa sam jedva čekao da napunim 18 godina, uzmem pušku i krenem sa njima", počinje priču ovaj, sada već iskusan lovac.

Kako nam priča, u lov su odlazili u atar sela Brzan. Lovište je ogromno, ali i bogato raznim vrstama divljači poput fazana, zečeva, divljih svinja, jelena, kao i štetnih vrsta, a najviše lisica i šakala. Ipak najpopularniji lov je na zečeve i fazane, ali ne izostaju ni druge divljači.

"Odstreljujemo štetne vrste, ali isto tako, pravimo i hranilice za divljač. Pred sezonu lova puštamo odrasle fazane u lovište koje je zaista prostrano, jedno od najvećih kod nas."

Deset hektara za 50 jelena

Ipak, trebalo je da prođe mnogo godina da ostvari zamisao i izgradi farmu na kojoj će se jeleni lopatari osjećati kao da su u svom prirodnom staništu. Poslije uspješno prevaziđenih prepreka uspio je da kupi dovoljno zemlje, spoji i ogradi 10 hektara površine koja je dovoljna za 50 jelena, koliko ih trenutno posjeduje.

Prah od roga jelena izbjeljuje zube, a košuta zna koja je trava ljekovita?

"Bilo je problema doći do zemlje, ali se na kraju i to riješilo. Podigao sam ogradu visine dva metra, zatim dva metra bodljikave žice, kao i struju. U okviru farme nalaze se i tri izvora vode, što je veoma značajno kada je u pitanju uzgoj ovih životinja, jer bez vode farma ne bi mogla da opstane", kaže naš sagovornik.

Prema Kostićevim riječima, jeleni se u okviru farme hrane, između ostalog, lišćem koje opada, žirovima. Ipak, najveća poslastica im je kukuruz, pa tako godišnje mogu da pojedu 10 do 15 prikolica istog. Također, tokom zime im je posebno neophodna dodatna hrana, pa im se mora obezbijediti dosta balirane djeteline.

Tu je i bijeli jelen

"Posebno sam sretan što je ženka nedavno otelila jednog bijelog lopatara. To ovdje nije često i nadam se da će ih u budućnosti biti mnogo više."

Međutim, kako kaže, najveći problem leži u tome što u Srbiji ne postoji klanica koja ima certifikat za prodaju mesa od divljači. Samim tim, takvo meso ne može biti plasirano kupcima, a izuzetno je traženo zbog svog kvaliteta.

"Apelujem na državne institucije da se pozabave tim problemom. Ako postoji mogućnost da se plasira govedina, zašto ljudi nemaju tu mogućnost da legalno kupuju i uživaju u ovako kvalitetnom mesu kao što je divljač? Iz sopstvenog iskustva mogu da kažem da jelen ne boluje ni od kakve bolesti, izuzetno je otporna životinja, samim tim je i meso nesvakidašnjeg okusa", završava ovaj lovac.