Prva i najstarija teorija o dominaciji je ona o vođi čopora odnosno iskonskoj sklonosti pasa da žive u čoporima gdje vlada jedan jedini neprikosnoveni vođa.
Nerijetko se među vlasnicima pasa čuju rečenice "Moj pas je dominantan", "Moj pas se tuče sa drugim psima, jer želi da pokaže da je glavni."
Sve ove rečenice ukazuju na navodnu dominantnost pasa, koju su zapravo nametnuli njihovi vlasnici. Zato mnogi smatraju da je dominacija kod psa, ključna stvar pri odgoju.
Sve ovo pokazuje kako vlasnici zapravo i ne znaju da li je njihov pas dominantan, a zato kroz ovaj tekst rješavamo sve dileme.
Prva i najstarija teorija o dominaciji je ona o vođi čopora odnosno iskonskoj sklonosti pasa da žive u čoporima gdje vlada jedan jedini neprikosnoveni vođa. On se obično naziva alfa mužjak koji navodno do svog položava dolazi agresivnošću i nasiljem. Znači, zahvaljujući svom nasilnom i dominantnom ponašanju na tom tronu ostaje dok se ne pojavi, mlađi i nasilniji nasljednik.
A da li je baš tako? Srećom po mnoge vlasnike i ljubitelje pasa, ova teorija nije tačna. Doduše, vukovi, koji su zapravo preci pasa zaista žive u čoporima koje uvijek predvodi alfa par ženka i mužjak. Ali, ostatak čopora ne čine nasilno podređeni podanici već je riječ o njihovom potomstvu.
Drugim riječima, vučji čopor nije ništa drugo već neka vrsta porodice kojom rukovodi roditeljski par. Naravno iz kojeg kasnije pojedini članovi, kad dođe vrijeme, odlaze da bi zasnovali svoj čopor.
Osim toga sukobi unutar čopora veoma su rijetki, jer svaka životinja zna svoju ulogu i spremno sarađuje. Ipak, koškanja, režanje i tuča između dvije jedinke se događaju, ali koliko god to djelovalo strašno, ne radi se o ozbiljnim sukobima već je riječ o porodičnim razmiricama. Trebalo bi napomenuti kako pas, premda sa vukom dijeli skoro istu genetsku strukturu, nije vuk te je pripitomljavanjem postao sasvim drugačija vrsta koja nema karakteristike vuka.
U svojoj knjizi "Pseća vrsta" John Bradshaw iznosi činjenice kako psi uopšte nisu životinje čopora u klasičnom smislu te riječi. Doduše, lutalice žive u grupama i čoporu, ali u okviru njih ne postoji klasična piramidalna hijerarhija.
Što sve to znači za vašeg psa koji se izvalio na kauču ili travi u dvorištu i drijema dok vi čitate ovaj tekst? Mnoga iskustva stručnjaka potvrđuju da pas neće biti odgojen ukoliko nema autoriteta. Ono što je bitno jeste da autoritet i vodstvo ne podrazumijevaju silu, grubost, pa čak ni nužno podređivanje u svim aspektima zajedničkog života. To konkretno znači da vlasnik mora da bude autoritet svom psu, ali i roditelj koji uvažava njegove potrebe, jer htjeli vi to da priznate ili ne vlasnik snosi isključivu odgovornost za ponašanje svog ljubimca.
Zato vlasnici pasa - svoju dominaciju nad psom nikada ne dokazujte nasiljem, bezosećajnošću, iskaljivanjem bijesa, bahatošću i bezobzirnim ponašanjem. Dominacija nad psom se uspostavlja prije svega najosnovnijim odgojem psa. Pravilnim odgojem psa zapravo stvarate ljubimca i čuvara koji je pod kontrolom, ali i isto tako uživa u sigurnosti gdje su uspostavljena jasna pravila.
Zato bi osnovnim komandama trebalo već od učite psa od njegovog trećeg mjeseca. Te komande su - "Ne!", "Sjedi", "Čekaj", "Dođi". Ne bi trebalo da budete nestrpljivi i oštri, i da kažnjavate psa za svaki sitnicu odnosno ukoliko on odmah ne usvoji neku komandu, jer svaki pas ima različite sposobnosti učenja. Kada vas posluša, uvijek ga nagradite pohvalom, češkanjem ili igrom, a rjeđe mu dajte hranu.
Kada je riječ o psećoj dominaciji često se radi o zamjeni teza. Iz nekog nejasnog razloga ponekad se svako pseće pokazivanje agresije povezuje sa njegovom navodnom željom da dominira nad nekim. Agresiju kod pasa, kao i kod ljudi, mogu da podstaknu različiti motivi, a najčešće je to strah i posesivnost.
Posesivnost najčešće kazuje da se pas bori oko resursa, pa se nerijetko događa da ne dozvoljava vlasniku da mu se približi dok jede, ali čim završi sa obrokom veselo dotrči na maženje. Ovdje naime, nije reč o dominaciji psa nad vlasnikom, već se radi o banalnoj činjenici da naš četveronožac jednostavno ne shvaća da hrana za pse nama ne znači koliko i njemu. Ukoliko u tom trenutku možda pokušamo da mu oduzmemo posudu kako bi mu dokazali ko je "glavni", pas će još više strepjeti da će ostati - gladan, te iz tog straha može da vas ugrize.
Naravno, postoje slučajevi karakterno, a i tjelesno snažnih pasa koji pokušavaju da nametnu vlasniku i okolini svoju volju ali i tu zapravo ne bi bilo ispravno govoriti o dominiranju nad ljudima, jer istini za volju, pas zna da zavisi od čovjeka. Ono što ne treba zaboraviti jeste i činjenica da i psi koji su mali rastom imaju jake vilice i oštre zube, pa posjedovanje patuljastog psa nije opravdanje da ga pustite da radi po svome.
Vlasnik psu pruža smještaj, hranu, vodi ga kod veterinara i zadovoljava emocionalne potrebe. Ukoliko i dođe do nesporazuma između vas i vašeg psa bilo kojim povodom i pod bilo kojim okolnostima, za takvo ponašanje su odgovorni isključivo ljudi. Komunikacija među psima takođe je složena, a i njihovi međusobni odnosi nisu uvijek sasvim jednaki. Iskustvo govori kako u grupama ili između istospolnih jedinki nastaje određena hijerarhija, ali ni ona nije sasvim stalna i nepromjenljiva.
Bilo kako bilo, dominacija i dominiranje, srećom, nisu presudne pseće funkcije. Pas kroz milenije nije proveo sklonost ka dominaciji već prvo saradnji pa i onu sa ljudima.
Tagovi
Autor