Glifosat je vrlo važan i po mnogo čemu jedinstven herbicid. Mnogo napora je uloženo da se stvori djelatna tvar slična ovoj ali bez konkretnih rezultata. U ovu grupu spada i tri metil sulfonijeva sol glifosata ili sulfosat. Glifosat i sulfosat inhibiraju sintezu aromatskih aminokiselina: fenilalanina, tirozina i triptofana. Enzim odgovoran za sintezu ovih kiselina je: EPSP (3 – enolpiruvilšikimat – 5 - fosfat). Ove kiseline su važne za sintezu proteina i drugih spojeva neophodnih za rast i razvoj biljke. Ove djelatne tvari također remete translokaciju ugljikohidrata u biljci. Kao posljedica, se javlja nedostatak šečera u vrijeme i na mjestima neophodnim za rast biljke. Crvenilo na listovima i stabljici tretiranih biljaka posljedica je nakupljanja antocijana. Nakupljanje antocijana i crvenilo na biljkama javlja se uvijek kao posljedica narušavanja metabolizma ugljiko hidrata. Unatoč masovnog korištenja, na manjem broju korova je utvrđena rezistencija u svijetu na ove djelatne tvari. Sisavci nemaju ovaj enzim i svoje potrebe za ovim aminokiselinama zadovoljavaju drugim izvorima hrane. U pogledu niske toksičnosti i širine spektra glifosat se masovno upotrebljava u genetski modificiranim biljkama. Glifosat je među najprodavanijim herbicidima u svijetu. Glufosinat izaziva inhibiciju sinteze glutamina. Tako se koncentracija azota samo u jednom danu poveča 100 puta u odnosu na netretiranu kontrolu. Ovaj proces je intenzivniji pri jakom svijetlu. Prekomjerna količina azota dovodi do smetnji u funkciji stamičnih membrana. Simptomi koje izaziva slični su kao kod primjene parakvata ili difenil etera.
