Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Alternativne voćke
  • 23.08.2015. 18:00

Voćne vrste skromnih zahtjeva i visokih cijena!

Neke od ovih voćnih vrsta, kao što je aronija, haskap, goji, polako ali sigurno postaju uobičajene voćke u kontinentalnom dijelu jer pod utjecajem medija sve više ljudi upoznaje njihovo blagotvorno djelovanje na zdravlje, što stvara tržište i potiče uzgoj. Druge još uvijek čekaju svoje mjesto u uzgoju koje imaju u drugim zemljama.

  • 1.112
  • 41
  • 0

U Austriji je bazga odavno prestala biti korov i postala unosan izvor prihoda za mnoge uzgajivače. U posljednjih su nekoliko godina i kod nas zasađene određene površine pod ovom voćkom, ali to ni izdaleka nije ono što bismo s obzirom na klimu i tlo mogli ostvariti. Haskap tek krči put prema potrošačima, a goji već pravi prve korake u uzgoju.

Zaboravljena oskoruša opjevana je u narodnim pjesmama, ali je u uzgoju isčezla. Nasuprot tome, u Njemačkoj, Češkoj i drugim zemljama postoje čitavi sajmovi posvećeni ovoj voćki skromnih zahtjeva, rakija od njezinih plodova doseže vrtoglave cijene, a drvo služi za izradu namještaja namijenjenog samo znalcima koji ne pitaju za cijenu.

Mediteransko područje otvara još više mogućnosti za uzgoj novih vrsta voćaka, i to od onih koje se zasada mogu naći tek na ponekoj okućnici kao što su kaki, nešpola i žižula do onih malo egzotičnijih kao što je acerola koju, uz odgovarajuću zaštitu preko zime, možemo pokušati uzgojiti. Atraktivan izgled, bogatstvo minerala, vitamina i, posebno, antioksidansa čine plodove ovakvih voćaka ne samo ugodnim osvježenjem nego i pravim izvorom zdravlja. Farmaceutska je industrija to već prepoznala i ponudila brojne pripravke izrađene od uvoznih sirovina. Nema nikakvog razloga da u budućnosti domaći proizvođači ne zamijene uvoz, organiziraju li se na pravi način i tržištu ponude dovoljno plodova odgovarajuće kakvoće.

Velika prednost ovih voćaka je u tome što imaju nešto skromnije zahtjeve prema klimi i tlu, a također su i otporne na bolesti i štetočine. Za svaki ozbiljniji uzgoj treba se obratiti stručnjacima koji će pomoći postaviti stvari na pravi način od samog početka kako se početno uzbuđenje ne bi pretvorilo u razočaranje.

Trešnja s Barbadosa

acerola
Acerola

Acerola (Malpighia emarginata) potječe iz Meksika i zimzeleni je grm ili drvo koje u prirodi naraste najviše do visine od 6 m, premda su najčešći primjerci visoki 2 do 3 m. U usporedbi s narančom, količina vitamina C u ovom je voću veća za nevjerojatnih 32 puta, a količina magnezija, kalija i vitamina B5, dvostruko veća. Zbog toga se od acerole pripremaju mnogi vitaminski pripravci ili napitci koji se sve više traže na tržištu.

Plod se odlikuje velikom količinom vitamina C (čak do 3 g na 100 g), a osim vitamina C, u plodu se nalazi i dosta provitamina A, vitamina iz B kompleksa, dok su od minerala najznačajniji željezo, kalcij i fosfor. Sadržaj šećera u plodu je nizak, svega 3 do 5 %. Acerola je niskokalorično voće koje u 100 g ploda ima svega 32 kcal.

Često se uzgaja i kao bonsai zbog lijepog razgranjavanja i atraktivnog izgleda. List je prekriven dlačicama koje mogu izazvati alergijske reakcije ili smetnje u dišnim putevima, pa treba biti oprezan u kontaktu s ovom biljkom. Cvjetovi su promjera 1 do 2 cm, ružičaste boje i skupljeni su u cvatove sastavljene od tri do pet cvjetova. Cvate gotovo cijele godine, pa se na istoj biljci mogu istodobno naći i cvjetovi i plodovi. Plod je različite veličine (1-4 cm), a zreo je već tri do četiri tjedna nakon cvatnje, pa se tijekom godine može ostvariti velik broj berbi.

Omiljeni sok pilota i astronauta

Ubrani plod brzo gubi okus, stoga ga treba što prije konzumirati ili preraditi. Neki ga ne vole konzumirati u svježem stanju zbog kiselosti i velikih sjemenki, pa ga radije troše u prerađenom obliku. Plodovi su lijepe crvene boje i nalikuju trešnji, po čemu je ova biljka vjerojatno i dobila naziv trešnja s Barbadosa. Osim ovog naziva može se naći i pod imenom američka višnja. Plodovi se mogu prerađivati u sirup ili džem. Sok acerole posebno se rabi kao osvježenje pilota, astronauta i atletičara izloženih velikom fizičkom naporu.

Kiselo tlo i visoke temperature

Postoje podaci koji pokazuju da i kora, lišće i drugi dijelovi biljke imaju fungicidna svojstva. Potrebno je upozoriti da konzumacija acerole kod nekih ljudi može izazvati i alergijsku reakciju, i to prvenstveno onih koji su alergični na lateks. Stoga osobe koje imaju teškoća s alergijama ne smiju uzimati acerolu niti njezine pripravke, prije nego li se posavjetuju s liječnikom. Uzgoj acerole izvan tropskog pojasa znatno je otežan, jer ova biljka traži stalnu temperaturu od 28 do 30 °C. Preferira kiselkasto laganije tlo, a odrasle biljke mogu podnijeti i kratkotrajnu sušu. Korijenje je plitko, zbog čega je jako osjetljiva na vjetar. Ponekad se može nabaviti u obliku lončanice koju je moguće uzgojiti i izvan tropskog pojasa, ali uz uvjet da joj se tijekom zime osigura zaštita od niskih temperatura i dovoljno svjetla. Tada rađa samo u toplijem dijelu godine.

Križanac maline, kupine i još križanaca

Boysenbery

Boysenberry

Boysenberry (Rubus ursinus) jagodasto je voće slično malini i kupini, a nastao je 1920.-ih godina križanjem maline, kupine i loganberryja (također križanac). Ime je dobio po svom tvorcu Rudolphu Boysenu. Plod je okruglast, sličan kupini, krupan (oko 8 g), po boji nešto svijetliji od kupine, tamne crvenkasto-crne boje. Jedni kažu da je vrlo je sočan i po okusu sličan malini s prizvukom oporosti, drugi da je po okusu sličan divljoj kupini, samo je po veličini ploda nekoliko puta veći.

Boysenberry je od maline dobio slatkoću i cvjetnu aromu, dok je prizvuk vina i oporosti dobio od kupine i loganberryja. U svakom slucaju, plod je ugodnog i osvježavajuceg okusa i zavidne veličine u odnosu na malinu i kupinu. Plodovi boysenerryja su pogodni za konzerviranje i preradu u pekmez.

Sunčani položaji zaštićeni od vjetra

Boysenberry, kao i ostalo jagodasto voće koje je srodno malini i kupini, traži vrlo sunčane položaje koji su zaštićeni od vjetra. Može uspijevati i u polusjeni, ali tada plodovi ne mogu postići kvalitetu kao na sunčanim položajima. Za kvalitetne plodove tlo mora biti dobro pripremljeno s dosta komposta i humusa. Dobro podnosi različite tipove tala, te relativno dobro uspijeva i kad se korov ne plijevi oko njega.

Ipak, potrebno je redovito plijeviti korov, kako bi plodovi bili kvalitetiniji i urod veći. Bujnog je rasta, te je za uspješan uzgoj boysenberryja potrebna armatura (stupovi i žice) za koje će se izboji vezivati. Takvim načinom plodovi će biti izloženiji suncu, plodovi neće biti zaprljani od zemlje, čime će se smanjiti mogućnost truleža plodova te će olakšati berbu. Razmak između grmova treba biti jedan do dva metra, između redova dva metra. Saditi se može u jesen ili u proljeće. Bolje je saditi u jesen zbog boljeg ukorijenjivanja. Ako se ujesen sade jednogodišnje sadnice, prvi rod se može očekivati već iduću sezonu.

Redovito natapanje Boysenberrya

Boysenberry treba redovito natapati, posebice nakon cvatnje i kada plod počinje rasti. Kako bi se smanjila opasnost od pojave gljivičnih bolesti, natapanje treba izvesti pri bazi grma, da se izbjegne visoka vlažnost u krošnji. To se može izvesti, primjerice, pomoću sustava kap po kap. Gnojidbu i dodavanje komposta treba obavljati u radijusu unutar 30-ak cm od grma. Grmove boysenberrya često treba zaštititi i od ptica pomoću mreža kojima ih se prekriva. Preporuča se grane prije zime odvezati i polegnuti na zemlju, te prekriti slojem (20-ak cm) slame ili sijena ili nekim drugim prikladnim izolacijskim materijalom. Tako će se izboje zaštititi od hladnog vremena tijekom zimskog mirovanja. Grmovi boysenberrya su prilično izdržljivi na nepovoljne uvjete, te su otporniji je na bolesti i sušu nego kupina.

Razmnožavanje povaljenicama

Boysenberry se najjednostavnije razmnožava povaljenicama. Krajem srpnja odabire se jedan slabobujan dugi izboj koji se savije i zakopa u tlo na dubinu 15-20 cm. U proljeće se slobodno može odvojiti od majčinskog grma, jer se tijekom zime ukorijenio. Boysenberry rađa u lipnju i srpnju na jednogodišnjim izbojima, no s obzirom da rađa jednom godišnje, sezona mu vrlo kratko traje. Na jednom odraslom grmu može se nabrati u prosjeku do 4,5 kg plodova (ovisno o sorti, načinu uzgoja).

Križanac imena Tayberry i do 24 tone/ha

tayberry

Tayberry

Još jedan križanac maline i kupine je tayberry, koji se odlikuje izrazito velikim plodovima i visokim urodom. Plodovi su sočni, ugodnog, slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa. Pogodni su za konzumaciju u svježem stanju, ili preradu u pekmeze i druge proizvode, a moguće ih je i smrzavati. Masa ploda je od 5 g do 11 g. Ukupni prinos po biljci može biti i do 3,5 kg (ovisi o razmaku sadnje), tj. 24 t po hektaru. Javljaju se u skupinama 5 do 7 plodova. Boja im varira od purpurno crvene, do tamno ljubicaste kada prezriju, te laganog do visokog sjaja.

Srednje su tvrdi, duguljasto-koničnog oblika, što se može zaključiti i po dimenzijama ploda koje iznose od 35 do 50 mm u dužinu, te 17 do 23 mm u širinu. Rano počinje dozrijevati (početak srpnja), a berba je višekratna, jer plodovi dozrijevaju kroz duže vrijeme, do sredine kolovoza, pa čak i do početka listopada, ako je toplo vrijeme. S obzirom da im se peteljka čvrsto drži za plod, a plod je vrlo mekan kada je potpuno zreo, berba je otežana pa nije moguća upotreba mehanizacije. Zbog ovih razloga Tayberry nije zaživio u intenzivnom uzgoju, pa ga uglavnom uzgajaju mali proizvođači ili hobisti u kućnim vrtovima.

Uzgoj na žici

Izboji su bujni i čvrsti, sa slabim bodljama. Kod mladih polugrmova izboji se više šire, dok kod starijih imaju uspravniji rast, uglavnom bez postranih izboja. Iako izboji ne trebaju potporu, zbog navedenih razloga preporuča se ipak postavljanje potpore, jer time možemo širiti polugrm i grane dovoditi na položenije položaje, te time dati prozračnost grana (manje vlage, manje bolesti), kao i bolju osunčanost plodovima. Najpraktičniji je uzgoj na žici (kao vinograd).

Tayberry je samooplodna vrsta i nije mu potreban oprašivač. Lako se razmnožava povaljenicama sredinom rujna, a reznicama sredinom listopada (može i tijekom zime do sredine ožujka, ako tlo nije smrznuto ili natopljeno s previše vode). Tayberry je pogodan za sadnju na različitim tlima. Pogoduju mu sunčani položaji na plodnim ocjeditim tlima, ali može uspijevati i na sjenovitim položajima. U slučaju uzgoja na laganim karbonatnim tlima, potrebno je dodati komposta kako bi se popravilo tlo, i to preporučljivo prije same sadnje. Kompost će tako, osim hranjiva, osigurati i zadržavanje vlage u zoni korijena što će omogućiti tayberryju da uspješno i obilato rodi i za vrijeme sušnih ljeta.

Otpornost na žutu hrđu

Mrazevi ne predstavljaju problem jer cvjeta kasno, te je stoga pogodan za uzgoj na mjestima gdje zbog mrazeva druge voćke ne uspijevaju. Također, tayberry podnosi vrlo niske temperature tijekom zime, čak do -25 °C.

Sadnja ukorijenjenih sadnica se također obavlja polovinom listopada, jer je tlo još uvijek toplo, te sadrži dovoljno vlage, pa se korijen bolje prima i raste. Sadnja se može produžiti čak i do ožujka pod istim uvjetima kao i za reznice. Ovisno o mogućnostima vrta, našim željama, te sadnicama koje imamo, saditi ih možemo s razmakom između redova od 1,2 do 4 m, a unutar reda na razmak 1 m. Nakon sadnje sadnicu treba prikratiti na dobar, kvalitetan pup na 25-30 cm visine kako bi ojačao korijen i time dugoročno osigurali bolji rast, prinos i kvalitetu tayberryja.

Zbog otpornosti na bolesti, posebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za brigom tijekom godine, tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim površinama ili u kućnim vrtovima.


Povezana biljna vrsta

Bazga (Zova)

Bazga (Zova)

Engleski naziv: Black elder, elderberry | Latinski naziv: Sambucus nigra L.

Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke, a pored nekoliko narodnih imena u BiH se najviše koristi ime za ovu biljku zova. Poznato... Više [+]

Žižula

Žižula

Engleski naziv: Common jujube | Latinski naziv: Zizyphus jujuba

Žižula je listopadna voćna vrsta koja pripada porodici krkavina (Rhamnaceae). Potječe iz Indije i Kine, a na ovim se prostorima najčešće pronalazi u području Mediterana. Danas je... Više [+]

Tagovi

Tržište Uvoz Berba Vitamini Vinograd Natapanje Bazga Otpornost Njemačka Češka Prinos Austrija Mediteran Reznice Goji Farmaceutska industrija Kaki Žižula Žuta hrđa Intenzivni uzgoj Trulež plodova Haskap Alternativno voće Tayberry


Autorica

Renata Dragović

Više [+]

Uvijek željna novih znanja i izazova u području ekološke poljoprivrede. Posjeduje višegodišnje iskustvo u poljoprivrednoj proizvodnji, standardima kvalitete i EU projektima.