Po pravilu, sortama kasnijeg zrenja potrebna je veća količina vode od ranijih sorti. Ista voćka nema podjednake zahtjeve za vodom u različitim razdobljima godišnjeg ciklusa.
Nedostatak ili deficit vode ili suša, bez obzira u kojem se dijelu vegetacije javi, ometa pravilno odvijanje fizioloških i biokemijskih procesa voćaka. U prvom dijelu vegetacije, u uslovima deficita vlage, cvjetanje kraće traje, a oplodnja cvjetova i zametanje plodova je lošije. Jaki vjetrovi, mada i slabiji povjetarac u uslovima povećanih temperatura može biti štetan, povećavaju evapotranspiraciju (isparavanje vode iz tla i biljke).
Manjak vode remeti porast mladica i listova te se u kruni formira manji broj sitnijih listova. Zbog smanjenja fotosintetske površine lišća, u toj godini je i prinos organske tvari koje stvara voćka manji.
U drugom dijelu vegetacije, suša pospješuje prijevremeno opadanje plodova. S obzirom na to da je osmotski tlak lišća veći od osmotskog tlaka plodova, lišće u nedostatku vlage izvlači vodu iz njih. Preostali plodovi ostaju sitni i prijevremeno sazrijevaju.
Ukupno gledano, nedostatak vode dovodi do sljedećih pojava: slabo zametanje plodova, njihovo masovno prijevremeno opadanje i formiranje sitnijih i nekvalitetnijih. Sve ovo predstavlja pogubni niz posljedica po prinose. Istovremeno, zbog izrazitog manjka vode, diferenciranje cvjetnih pupoljaka je poremećeno pa je prinos i u narednoj godini doveden u pitanje.
U težim slučajevima, manjak vode dovodi do prijevremenog žućenja i opadanja listova i to od osnove prema vrhu (listovi na vrhu su u najpovoljnijem položaju, jer crpe vodu iz donjih listova), kao i sušenja perifernih grančica. Tada dolazi do prekida rasta mladica (ako suša potraje duže, a osim toga ako se u drugom dijelu vegetacije pojave oborine, može doći i do drugog vala rasta, što je nepoželjno).
Deficit vode izaziva i posljedice na korijenu, jer dolazi do odumiranja korijenovog rasta i usisavajućeg korijenja, a u težim uslovima i provodnog korijenja, prvo obrastajućeg, a zatim skeletnog.
U proizvodnoj praksi problem manjka vlage u zemljištu, a djelomično i u vazduhu, rješava se navodnjavanjem voćnjaka.
Voćke imaju nejednake zahtjeve za vodom. Tijekom godišnjeg ciklusa rasta i razvoja, potrebe za vodom jabučastih voćaka (dunje, jabuke, kruške) su više nego potrebe koštičavih (šljive, trešnje, višnje, breskve i marelice). U okviru iste vrste, potrebe različitih sorti su, također, vrlo različite.
Po pravilu, sortama kasnijeg zrenja potrebna je veća količina vode od ranijih. Ista voćka nema podjednake zahtjeve za vodom u različitim razdobljima godišnjeg ciklusa. U periodu mirovanja, zahtijeva daleko manje vode nego tijekom vegetacije. U vegetaciji, voda im je najpotrebnija u fazi intenzivnog rasta organa i u fazi sazrijevanja plodova.
Od ukupne količine vode koju usvoji preko korijenovog sustava, stablo u svoje stanice i tkiva ugradi svega 0,1 posto, a preostalu količinu prvenstveno preko procesa transpiracije ili isparavanja oslobodi u vazduhu.
Štetno djelovanje vjetra posebno dolazi do izražaja u fazi cvjetanja i u fazi sazrijevanja plodova. Pojava vjetra u fazi cvjetanja ometa oprašivanje, sprječavajući izlet pčela iz košnica. Pored toga vjetar isušuje žig tučka, onemogućavajući njegovu ulogu u prijemu i klijanju peludi. Ovakav žig ne luči sekret koji treba zalijepiti dospjelu pelud i spriječiti njegovo odnošenje. Ukoliko polen i ostane na žigu, bez sekretne tekućine ne može nabubriti i pustiti polenovu cjevčicu kroz stub tučka. Neklijanje peludi smanjuje postotak oplođenih cvjetova, a time i prinos u istoj godini.
U fazi zrenja plodova, pogotovo kod koštičavih voćaka, zbog oslabljene veze između peteljke ploda i plodonosne grančice (kratka peteljka), vjetar jačeg inteziteta (brzine veće od 10 metara u sekundi) masovno ruši plodove. Pri udaru o zemlju trpe mehanička oštećenja, koja ih čine tržišno neinteresantnim, odnosno neupotrebljivim. Jedino se mogu koristiti kao sirovina za daljnju preradu.
Plodovi sorti jabuke s dugim i tankim peteljkama opadaju u manjoj mjeri u fazi zrenja, jer elastičnost peteljke amortizira mehanički pritisak zračne struje.
Olujni vjetrovi, osim rušenja plodova lome grane, krive i čupaju cijela stabla i konstrukciju zaštitnih mreže.
Zračne struje potpomažu širenje štetnika voćaka i onemogućavaju izvođenje njihove zaštite. Posredno djelovanje vjetra ispoljava se kroz povećanje štetnih efekata suše. Zračna strujanja intenziviraju gubitke vode iz zemljišta, ali i iz biljaka. Pri vjetrovitom vremenu intenzitet transpiracije (odavanje vode u vidu vodene pare iz žive biljke) veći je za dva do šest puta.
Zaštita voćaka od štetnog djelovanja vjetra izvodi se postavljanjem redova uspravno na pravac najčešćih zračnih struja i podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva.
Tagovi
Autor