U genetskoj banci porodice Brunšek, nalaze se stare sorte voća, uključujući jabuke, kruške, trešnje, šljive i breskve
U maloj dolini, u selu Andraž nad Polzelo, u slovenskoj Štajerskoj, nalazi se imanje Brunšekovih, poznatijih kao Jelovšeki. Posjetitelju je već na prvi pogled jasno da ovdje žive dobri domaćini. Porodica Brunšek ovdje je dom već više od 600 godina. Sve zgrade i okoliš pažljivo su njegovani, a stambena kuća izgrađena je 1827. godine. Objekti su okruženi kratko pokošenim travnjacima i zasađenim trajnicama.
Gazdinstvo nije bilo dovoljno veliko da bi se vlasnik Konrad bavio samo njime, stoga je svoje radne godine proveo na poslu, a poslijepodne i tokom slobodnih dana uz pomoć obitelji bavio se poljoprivredom. U staji su uvijek imali najviše devet junica i nekoliko svinja. Junice su uzgajali za prodaju, a svinje za vlastite potrebe.
Voćarstvo je na ovim prostorima prisutno već više od 100 godina zahvaljujući tadašnjem učitelju Milošu Levstiku koji je prepoznao mogućnost uzgoja na neravnom terenu. Učitelji su u to vrijeme imali široko obrazovanje, a, uz podučavanje školaraca, bili su i prvi poljoprivredni savjetnici. Seljaci su rado slali djecu na nastavu jer su znali da u školi mogu naučiti nešto korisno.
Osnovali su i voćarsku udrugu, a na vrhuncu rasta prodavali više od 150 tona jabuka i krušaka godišnje.
Jedan od voćarskih entuzijasta tih godina bio je i djed danas 82-godišnjeg Konrada Brunšeka. Igrom sudbine djed je oslijepio, no Konrad, tada dječak, pratio ga je na svakom koraku i pritom upijao prve savjete vezane za voćarstvo.
Voćnjak ovom entuzijastu pruža veselje već više od 60 godina. Zasadio je više od 200 sorti voćaka, uključujući jabuke, kruške, trešnje, šljive i breskve. Većinu svojih stabala uzgojio je sam pripremom podloge i kalemljenjem.
Planirano skuplja stare sorte. Redovno je u kontaktu s raznim domaćim i inozemnim voćarima od kojih dobiva informacije o dostupnim kalemima. Čak i ako nema pripremljene podloge, dobivene kaleme ne odbacuje, već ih privremeno kalemi na slobodne grane. Priča da na jednom stablu jabuke mogu cvasti i roditi tri različite sorte.
Pored svega, cijeli je voćnjak ogradio kako bi umanjio štetu koju uzrokuje divljač.
Radi preciznijeg praćenja svako stablo u voćnjaku označeno je pločicom i evidentirano u matičnoj knjizi u koju voćar upisuje sve specifičnosti.
A zašto skuplja stare sorte? Prije svega zato jer ga zanimaju okusi i mirisi. Smatra se da su one općenito otpornije na razne bolesti, što ipak nije točno jer je samo oko 20 % njih zaista otporno.
Rezultate svog skupljanja predstavio je četiri puta na posebnom predstavljanju starih sorti voćaka. Zajedno s porodicom pripremio je temeljan pregled povijesti voćarstva. Tom se prilokom u Andražu nad Polzelom okupilo stotine ljubitelja voćarstva koji su se oduševili raznovrsnošću uzgojenog voća.
Prošla i ova godina nisu bile naklonjene njegovu voćnjaku jer su mraz i tuča znatno umanjili urod. Zimsko i proljetno prskanje jedini su oblici zaštite koje koristi.
Njegov rad prepoznat je i u široj okolici, a Općina Polzela dodijelila mu je titulu počasnog mještanina.
Konrad Brunšek uredio je u štaglju i mali seoski muzej sa starim predmetima, alatima i namještajem koji posjetitelje s lakoćom vraćaju u prošlost. Njega je, otkriva, lakše održavati nego živi voćnjak koji se neprestano mijenja, raste, kalemi, razvija, ali i umire. Stara stabla treba zamijeniti novima koja nije jednostavno kupiti u rasadnicima. Sam mora voditi računa o mladicama i pripremiti ih na vrijeme. Radi lakše obrade kalemi na podlogama 106 ili 107.
Voćnjak je zapravo genetska banka u malom, no pritom voćar podsjeća da niko nije obavio genetsku analizu te da su neki nazivi sorti voćaka domaćeg porijekla, što može dovesti do manjih nesporazuma. "Zimska palma" narodni je naziv, a ispravno bi bilo "karmelićanka" ili pak "pucman" ili "osvnik", što su narodni nazivi za "prinčevu jabuku". Prije su seljaci mnogo kalemili radi oplemenjivanja biljki tako da su na putu do susjednog sela ili doline odrezali prikladan kalem i donijeli ga u svoj voćnjak. Vrsti su nadjenuli ime prema donositelju, susjednom selu ili obliku...
Konrad je iznad gazdinstva uredio i vidikovac. Tik ispod vrha nalazi se i lijepa obnovljena kapelica. Tvrdi da ne vjeruje u razne natprirodne pojave, ali ono što se dogodilo staroj turskoj lipi nagnalo ga je na razmišljanje. Prije više od 50 godina grom ju je srušio i potom je na gotovo istom mjestu posadio novu, no nijedna nije uspjela. Slučajnna posjeta stručnjakinje za bioenergetiku potvrdila je odabir pogrešne lokacije. Nova lokacija bila je energetski prikladnija, a otad na vrhu već više od 30 godina raste lipa.
Konrad Brunšek je sakupljač i osoba širokih svjetonazora koja rado prenosi svoje veliko znanje. U vrijeme kada cijeli svijet međusobno postaje sve sličniji, on se trudi da stare dobre stvari ostanu uz nas.
Tevž Tavčar/Kmečki glas
Tagovi
