Sadnja šumske jagode obično se obavlja krajem ljeta i početkom jeseni, dok je zemljište još toplo i ima dovoljno vlage za ukorjenjivanje.
Šumska jagoda, Fragaria vesca, ili kako je mnogi zovu mala jagoda, posljednjih godina postaje sve popularnija kultura na Balkanu. Nekada je bila vezana samo za šumska područja i branje u prirodi, ali danas postoje sorte i tehnologije koje omogućavaju plantažni uzgoj.
Osim što je tražena zbog specifičnog okusa i mirisa, ima i odličnu otkupnu cijenu, pa je privlačna proizvođačima koji žele dodatni izvor prihoda.
Sadnja šumske jagode obično se obavlja krajem ljeta i početkom jeseni (avgust - oktobar), dok je zemljište još toplo i ima dovoljno vlage za ukorjenjivanje. Moguća je i proljetna sadnja (mart - april), ali se tada prinos očekuje tek naredne godine.
Za intenzivan uzgoj koriste se frigo sadnice, koje omogućavaju brže ukorjenjivanje i raniji rod. Razmak sadnje je najčešće 25-30 cm u redu i 40-50 cm između redova, što daje oko 60-80 hiljada biljaka po hektaru.
Na našem tržištu nalaze se domaće i uvozne sorte. Najviše se sade: Regina, italijanska visoko rodna sorta, koja daje krupnije plodove od standardnih šumskih jagoda. Potom Alexandria, poznata po aromi i otpornosti na bolesti. Također, Rügen sorta koja rađa od ranog proljeća do prvih mrazeva i Yellow Wonder koja je zanimljiva zbog žutih plodova, a više se koristi za specijalizirano tržište i turizam.
Šumska jagoda najbolje uspijeva na blago kiselim zemljištima (pH 5,5–6,5), tlo treba biti dobro drenirano i humusom bogato, na sunčanim i polusjenovitim položajima, mada bolje rodi na mjestima gdje nema jakih ljetnih vrućina.
Vrlo je osjetljiva na sušu, pa je sistem navodnjavanja kap po kap preporučljiv za svaku plantažu.
Za razliku od obične vrtne jagode, šumska ima sitnije plodove i niži prinos po biljci, ali je cijena znatno viša. Jedna biljka daje prosječno 100 - 150 g plodova godišnje. Na plantaži to znači prinos od 6 - 10 tona po hektaru, u zavisnosti od sorte i njege.
Kada je riječ o prihrani, najbolje reaguje na organska đubriva (kompost, stajnjak), ali se u intenzivnoj proizvodnji koristi i NPK u manjim dozama, naročito kalij i fosfor.
Navodnjavanje mora biti redovno, naročito u periodu cvjetanja i formiranja ploda. Obavezna je rezidba kao i uklanjanje vriježa (kod nekih sorti razvijaju se vriježe koje treba uklanjati da biljka ne troši energiju).
Najčešći problemi su pepelnica, siva plijesan i napadi puževa. U ekološkom uzgoju koriste se biljni ekstrakti (kopriva, preslica), dok se u konvencionalnoj proizvodnji primjenjuju fungicidi i insekticidi prema potrebi.
Preporučuje se postavljanje crne malč folije, jer čuva vlagu, smanjuje rast korova i čini berbu lakšom.
Iako prinos po hektaru nije toliko visok kao kod obične jagode, šumska jagoda ima nekoliko prednosti: visoka otkupna cijena (nekad i 3 - 4 puta skuplja od obične), dugo razdoblje plodonošenja, atraktivan izgled i miris koji osvajaju tržište, pogodna i za svježu potrošnju i za preradu (džemovi, sokovi, likeri).
Tagovi
Autor