Stare sorte u sjeni hibrida - kupci gledaju samo veličinu, za okus niko ne pita

Sezona trešanja u punom je jeku, a čini se da se o njima nikada nije pričalo kao ovog proljeća. I proizvođači i kupci negoduju zbog istog - visine cijena. Sezona traje još 15-tak dana, a tezge na tržnicama su trenutno pune. No, pitanje je koji proizvođači imaju pravo na nezadovoljstvo. 

Naime, hibridi su dosta traženi i drže cijenu, dok su stare sorte na granici krčenja. Više nema ekonomske opravdanosti za njihovo uzgoj, kaže inženjer agronomije Alen Sabljić. U njegovom su voćnjaku stabla stara po 40 godina ostala neobrana.

"Glavni problem imamo sa starim sortama, poput ranog hrušta, koji je prije 10-tak godina imao cijenu od dvije do 2,5 KM, ove godine je bio marka. Ja te trešnje imam najviše. Međutim, pojavom novih nasada i novih sorti na ovom teritoriju, promijenile su se i cijene", pojašnjava.

Ne isplati se brati

Voćarima se stare sorte ne isplati brati ni u svom voćnjaku, a o angažiranju radne snage tek se ne može govoriti. Naš sagovornik ističe da na njegovom imanju stabla sada služe samo kao dobra hladovina.

"Stabla su visoka, veliki su rizici od padova. Jedno sam samo obrao i prodao po 1,50 KM/kg i to jedva. Brale su komšije i raja koja svrati, odnosno ono što su mogli dohvatiti, ostalo je ostalo pticama", dodaje.

Jedna od starih sorti koja se isplati je mostarska rana koja kreće oko 1. maja, njena cijena je bila od 3,5 do 4,50 KM, one su sitne, ali prođu dobro na tržištu jer su prve i nema ih puno zasađeno. Potom dolazi rani hrušt koji nije previše krupan i nema više nikakve ekonomske opravdanosti. Kasni hrušt je prirodno malo krupniji i ima bolju cijenu.

"Konzumentima se ne mogu promijeniti kupovne navike. Oni idu za hibridom koji, evo po jutrošnjoj cijeni na čapljinskoj veletržnici košta pet maraka, a kasni hrušt koji je prirodno krupan je 3,5 KM. Plod hibrida je ogroman i teži 12 grama", ističe Sabljić.

Dobar samo za prodati

On navodi i kako su hibridi pun pogodak u smislu isplativosti, te da njihovi proizvođači ove godine nemaju razloga da budu nezadovoljni. Cijena je između četiri i pet KM, a riječ je o sortama Prima giant, kakvu ima i ovaj inženje agronomije te sorte Van i Stela.

"To su krupne trešnje, brzo se beru, a prodaja dobro ide. Kada na tržnicu uđu proizvođači ovih sorti, nakupci se svađaju ko će prije kupiti. Stare sorte ljudi komotno mogu da krče, ove godine ih je bilo čak i po 0,80 KM", pojašnjava.

Sorte koje se ovdje uzgajaju decenijama su, dodaje, slatke i sigurno dobre za jesti, a hibridi su samo vizuelno dobri. Navodi kako se one kupuju bez probanja, a sam plod je tvrd i po okusu se ne može porediti sa starim sortama.

"Dobra je samo za obrati i prodati, a toliko je fina da je ni ja ne jedem. To su sorte nastale u laboratorijima. Od jedne se uzme boja, od druge krupnoća, od treće izgled i tako dalje. Isključivo namijenjene za vizuelni efekat i prolazi to. Generalno je svijest konzumenata – samo nek je krupno", zaključuje Sabljić, dodavši da je isto i s grožđem, ljudi lete za krupnom bobom koja nema nikakve slasti.