Koje podloge dominiraju u voćarstu na našim prostorima, koje su im prednosti i mane, kakve trendove možemo očekivati, otkrivaju nam tri stručnjaka u voćarstvu, Dominik Vuković, Nenad Magazin i Bojan Kecman
"Priča o podlogama je toliko široka jer one djeluju na jako puno parametara u samoj sorti, na bujnost, kvalitetu i izgled ploda, početak vegetacije, klijavost polena. Ali, ne trebaju se voćari puno opterećivati, njima će struka preporučiti ono što je najkvalitetnije za njih", ovim je riječima razgovor o temi podloga zaključio predstojnik Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta Osijek, Dominik Vuković.
Zaključku je prethodio iscrpan pregled onoga što se danas koristi u voćarstvu, što se preporuča s obzirom na nedostatak radne snage, štetnike, klimatske promjene, prvenstveno sušu koja je i bila povod ovoj temi. Naime, u nedavnom intervjuu s Goranom Frukom dalo se zaključiti da se u sušnijim godinama preporučuje koristiti bujnije podloge.
Dominik Vuković kaže kako instituti i oplemenjivačke kuće imaju selekcijske programe na novim podlogama, izlaze s novim rješenjima za novonastalu situaciju. Smatra da nije rješenje da se vraćamo na stare jer se tehnološki napredak javlja i u voćarstvu.
"Iako, to što je nešto staro, ne znači da nije dobro. Imamo stare sorte jabuka koje su kvalitetne i zaslužuju svoje mjesto u ekstenzivnim voćnjacima, eko proizvodnji, ali to ne možemo reći za sve sorte", uvodi nas u priču usporedivši to i s podlogama gdje treba posmatrati otpornost na određene uvjete, kao što je ovogodišnja suša. No, Vuković odmah na početku postavlja polaznu tačku, a ta je da intenzivnog voćarstva nema bez navodnjavanja.
"Treba osigurati natapanje, zadnjih godina ne samo za jabuku nego za sve vrste, osim eventulano onih koji se sade u rijetkim sklopovima, gdje je manji broj stabala po hektaru, kao što je orah. No, i tu je navodnjavanje dobrodošlo, ali nije neophodno", poručuje.
Za početak treba pojasniti kako se podloge dijele na generativne i vegetativne. Generativne su nastale iz sjemena i jako su bujne. One se danas ne koriste u proizvodnji, jedino u uređenju krajboraza, hortikulturne svrhe. "Razvijaju krošnje do 10 i više metara i nemaju mjesta u intenzivnoj proizvodnji. Zato se i išlo se na smanjenje bujnosti kako bi voćke bile na dohvat ruke pa se prešlo na srednje bujne podloge", priča nam ovaj stručnjak dodajući da su to uglavnom vegetativne podloge kao što je kod jabuke MM106 koja naraste 3,5 do 4 metra, ne traži oslonac u vidu žice i stupova. One su bile prijelaz prema slabo bujnim, a onda i kržljavim poput najpoznatije M9, koje danas viđamo u intenzivnim voćnjacima.
Bilo je važno da plodovi budu na dohvat ruke, kako bi se povećala efektivnost rada, od rezidbe do berbe. Njima se povećava i kvaliteta ploda jer je povoljno raspoređen odnos rodnosti i vegetativnog porasta. "Na bujnim podlogama, ukoliko se ne orezuju, a teško je ako su krošnje velike, imate puno više lisne mase i vegetativnog porasta nego plodova i tu dolazi do neravnoteže", komentira dodajući da su zato slabo bujne i dalje smjer u kojem će se voćarstvo razvijati.
Kod jabuka su srednje bujne podloge M26 i M126. One ne zahtijevaju armaturu, mogu se uzgajati bez pomoći žice. No, mreže protiv tuče se preporučuju, s obzirom na toplinske valove. One uveliko pomažu prilikom zaštite voćnjaka od direktnog sunčevog zračenja i zasjenjivanjem pomažu smanjenju šteta od ožegotina i toplinskog stresa.
"Ove godine smo vidjeli da su se i u navodnjavanim voćnjacima listovi prilikom najtoplijeg dijela dana, na 38 i 39 Celzijevih stepeni počinjali uvrtati. To su ekstremno stersni uvjeti za voćku. Ona svoje fiziološke procese prebacuje u mod preživljavanja, više joj nije bitna količina i kvalieta ploda, nego da taj period prođe sa što manje štete", opisuje Vuković dodajući da je kvaliteta ploda slabija, plodovi sitniji, deformirani, vide se i mrazni prstenovi koji se vuku iz proljetnih perioda.
No, vratimo se podlogama. Bujnije rasprostiru veću korijenovu mrežu i iz tog razloga mogu apsorbirati više vode i mineralnih tvari. Ona zbog većeg volumena korijena može iz rezervi u tlu povući više vode nego kržljava. "Smatram da podloga srednje bujnosti, kao što je MM106 koja je praktično izbačena iz intenzivne proizvodnje, može biti dobro rješenje za poluintenzivne voćnjake u ekološkoj proizvodnji, tolerantna je prema krvavoj uši, štetniku koji je dosta zastupljenu intenzivnoj, kod podloge M9", preporučuje.
Nadalje pojašnjava kako M26 spada u grupu slabo bujnih, a koristi se za kržljave sorte kao što je grupa crvenog delišesa. To su, objašnjava, spur tipovi (rode na kratkim rodnim grančicama, op.a.). "Oni nemaju bujan bujan, vegetativan porast i trebaju biti cijepljeni na bujniju podlogu, dok sorte kao što je jonagold, fuji, one su kao sorte bujne i cijepe se na kržljave podloge kao što je M9."
Kaže kako kod šljive danas ima puno podloga, ali se samo nekoliko koristi u rasadničarskoj proizvodnji. Standard je Prunus myrobalana, sjemenjak, poznatiji kao ringlov, podloga koja se koristi dugi niz godina. "Ona se u zapadnim razvijenim voćarskim zemljama polako napušta zato jer ima više mana nego koristi", kaže Vuković pojasnivši da su neke od mana to da tjera puno korijenovih izdanaka, sjemenjaci su neujednačeni kao i inače podloge koje su stvorene generativno. Pozitivno je to što rasprostire duboku korijenovu mrežu i u sušnim godinama dobro podnosi sušu.
"Kod šljive imamo dvije vegetativne podloge, Saint Julien i Wavit. Wavit je nova podloga koja se koristi i za marelicu i za šljivu", dodaje Vuković.
Nadalje pojašnjava da ona nije kržljava, ali je 30 posto manje bujnosti u odnosu na standard, sjemenjak. Proizvodi se in vitro, u laboratoriju, kulturom tkiva, a nastala je u Austriji u rasadniku Schreiber, gdje je vlasnik na sorti Wagenheim uočio jedno stablo manje bujnosti, za koje je ocijenio da bi moglo biti perspektivna podloga. Na taj način je ona za 20 godina postala dostupna u proizvodnji.
Osim ove tri podloge, još ih je u istraživanju, a tolerantne su na šarku šljive, budući da su sjemenjak, Saint Julijen i Wavit osjetljive na to virusno oboljenje. "Instituti koji rade na selekciji voćnih podloga, idu u stvaranje otpornih podloga kao što su Docera ili Dospina, njemačke podloge koje se polako uvode u inentzivnu proizvodnju, a tolerantne su na šarku", objašnjava Vuković.
Za trešnju i višnju je standard bujna podloga Prunus avium ili Prunus mahaleb, standardni sjemenjaci koji se koriste dugi niz godina. Za intenzivnije nasade koji žele imati ujednačeniji sklop i više biljaka po hektaru, ide se na podloge Gisela 6 i Gisela 5.
"Imamo i Giselu 3 koja je još kržljavija podloga. One imaju veće zahtjeve prema plodnosti tla, zahtijevaju navodnjavanje, i primijetio sam ove godine da oni koji nisu zalijevali Giselu na okućnicima ili u nasadima, te su se podloge su osušile. Izuzetno su osjetljive na nedostatak vlage", prepričava Vuković te ponavlja da bez navodnjavanja u voćarstvu nema ništa.
"Ako se ne može navodnjavati, bolje je ići na generativne podloge koje su bujnije, ali tada ne govorimo o intenzivnoj proizvodnji, eventualno za zadovoljenje lokalnog tržišta i vlastite potrebe."
Kod kruške je sjemenjak divlje kruške Pyrus Communis također standard koji se u intenzivnoj proizvodnji koristi samo kod sorte viljamovke koja se ne može cijepiti na dunju. Vuković ističe da ona isključivo traži cijepljenje na sjemenjak divlje kruške ili se mora proizvoditi s međupodlogom. Riječ je o bujnoj, generativnoj podlozi.
No, tu su i vegetativne podloge, kao što su dunja Ba29 i dunja MA te jedna još manje bujna, dunja MC. "Sve one su srednje bujnosti, ali isto različitih zahtjeva prema tlu. Dunja MC je slabije bujnosti, ali je u istočnoj Slavoniji osjetljiva na izmrzavanje, u godinama s temperaturom -15°C i niže. Dakle, nije prikladna za hladna kontinentalna područja nego za nešto toplije krajeve", preporuka je ovog stručnjaka.
Marelici smo u razgovru s Vukovićem posvetili više pažnje. Zaključili smo kako ovo voće svi vole, upotrebljava se za pekmez, destilat. No, površine su se drastično smanjile najviše zato jer rano kreće s vegetacijom i osjetljiva je na proljetne mrazeve, zato je velik dio nasada iskrčen. Zahtijeva najbolje voćarske položaje, vinogradarsko voćarske, povišene terene s nadmorskom visinom oko 200 metara.
"Ne širi se jer je prevelik rizik i infrastruktura nije rješena na prikladnim površinama. Tu ne pomažu ni bujnije podloge", poručuje.
Marelica se najviše kalemi na sjemenjak Prunus mirabunale, odnosno ringlov što je podloga koja nije potpuno kompatibilna s marelicom što znači da one u sedmoj, osmoj i kasnijoj godini počinju obolijevati od različitih fizioloških bolesti, najčešće to bude skup monilije i gljivičnih te bakterijskih bolesti koje se nazivaju apopleksija, što je općeniti naziv za odumiranje marelice. Kaže da se kod nje ide i na međupodloge te nove vegetativne kao što je Wavit ili Saint Juline koji imaju bolju kompatibilnost s marelicama.
U pokušalištu Instituta u introdukciji imaju sedam podloga za marelicu. "Ove smo godine radili istraživanje na rodnosti, kvaliteti poloda i samoj bujnosti, zato što je marelica na neki način riskantna, ali i zanemarena voćna vrsta. Istraživanjem smo htjeli doći do rezultata kako bismo proizvođačima mogli preporučiti sortiment i najkvalitetniju podlogu za njihove nasade."
U Hrvatskoj je ostalo vrlo malo proizvodnih površina pod breskvama i nektarinama. Razlog je niska otkupna cijena pa mnogi proizvođači nisu vidjeli ekonomski interes za proizvodnju. "Kod njih imamo dvije značajne podloge. To je Prunus persica, sjemenjak vinogradarske breskve i ona je izvrsna, možda i najbolja na tlima gdje nema fiziološki aktivnog vapna. Ondje gdje postoji problem s vapnom, gdje su karbonati viši, ide se s podlogom GF677", preporučuje naš sagovornik.
Kaže da je to izuzetno bujna podloga na koju se kaleme breskva, nektarina i bajam. Ona je tolerantna na sušu, rasprostire duboko korijenovu mrežu i na njoj se mogu uspješno uzgajati ove tri vrste.
Kada je riječ o orahu, sadnice koje su namijenjene za plantažnu proizvodnju ploda kaleme se na sjemenjak, Juglans regia, domaći orah ili pak Juglans nigra, crni orah. Vuković kaže da su višestruke prednosti kalemljenog oraha jer on puno prije prorodi i daje ujednačene prirode i brži ulazak u rod.
Kod lijeske se koriste dva tehnološka smjera. Jedan je sadnja izdanačke lijeske, razmnožene vegetativno te kalemljene koja se kalemi na Corylus colurnu ili medvjeđu lijesku. Izdanačka je zastupljena s više od 90 posto u strukturi nasada i proizvodnje sadnica. Ima jako puno izdanaka, dugovječna je, nešto kasnije prorodi u odnosu na kalemljenu.
Ona koja je kalemljena na medvjeđoj stvara bujniju korijenovu mrežu, otpornija je na sušu, bolje se ukorijenjuje i prije prorodi. "Bitno je naglasiti da je u prvim godinama navodnjavanje presudno. Ako posadite voćnjak kasno u proljeće, bez navodnjavanja imat ćete veliki gubitak sadnica uslijed sušenja, čak i kod oraha i lijeske", upozorava Vuković.
Treba napomenuti da se u voćarstvu podloge puno sporije razvijaju nego sortimenti. No, saznajemo da je kod jabuke stvorena podloga koja je tolerantna na Apple ploriferation, proliferaciju jabuke, virusnu bolest koja je opasna i u nasadima i u matičnjacima. Za nju nema hemijskih rješenja osim krčenja zaraženih stabala. "Imamo već podloge na tržištu koje su tolerantne na virus. Koriste se u matičnim nasadima kako bi imali prije svega zdrav reprodukcijski materijal iz kojeg će se proizvoditi certificirani bezvirusni sadni materijal", kaže Vuković.
Kod kruške je vrlo opasna bolest Pear decline, propadanje, odumiranje kruške. Prenosi ga kruškina buha, virusnog je podrijetla, a kada se stabla zaraze, nema lijeka, osim krčenja. Naš sugovornik kaže da je u Njemačkoj ta podloga u istraživanju, i za sada pokazuje jako dobre rezultate.
Naučnici su pronašli i rješenje i za krvavu uš na koju je osjetljiva jabuka na podlozi M9 - selekcionirali su novu seriju podloga Geneva, porijeklom sa sveučilišta Cornell iz SAD-a. Prema istraživanjima pokazuje jako dobre rezultate na ponovnu sadnju, na istim površinama što je inače opasno zbog nematoda i bolesti koje ostaju u tlu.
"Dakle, imat ćemo podloge koje će se koristiti za ponovnu sadnju jabuke i one koje su otporne na erviniju, odnosno bakterijsku palež, i toleratne na krvavu uš. To su problemi koji su se hemijski rješavali, no nauka je iznašla rješenja i pronašla nove podloge koje će vjerovatno biti u budućnosti više korištene, smanjiti upotrebu pesticida u suzbijanju bolesti", zaključio je Vuković.
Provjerili smo i situaciju u Srbiji. Prema riječima Nenada Magazina, profesora novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, ondje za razliku od uvođenja novih sorti, navikavanje i rasadničara i proizvođača na nove podloge ide mnogo sporije. Vodeći razlog je kaže to što podlogu nije lako proizvesti, za razliku od sorti gdje se grančice i sorte naveliko zloupotrebaljavaju i lako je doći do sadnog materijala bez plaćanja bez licenci. "To dovodi do toga da se kod nekih voćnih vrsta ne odmičemo od podloga koje su prije svega jeftine, lako se od njih proizvode sadnice. Zato imamo situaciju da imamo iste podloge danas kao i prije 20 do 40 godina", kaže Magazin.
Ondje je kod jabuke standard M9, s novijim klonovima koja je raširena u savremenim zasadima. "Ima mjesta i za druge srednje bujne na zemljištima koja su lošija, pjeskovita, kada nema mogućnosti navodnjavanja ili kod strmih terena."
Kod kruške je standard divlje kruške za područja gdje su zemljišta izrazito krečna i gdje nema mogućnosti intenzivnijeg navodnjavanja te vrlo malo MC podloge, standardne. "U svijetu postoje i novije podloge koje kod nas za sada nisu u nekoj mjeri zaživjele, prije svega jer su ove dovoljno dobre. Možda i ne moramo ići dalje."
Kaže kako kod koštičavog voća, prvenstveno šljive, imaju 95 posto, ako ne i više nasada na džanarici, ringlovu. Potvrđuje ono što je i Vuković rekao. "Ona podnosi različite uvjete, loša, teška zemljišta, a dobra je i na laganima, dobro podnosi i sušu, ali u intenzivnoj proizvodnji ne može dati zadovoljavajuće rezlutate kao druge, ali ima i puno mana", ističe Magazin te dodaje da zbog toga inisstiraju da se u voćarstvu Srbije u proizvodnji šljive koja je najznačajnija koštičava vrsta, uvedu i nove slabije bujne podloge, kao što je Wavit i Weiva, ali i neke druge koje su dostupne. "Ali, za njih se mora platiti licenca, moraju se nabaviti kod ovlaštenog distributera, proizvođači sadnog materijala ga ne mogu razmnožavati tako lako za razliku od grančice koju mogu skinuti gdje hoće", komentira.
Kod trešnje su uspjeli ubaciti u proizvodnju slabije bujne Giselu 5 i Giselu 6, zahvaljujući želji proizvođača da se bave intenzivnom prozvodnjom te voćne vrste. "A to nije bilo moguće ako imate divlju trešnju kao podlogu. Možete vi imati intenzivan nasad i na bujnijim, ali prednosti slabije bujnih su nemjerljive ukoliko imate mogućnost u potpunosti biljci dati navodnjavanje, fertirigaciju, zaštitu protugradnom mrežom", nabraja i kaže kako one tu dolaze do izražaja, jer mnogo ranije počnu rađati, kvaliteta plodva je veća i proizvodnju je lakše kontrolirati.
U proizvodnji breskve su i dalje ograničeni na vinogradarske. "Koristi se nešto GF podloga, ali generalno kod koštičavog voća nemamo vegetativno razmnoženih iz već navedenih razloga. Kod kajsije je podloga dženerika, ili duplo kalemljenje gdje se opet ide na to da sadnica bude jeftinija."
"Temelj prozivodnje je sadnica. Ako želite sadnice za 60 do 100 dinara dobit ćete kvalitetu koja odgovara toj cijeni", kaže dodajući da se stvari ipak mijenjaju, a najveći utjecaj imaju ogledna polja poput onoga u blizini Novog Sada gdje se sadnice mogu unaprijed naručiti.
"Ako 2024. godine planirate sadnju, onda 2022. morate dogovoriti prozivodnju. Rasadničaru nije isplativo ako nije dogovoreno", zaključuje Magazin.
Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini, izvjestio nas je voćar i savjetodavac u Ministarstvu poljoprivrede RS, Bojan Kecman. Kaže da se kod krušaka ipak u ovogodišnjoj suši, kao podloga, najbolje pokazala divlja kruška, čak i u voćnjacima u kojima nije bilo navodnjavanja. Na stablima je bilo nešto krupnijih plodova, a da je početkom osmog mjeseca palo 15-20 litara po metru kvadratnom, posljedice suše bile bi još manje. "Ovako, u nasadima gdje u proljeće nije bilo šteta od mraza, a u kojma nije bilo navodnjavanja, urod je umanjen za 20-30 posto", otkriva.
Kaže kako su najviše zastupljene sorte Viljamovka, Santa Marija i Abate Fetel, uglavnom na sijancu, od 80-90 posto. "Sijanac bolje podnosi i mrazeve, ako traje dva do tri sata. Uz to, sijanac kao podloga ima jednu centralnu žilu koja ide u dubinu i nekoliko jačih sa strane. Zato lakše podnosi sušu, za razliku od stabala koje su kalemljene na dunju", napominje dodajući da su ondje u voćnjacima najviše zastupljene dunja MA i Ba 29 kao podloge.
"Plići im je korijen, slabije su otporne ne mrazeve i zaista im treba navodnjavanje. Slabije su bujna stabla u odnosu na ona na sijancu. Ove godine su se stabla morala zalijevati svaki drugi dan jer su sunčevi zraci bili toliko jaki da je u prvih 30 centimetara dubine, zemljište bilo potpuno suho", prisjeća se Kecman koji smatra da će sijanac u tamošnjim nasadima ostati dominantna podloga.
Kod jabuka se podloga M9 pokazala otpornija na sušu ove godine. "Korijen joj dopire do 40, najviše 50 centimetara u dubinu i širinu zbog čega je potreban naslon jer u slučaju jačeg vjetra, dolazi do loma stabla. Potrebno joj je navodnjavanje otprilike svaki treći dan kada je jak sušni period", preporučuje.
Kaže kako je MM106 najbolja podloga kod jabuka ako govorimo o otpornosti prema suši. Stabla su izdržala i u voćnjacima u kojima nije bilo navodnjavanja. "Njena mana je što je srednje bujna mada su u praksi stabla na njoj visoka i bujna, naročito sorta Granny smith. Korijen dublje prodire u zemlju i može duži period izdržati bez padavina."
Naglašava da se kod šljiva i ove godine pokazalo da je ona kalemljena na džanarici bez premca po pitanju otpornosti prema suši. "Ta činjenica još više dobija na značaju ako se zna da je šljiva, u ovoj godini, izuzetno dobro rodila i opterećenost stabla rodom bila je mnogo jaka. Na terenu se vidjelo da su u voćnjacima bez navodnjavanja stabla na džanarici izdržala sušu skoro do početka berbe, a u onima sa navodnjavanjem nije bilo problema", komentira uz zaključak da džanarika kao podloga ima jak, dubok i razgranat korijen koji odlazi daleko od stabla i traži vodu i hranjiva zbog čega je ova podloga u BiH zastupljena gotovo 100 posto.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Partner
Halilovići 10,
71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina
e-mail: info@agroklub.ba
web: https://www.agroklub.ba