Silom prilika postao odličan voćar!

Kada je prije trinaest godina ostao bez posla i doživio sudbinu mnogih koji su se tada našli na ulici, Momir Berić iz Gradiške razmišljao je što i kako dalje, kako obitelji osigurati egzistenciju. Nije se prepustio očajavanju, nego se, kako kaže, silom prilika počeo baviti voćarstvom u Cerovljanima gdje mu je obiteljska kuća.

Za vrijeme našeg posjeta Momir je malčirao granje nakon rezidbe, kako bi mogao prskati herbicidni pojas. U kratkom razgovoru doznali smo kako je počeo njegov novi posao. "Radio sam u PIK-u Mladen Stojanović 33 godine. Kada sam ostao bez posla imao sam 50 godina i po nagovoru jednog prijatelja počeo sam se baviti voćarstvom. Posadio sam dva hektara jabuka. Imao sam svoju zemlju, ovo je imanje mojih roditelja. Prve investcije su bile priprema zemlje i nabava sadnog materijala, naravno i puno rada i učenja. Prvi voćnjak sam isfinancirao nešto svojim sredstvima, a nešto sam pozajmio - oko 10 hiljada maraka. Kasnije sam dobio podsticaj od države za taj zasađeni dio, pa sam od tog podsticaja kupovao mehanizaciju. Uz dogovor sa sinovima Borisom i Srđanom, nakon četiri godine smo posadili još jedan voćnjak. Za to smo već koristili dio sredstava koja smo dobivali iz prvog voćnjaka", kaže Momir.

Investicija u protugradne mreže i navodnjavanje

Budući da su se ozbiljno posvetili proizvodnji voća Berići su se odlučili za dodatna ulaganja u modernizaciju svojih nasada pa su dignuli kredit u banci za financiranje protugradne mreže i sustava za navodnjavanje. Do sada su u podizanje i osuvremenjivanje četiri hektara nasada jabuka uložili oko 135 tisuća konvertibilnih maraka.

"Dosta su nam pomogli državni novčani podsticaji. Za protugradnu mrežu bilo je 40 procenata, a za nove zasade 30 procenata od ukupne investicije. Sada mislim da je to nešto manje i da su uslovi daleko rigorozniji što ima i rezona. Ako se ulaže u protugradne mreže to mora biti kvalitetno zasađeno, to mora biti voćnjak u pravom smislu", kaže Berić.

Iako je riječ o uzornom voćnjaku, koji zahvaljujući velikom radu, brizi i ljubavi lijepo izgleda, Momir nije potpuno zadovoljan, kaže najviše zbog lošijeg sadnog materijala. "Tu imamo dosta propusta, ali ne našom greškom. Nažalost, i to smo doznali tek nekoliko godina nakon sadnje. Sada s ovakvim iskustvom znam što bih radio i gdje bih kupovao kvalitetne sadnice, što je važan preduvjet za podizanje dobrog i produktivnog nasada. Što se tiče urednosti voćnjaka u njemu provodim velik dio vremena i nastojim na vrijeme obaviti sve agrotehničke mjere", kaže Momir.

Ajdared za sada najzahvalnija sorta

U razgovoru s Momirom doznali smo i neke osnovne karakteristike ovog obiteljskog voćnjaka. Posadio je sadnice na slabobujnoj vegetativnoj podlozi M 9. U prvom voćnjaku razmak između redova je 3,5 metra, a u redovima je 0,9 metara. U novom voćnjaku razmak između redova je 3 metra, a između voćaka, zavisno od sorte, od 0,8 do 1 metar. Iako stručnjaci zagovaraju i razmak između redova 2,5 metra, Berići nisu za takav nasad sa gušćim sklopom jer, kažu, za to treba imati i odgovarajuću mehanizaciju. Kada su sadili jabuke odlučili su se standardni sortiment: greni smit, ajdared, gala, zlatni delišes i pink ledi.

"Prema dosadašnjim iskustvima mislim da pink ledi nije za naše područje, dosta je kasna sorta i tu ima dosta problema oko berbe jer dosta kasno dozrijeva. Osim toga u ranim fazama ta se jabuka prva mora tretirati, jer prva kreće s vegetacijom. Za sada je najzahvalnija sorta ajdared. Iako na zapadu nema neku perspektivu, za sada se kod nas najbolje prodaje. Zlatni delišes ima uvijek svoju cijenu, jedno vrijeme greni smit je bio tražena jabuka u zadnje vrijeme nešto slabije ide", objašnjava ovaj voćar.

Uz savjete stručnjaka odličan urod i kvaliteta

Kada se posvetio voćarstvu Momir je želio što bolje svladati tehnologiju proizvodnje jabuka kako bi postizao što bolje rezultate. Primjerice, prošle godine ostvario je na 4 hektara prosječan urod nešto više od 40 tona po hektaru s udjelom prve klase oko 95 posto, čime je, kaže, vrlo zadovoljan.

"Ja sam mašinske struke i sa voćarstvom nisam imao ništa dok se nisam time počeo baviti. Dosta mi je tu pomogao pokojni Franc Kotar, poznati slovenski stručnjak. On nam je ispočetka vodio tehnologiju i on nas je dosta naučio. Bio sam na dva voćarska kursa, jer želio sam što više naučiti i primijeniti u voćnjaku moderne tehnologije, a to se ne može bez stručnjaka. Ali ne vrijedi vam ni stručnjak, ako ne uradite ono što on kaže ili ako ne uradite na vrijeme kada vam on kaže. To su osnovni problemi kod nekih naših voćara koji to ne shvataju ozbljno. I onda se događa da imaju problema sa kvalitetom, a time i sa plasmanom jabuka", jasan je Momir.

Dobro prodao jabuke na rusko tržište

Budući da je prodaja jedan od najvećih problema većini poljoprivrednika pitali smo Momira kako on rješava taj problem. "Snalazili smo se do sada sami, kako tko zna i umije. Tržište je kod nas prilično neorganizirano, pa smo ranijih godina glavninu proizvodnje prodavali nekim većim kupcima, nešto je išlo na sarajevsko tržište, dolazili su i kojekakvi šverceri. Ja sam prošle godine imao sreću, dobro sam prodao jabuke, jer mi ih je sin Boris izvezao na rusko tržište po standardnoj cijeni od 50 feninga za klogram. Nešto je s ovih prostora izvezeno i u Skandinaviju, ali za sada možemo reći da nas rusko tržište spašava. Nije neka cijena, ali je bitno da se proda, da se na vrijeme dobije novac, to je najvažnije. Svjesni smo da ne možemo očekivati nekakve visoke cijene jer konkurencija je velika“, kaže Momir.

Dodaje da je dobro što voćari dobivaju i poticaj na godišnjoj razini, tako da je prošle godine uz prihod od prodaje ostvario i pravo na oko 8 tisuća maraka na ime državnih poticaja.

"Koliko prodaš na to dobiješ podsticaj, dakle podsticaj je prema količini, što je, smatram, stimulativnije nego da se potiče po prijavljenoj površini. Iznos zavisi od ukupne količine koja se proda, dakle sredstva predviđena na razini države se raspoređuju prema prodanim količinama svih poljoprivrednih proizvoda koji su u sistemu podsticaja. Mislim da je godišnjim budžetom predviđeno 60 milijuna za cijelu poljoprivredu“, kaže Momir.

Umjesto proširenja voćnjaka, izmjena dijela asortimana

Kada je riječ o planovima naš domaćin kaže da će ove godine otplatiti kredit za voćnjak, ali da za sada ne razmišlja o novom proširenju voćnjaka. Umjesto novih nasada radije bi išao na izmjenu dijela sortimenta. "Možda mi je bolje neke sorte izbaciti iz sadašnjeg voćnjaka i posaditi druge, novije i bolje koje tržište traži. Izbacio bih najprije galu, ona mi nije baš neka sorta. Prvo zato što kad sam sadio razne klonove koje sam kupio, zrioba je neujednačena, jedne su zrele druge nisu zrele, ima problema sa pucanjem kore, jako je osjetljiva, iako se zadnjih nekoliko godina vrlo lako proda", razmišlja Momir.

Nakon što je prije 13 godina ostao bez posla i pomalo u bezizlaznj situaciji Momir je sada, nekoliko godina pred mirovinom, zadovoljan što je poslušao savjet prijatelja i posvetio se voćarstvu i na taj način osigurao egzistenciju svojoj obitelji. U taj posao angažirao je i sinove Borisa i Srđana koji uskaču i pomažu po potrebi. "Stariji sin Boris se bavi trgovinom - izvozom i uvozom voća, a u taj posao krenuo je upravo kroz ovo naše voćarstvo. Ja ću za 2-3 godine u penziju, a njima će ostati svakome po jedan voćnjak u kojima mogu ostvariti dodatne prihode. Drago mi je da su oni to prihvatili", ne krije zadovoljstvo ovaj vrijedni čovjek koji obiteljskom voćnjaku u rodnim Cerovljanima posvećuje puno pažnje i ljubavi, pa i rezultati ne izostaju.

Foto: Vjeko Hudolin i Rade Šušnjar