Selo Kolunić "dušu dalo" za uzgoj šljive

Porodica Sime Rakića slovi za jednu od najvrijednijih u opštini Bosanski Petrovac. Nakon kratkotrajnog boravka u izbjeglištvu odlučili su da se vrate u rodno selo Kolunić, gdje se danas bave voćarstvom i stočarstvom.

Ovaj pitomi kraj ispod obronaka Osječenice nalazi se na 700 metara nadmorske visine i prije rata bio je poznat po vrijednim domaćinima, stočarstvu i uzgoju šljiva, najviše Požegače od koje se pravila kvalitetna rakija.

Šljive rađaju skoro svake godine

Posljednjih godina sve više se sade čačanske sorte, među kojima prednjači čačanska rodna koju su prije desetak godina posadile Simine komšije. U zasadu se nalazi oko 1.000 stabala rodne i nešto Savke, odnosno Požegače, koja je i danas najviše zastupljena sorta u petrovačkom kraju.

"Pošto su nam to bile prve komšije, kad su odlučili da prodaju imanje jedan od mojih sinova, Ljubiša, uzeo je kuću, tri hektara zemlje i hektar voćnjaka sa posađenim šljivama koje su svake godine, osim ove, rađale. Prije nekoliko godina bilo je 500 kotlova rakije", kaže Simo.

Kraj idealan za šljive

Ovaj idealan je za uzgoj šljiva. Rijetko kad bude mraza jer ih "čuva brdo", odnosno Osječenica. Ima i kamena u zemlji, a šljiva voli kamenito zemljište priča nam ovaj 79-godišnji domaćin, koji sa zadovoljstvom prima komplimente da izgleda kao mladić.

"Ja sam cijeli svoj život radio. Najviše volim da popijem kafu ujutro sa svojom ženom, snahom, djecom i unucima, a ljeti mi krenu suze na oči kada na kauču ispred ljetnje kuće pijem kafu i gledam u kolunićko polje i obronke Grmeča", ističe Simo koji hvali time što ima dva sina.

Jedan od njih je Mićo koji je takođe odlučio da ostane u svom selu. Sa suprugom Sanjom podigao je tri sina, od kojih su dvojica u Banjaluci, a najmlađi Marko, još je u Koluniću. Danas je porodica Rakić sa 24 muzna grla među najvećim proizvođačima mlijeka u petrovačkoj opštini. Oni su dokaz da se, uz dosta rada, može živjeti od poljoprivrede.

"Svako jutro gonimo stoku dva i po kilometra od kuće na pašu, a imamo i zatvoren sistem muže. Mjesečno proizvedemo oko 6.000 kilograma mlijeka, a iz mljekare dolaze svako drugo jutro po mlijeko. Zadovoljni smo otkupnom cijenom i premijama koje su, iako se isplaćuju kvartalno, sasvim dobre", kaže Mićo.

Pusti krajevi

Njegov brat Ljubo planira da se bavi proizvodnjom rakije, dok Mićo svoju budućnost vidi u stočarstvu. Rakići imaju dovoljno svoje zemlje da ne moraju da zakupljuju od drugih, a posjeduju i dva traktora, kao i ostalu dokumentaciju potrebnu za obavljanje svih poljskih radova.

Jedino navode da bi voljeli još samo da bude više ljudi u Koluniću u kojem je najbolje boraviti ljeti, kada se bivši stanovnici, rasuti po cijelom svijetu, vraćaju na odmor.

Na žalost, nema ni djece pa je njihov devetogodišnji Marko jedini učenik u Koluniću i susjednom selu Revenik, koji pohađa školu u Driniću, udaljenom petnaestak kilometara.