Uši se nalaze u toku zime na vratu korijena, čak i korijenu, a larve se nalaze i u pukotinama kore stabla i u ozljedama grana i grančica od rezidbe ili lomljenja.
U postojbini - Sjevernoj Americi, krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausmann) migrira između jabuke i američkog brijesta, na kome prezimljava u stadijumu jaja. U Evropi ima samo domaćina na kome se hrani i to je jabuka. Kako je prepoznati?
Na granama se vide bijele voštane prevlake. Ispod njih sivkaste vaši pune crvene krvi - vidljive kada se uši zgnječe. Sisanjem izazivaju na tim mjestima deformacije i rak - rane, iznad kojih grane počinju da se suše. Uši se nalaze u toku zime na vratu korijena, čak i korijenu, a larve se nalaze i u pukotinama kore stabla i u ozljedama grana i grančica od rezidbe ili lomljenja. Duge su oko dva milimetra.
Opis štetočine: Beskrilne ženke su ovalne, ispupčene, duge 1,8 mm, crvenkastosmeđe boje, pokrivene gustim voštanim nitima. Krilate ženke su crne, sa tamnosmeđim trbuhom.
Krvava uš je uglavnom štetočina jabuke (i ukrasne), ali može oštećivati i krušku, dunju, oskorušu, vatreni trn, dunjaricu, rod Sorbus spp. Oštećuje nadzemne dijelove voćaka, prije svega mlađe grane i ljetoraste, ali se može razvijati i na korijenovom vratu i korijenu. Hrani se biljnim sokovima, a povrijeđeno biljno tkivo buja i stvara izrasline slične raku i kora se rasprskava, te nastaju otvorene rane. Jako napadnute voćke se suše. Vrsta je naročito štetna u rasadnicima.
U sjevernijim krajevima ova uš prezimljava na korijenu jabuke, a u južnijim u kruni voćaka. Prezime najmlađi larveni uzrasti. U proljeće prelazi na grane i grančice, gdje se hrani i partenogenetski (bez oplodnje) rađa ili obrazuje 10-15 generacija. Do polovine juna sreću se samo beskrilne ženke, a zatim se javljaju i krilate, koje prenose napad na okolna stabla u voćnjaku.
Štetočina je najčešća u voćnjacima u kojima je čestom primjenom nekog univerzalnog insekticida protiv jedne druge štetočine (npr. jabučnog smotavca) uništen vrlo aktivni prirodni neprijatelj krvave uši - parazitska osica (Aphelinus mali), prirodni neprijatelj krvave uši. Najosjetljivije sorte jabuke su štajman, šampanjka, zlatni delišes, jonatan, zlatna zimska parmenka, koks oranž, boskop i ljepocvjetka.
Suzbijanje štetočine:
Zimskim prskanjem ne uništavaju se uši na vratu korijena, što je uzrok zaraze stabla (grane, grančice, lišće) u toku vegetacije.
Hemijsko suzbijanje je otežano zbog guste voštane prevlake i skrivenog načina života uši. Najveći efekat u suzbijanju postiže se i primjenom insekticida u vegetaciji - u toku formiranja kolonija ili migracije uši, a prije stvaranja zaštitne voštane prevlake. Trenutno, ova uš je dobila na većem značaju i u narednom periodu se očekuje njena intenzivnija pojava.
Zaštitu treba uskladiti sa vizuelnim pregledima stabala jabuke sljedećim preparatima:
Hemijsku zaštitu je moguće sprovoditi i poslije berbe plodova, u jesen, primjenom mineralnih ulja nižih koncentracija u odnosu na zimsko i kasno zimsko prskanje. Kod pojedinačnih stabala, proizvođačima se preporučuje nanošenje insekticida četkom na kolonije uši na korijenovom vratu i granama. Potrebno je dobro nakvasiti kolonije krvave uši.
Tokom zime orezati stabla jabuke, te na pozitivnim temperaturama vazduha oprati deblo i grane vodom i četkom, a dublje pukotine očistiti žicom. Na ovaj način redukovaće se kolonije prezimljujućih formi uši. Krajem zime okupati stabla i grane mineralnim uljem, uz dodatak bakra, čim vremenske prilike to dozvole.
U proljeće, na početku vegetacije, najbolja je zaštita insekticidima jer tada uši nemaju voštanu prevlaku, te zaštitu nastaviti tokom porasta lastara. Tokom ljeta obilaziti zasade jabuke i mehanički rezidbom uklanjati kolonije uši prekrivene bijelom voštanom prevlakom. Treba napomenuti da podloge za jabuku veće bujnosti jače preferira jabučna krvava uš, a naročito podlogu MM106 (srednje bujna) na koju je nakalemljena plemenita sorta.
Tagovi
Autor