• OPG "Džakula"
  • 08.12.2020. 15:00
  • Hercegovačko-neretvanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Stolac

Sa majkom i sestrama nastavila porodični posao, a njihovi proizvodi sinonim su za kvalitet

Mlada djevojka iz srca Hercegovine, zajedno sa majkom i sestrama vodi veliko imanje koje im je ostalo od pokojnog oca. OPG "Džakula" godišnje proizvede na tone voća na trideset dunuma zamljišta, a sve što proizvedu plasiraju na Čapljinskoj pijaci.

Foto: Arhiva Danijele Džakule
  • 407
  • 159
  • 0

Danijela Džakula, zajedno sa majkom Marom i sestrama Daliborkom i Ivonom, nakon očeve smrti odlučila je nastaviti ono što je on započeo još prije 40 godina. Njen otac, Ivo Džakula tada je pokrenuo porodično gazdinstvo OPG "Džakula" i među prvima u  Hercegovini zasadio nasad trešnje italijanskim sadnicama. Kroz iskustvo sticao je znanje, a zatim ga nesebično prenosio ne samo članovima svoje porodice, nego i komšijama i svima koji su bili zainteresirani. Kroz njegov rad, puno toga su naučile i supruga i kćerke, koje su nakon njegove smrti nedvojbeno ostale da vode imanje.

Ne samo da su uspjele održati ga, nego njihovi proizvodi sa etiketom OPG "Džakula" slove kao jedni od najkvalitetnijih na Čapljinskoj pijaci. Pored voćnjaka na otvorenom, imaju i plastenike na hiljadu dvjesto metara kvadratnih, pod kojima uzgajaju jagodu. U sezoni berbe trešnje i jagode, zapošljavaju i sezonske radnike dok sve ostale kulture beru i obrađuju same. Iako su se na početku susrele sa brojnim  predrasudama o ženskim i muškim poslovima, dokazale su da i one same mogu voditi imanje, a kvalitet njihovih proizvoda danas govori sam za sebe.

Veliki interes za domaću hranu

"Naše imanje se nalazi u Stocu, tačnije u Dubravama kod Stoca. To je onaj tipični Hercegovački kraj sa plodnim tlom. Imamo skoro pa sve mogućnosti za uspjeh sa bilo kojom poljoprivrednom vrstom. Kažem skoro sve jer ono što fali ovdje je voda", započinje svoju priču Danijela i dodaje kako nemaju riješen vodovod pa su potrebna jako velika ulaganja da bi se pronašla voda i osiguralo navodnjavanje. Obrađuju negdje oko trideset duluma zemlje i mahom su to voćnjaci. U njima imaju sve vrste voća. Kako kaže, kreću sa berbom jagode, zatim ide trešnja pa nektarina, breskva, kruška, smokva i šipak. Od povrća uzgajaju rog papriku. S vremena na vrijeme desi se i sadnja još nekih usjeva, poput lubenice i dinje.

Do početka pandemije izazvane korona virusom, svo proizvedeno voće i povrće prodavali su u svježem stanju, ali s obzirom da je ova godina po mnogo čemu specifična i porodica Džakula odlučila se prilagoditi situaciji.

Prilagodili proizvodnju aktuelnoj situaciji sa pandemijom

"Sa početkom pandemije nekako je počeo i sve veći interes za domaću hranu. U tom periodu nekako se i javila ideja da bi dio voća mogao ići i u preradu. I tako sasvim spontano krenuli smo i sa preradom. Za sada to nisu neke velike količine, čisto smo htjeli da vidimo kako će ljudi da reagiraju i da li će biti potražnje za tim i takvim proizvodima", priča naša sagovornica.

Korona je možda pridonijela na popularnosti domaće hrane, ali se sa druge strane desilo to da je veliki broj domaćinstava krenuo u neki vid prerade i domaće proizvodnje pa je samim time i tržište dosta zasićeno. Dodaje da ono što ih izdvaja iz mase je njihov brend. "Ljudima se to jako svidjelo. Ako ću iskreno, to i nije bio pokušaj brendiranja već više nastojanje da očuvamo uspomenu na tatu. Tako da su sve etikete sa likom i potpisom moga oca. Ljudima se upravo to i svidjelo - da iza svega toga stoji neka priča. I na to sam jako ponosna", ističe.

Od malih nogu Danijela je vezana za poljoprivredu i voćnjake, a nakon očeve smrti to je postalo intenzivnije jer je podsjećalo na dane dok je on bio živ. Završila je i srednju poljoprivrednu školu, ali kaže da je najviše naučila od roditelja i kroz samostalni rad. U ovom sektoru usavršila se, toliko da ovo ne bi mijenjala ni za kakav drugi posao. Ponosna je na ono što radi i rado ističe da je djevojka sa sela. Mada poljoprivreda sama po sebi uvijek nosi probleme i to je ono što je redovno pogodi i čini bespomoćnom.

Problemi u poljoprivredi ne ostavljaju je ravnodušnom

"Što se tiče našeg agrara tu ima ogromnih problema. Proizvođač je jednostavno prepušten sam sebi. Mi nemamo zagarantiran ni otkup ni otkupnu cijenu. Ali evo uvijek ostaje mogućnost da se kvalitetom izdvojiš iz mase i osiguraš prodaju", navodi i drugu stranu medalje ovog posla.

Imaju unaprijed dogovoren otkup za svu proizvedenu robu na Čapljinskoj tržnici. Surađuju sa čovjekom koji je prepoznao uložen trud tako da sa prodajom nemaju neke velike probleme. A što se tiče otkupnih cijena, one su jako niske. Prema njenoj procjeni, tu mora da se spomene pitanje uvoza. Na i ovako niske otkupne cijene, uvoz zna da napravi pravu katastrofu. Cijene tada padaju do te mjere da sa pojedinim usjevima budu u velikom minusu. A nerijetko se dešava da domaći proizvođači bacaju svoje proizvode zbog nemogućnosti prodaje.

"To su neke od onih stvari koje kad vidiš ne možeš da ostaneš ravnodušan. Jednostavno te duša zaboli. Ali evo redovito svake godine gledamo takve prizore sa nekim gajenim biljkama. Da li smo zadovoljni? Pa teško pitanje. Mislim da niko ko se bavi ovim poslom u našoj državi ne može reći da je zadovoljan, bar ne u financijskom smislu", tvrdi ona.

Kad se nešto radi iz ljubavi, nema prepreka

Teško je biti zadovoljan kada se ne vide ni pokušaji potpore proizvođaču. Kako kaže, nekad pomisli da je ovaj posao najsličniji igranju igre na sreću. "Kockaš se sa proljetnim mrazom, gradom i sa još mnogo toga. Meni kao emotivnom ženskom stvorenju jako teško pada činjenica da je država i gluha i slijepa kad se desi bilo kakva vremenska nepogoda. I to nam je svima neki dodatni stres".

A sa druge strane, ovaj posao se voli. On odmara dušu. I kad se radi nešto iz ljubavi, onda nema te prepreke i tog problema koji će obeshrabriti. Naša sagovornica svake godine iznova se veseli prvoj jagodi, trešnji i svom ostalom voću i povrću. "Drži me taj neki zanos. Svi skupa smo uz tatu zavoljeli ovaj posao i sva ta borba ima neku čar. Tako da moram reći da nismo nezadovoljni. Imanje jeste samoodrživo, ali nama je ovo jedini izvor prihoda tako da bilo kakva vremenska nepogoda nas uzdrma, nadoknada za istu nema pa tako i nema neke sigurnosti. Ali evo borimo se, baš kao i svi mali ljudi u BiH i nadamo se nekim boljim vremenima", sa velikom emocijom Danijela završava svoju priču.


Tagovi

Danijela Džakula OPG Džakula Voćnjaci Plastenici Velika ulaganja Domaća hrana Voće i povrće Prerada Otkup Potpora


Autorica

Naila Čaušević

Više [+]

Majka dvoje djece. Po struci PR menadžer, po zanimanju poljoprivrednica.