Rodni kraj draži od inostranstva: Vratit ću se, ne cvjeta cvijeće ni u Austriji

Na pola puta između Kotor Varoši i Čelinca, u selu Popovac, Đorđe Milanović, zasadio je u jesen prošle godine 100 sadnica šljiva, prvenstveno čačansku rodnu. Godinama s porodicom živi i radi u Beču u Austriji, ali rodni kraj nije zaboravio. 

Po profesiji je električar, ali ga to nije spriječilo da se odluči za bavljenje voćarstvom. 

Proširiće zasad

Njegova želja bila je da zasadi šljive, jer je Popovac područje na kojem može da se gaji ova voćna vrsta. Počeo je sa stotinu sadnica. U jesen ove godine proširiću sa još stotinu, možda i više voćaka.

"Zemlje imam napretek. Sve sam pripremio kako treba, od oranja, tanjiranja, frezanja, kopanja rupa. Stavljen je i stajnjak i vještačko đubrivo, povio sam i grane, stavio čačkalice kako bi se od početka formirao oblik vitkog vretena. Razmak između stabala je nešto veći jer šljiva ipak traži malo više prostora za rast i razvoj", kaže Đorđe.

Gastarbajterski posao nije lak, ni u Austriji ne cvjetaju ruže i mora mnogo da se radi da bi se pristojno živjelo, priča nam ovaj mladić koji nije prešao ni 30 godina.

Proizvodiće rakiju

Namjerava da se uskoro vrati u rodni kraj. Voli šljive i kako kaže bavit će se voćarstvom jer ne želi dovijeka da ostane vani.

"Moj deda je pravio rakiju, otac takođe. To nam je porodična tradicija i bez lažne skromnosti, zaista je dobra. Ovo je idealan kraj za uzgoj šljiva. Ima dosta stabala savke koja je starija i oboljela od virusa šarke. Bude roda ali sve rjeđe i zato sam odlučio da povećamo broj stabala, prvenstveno s čačanskom rodnom jer je, poslije savke, najbolja za rakiju. Imamo još rakije koja je stara 26 godina. I dalje je odlična za piti", ističe Đorđe.

Djed negoduje, a Mati bolje s kravama u Posavini nego u Austriji

U istinitost Đorđevih riječi uvjerio se i autor ovog teksta. Rakija se čuva nekoliko godina u hrastovim buretima, a zatim se prebacuje u staklene bocune. Bilo bi dobro da što više mladih ljudi slijedi ovaj primjer jer su nam sela zaista sve više napuštena. U potrazi za boljim životom mladi ljudi odlaze u inostranstvo, ali je zaista lijepo kada se, još mladi, vrate nazad. Kada se neko vrati iz inostranstva sa šezdeset i nešto godina, onda nema mnogo nade da će se zaustaviti razvoj seoskih područja.