Raif Čolić: "Šljiva nema, ovo nisam zapamtio u 20 godina"

Gradačački kraj, poznat kao jedan od najznačajnijih voćarskih regiona u Bosni i Hercegovini, godinama nosi epitet lidera u proizvodnji šljive. Na hiljadama stabala, šljiva se ovdje uzgaja s posebnom pažnjom, a domaći proizvođači bilježili su i dobre izvozne rezultate.

Ove godine viša cijena dodatno je podgrijala očekivanja. Međutim, sve je uzalud, jer ploda gotovo da nema.

Nikad lošija godina

Proizvođač iz Gradačca, Raif Čolić, koji već dvije decenije uzgaja šljive, kaže da se ne sjeća lošije godine. Iako na svom imanju ima oko 15.000 stabala šljive, ovog ljeta će jedva imati šta obrati.

"Kod nas je situacija jako loša. Roda nemamo, a stabala imamo. Kad bi imao i 10% od prošlogodišnjeg i pretprošlogodišnjeg roda, bilo bi mašala. Ali čisto sumnjam, očekujem između 5 i 10% maksimalno", kaže ovaj vlasnik jedne od najveće plantaže šljive u BiH.

Loše vrijeme, prvenstveno kiše u vrijeme cvjetanja, učinile su svoje. Nije bilo adekvatnog oprašivanja, a prisustvo pčela, ključnih za oplodnju, gotovo da nije ni zabilježeno.

"U to vrijeme nisam vidio pčele u voćnjaku, a bez nje nema života", dodaje Čolić.

Neke od najzastupljenijih sorti, poput čačanske rane i čačanske ljepotice, gotovo da nisu ni rodile.

"Kod čačanske rane nisam imao šta brati, nego odeš u voćnjak da pojedeš šljivu. E sad ova čačanska ljepotica – nje nešto ima, ali to su tako mali procenti. Stanlej još gore, tako da je zahmet i obrat od toga što ima malo", kazuje Čolić koji je lani ubrao između 25 i 30 tona čačanske rane.

U voćnjaku je kaže 1.100 stabala ove sorte šljive, koja bi po stablu trebala davati 50 kilograma. Prošle godine je dala manje roda, oko 25 kg, a ove nikako. "Sad moraš obići pet-šest stabala da nađeš šljiva da se najedeš."

Ogromni gubici

Sezona je, ocjenjuje, potpuno propala, a gubici su ogromni.

"Ja kako se bavim time, ima i 20 godina, ovako godinu nisam imao. Bilo je leda, mraza, svega, ali opet nešto ostane. Ove godine je stanje katastrofalno. Kad bude led, jednu njivu obije, drugu ne obije, pa iza leda opet se nešto oporavi. A ovdje kad nema - nema se od čega oporaviti", navodi ovaj proizvođač.

Čolić planira da narednih dana krene sa berbom, ali će to biti simbolično, s minimalnim brojem radnika. "Organizovat ću berbu za ovo malo roda što ima, ali to će biti 5-6 ljudi da bere 5-6, eventualno 10 dana, neće mi trebati više", precizira.

Prodaja ne bi bila problem, jer kupci postoje, no proizvođači nemaju šta ponuditi. Otkupna cijena se kreže od 1,70 KM do 1,90 KM, no kako kažu proizvođači "džaba sve, kad bi platili i 10 maraka, nema se šta prodati."

Finansijski gubitak je veliki, jer ulaganja su stalna i visoka.

"Nema teoretske šanse da pokrijem ni troškove ulaganja. Moji godišnji troškovi su 120-130 hiljada maraka, jer imam veliku površinu15.000 stabala, treba do svakog doći, onda raste taj ljetorast kao iz vode, valja to sad sve savladati", dodaje.

Posebno mu je žao sezonskih radnika koji su svake godine računali na posao u berbi.

"Neće mi trebati ove godine radnici, žao mi je tih ljudi koji su radili i te žene koje su brale, zovu i pitaju. Ja sam prošle godine oko 100.000 maraka isplatio beračima. Uzmimo da je tu 50 ljudi zaradilo po 2000 maraka za oko 20-25 dana berbe. Svijet dođe i nešto zaradi, ali evo sad – nema šta", zaključuje naš sagovornik.

Čini se da će voćarska sezona završiti prije nego je i počela, proizvođači ostaju s praznim voćnjacima i gorkim iskustvom koje potvrđuje ranjivost proizvodnje na klimatske nepogode. Priroda je ove godine uzela svoj danak.