Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Sorte malina
  • 23.07.2023. 12:00

Po čemu se bijela malina razlikuje od crvene i koje su joj prednosti?

Na tržištu se u posljednje vrijeme može pronaći različito novo voće i povrće. Odnedavno se na štandovima nude i bijele sorte malina. Kakvo je ovo voće i po čemu se razlikuje od uobičajenih crvenih?

Foto: Vesna Mijat
  • 109
  • 52
  • 0

Porodica ružovki uključuje oko 3.500 biljnih vrsta među kojima su mnoge naše poznate voćke (jabuke, kruške, trešnje, višnje). Unutar spomenute porodice je i rod Rubus u koji ubrajamo kupine i maline.

Malina je voće niske energetske vrijednosti (samo 52 kcal na 100 g ploda) s visokim sadržajem važnih ugljikohidrata, organskih kiselina, vitamina i fenola koji djeluju kao antioksidativna zaštita organizma od stresnih čimbenika. Jedna je ovo od najpopularnijih voćnih vrsta za uzgoj zbog svoje sposobnosti uspijevanja u različitim klimatima. Također, obećavajuća je funkcionalna hrana zbog sadržaja bioaktivnih tvari u tkivu. Plod sadrži oko 10-23% suhe tvari. Među organskim kiselinama u plodu najviše je limunske, jabučne, oksalne i jantarne kiseline. Sadržaj askorbinske kiseline u bobicama varira od 5-40 mg/100g, dok ukupnog tokoferola ima od 14-36 mg/100g. Plodovi akumuliraju visoki sadržaj polifenolnih tvari do 142 pa do čak 758 mg/100g. Sadrže željezo, bakar, vlakna, vitamin B.

Osim crvenih sorti koje su najraširenije, u svijetu su razvijene maline s ljubičastim, crnim, žutim i bijelim plodovima. Obojenje ovisi o sadržaju pigmenata u plodu.

Besmislenom mutacijom do novog voća

Antocijanini i karotenoidi se smatraju najvažnijim pigmentima u raznim sortama malina. Antocijanini su pigmenti topljivi u vodi i smatra se da odgađaju prezrelost ploda, da produžuju trajanje nakon branja, te da sprječavaju oksidativni stres. Poznat je i njihov blagotvorni utjecaj na osobe koje ih redovno konzumiraju jer djeluju povoljno na prevenciju krvožilnih oboljenja, starenje, razne upale, debljinu i karcinom. I na kraju, prema sadržaju antocijanina odnosno boji ploda, potrošači će odabrati onaj željene zrelosti i okusa.  

Karotenoidi su skupina prirodnih žutih, narančastih i crvenih pigmenata, a jedan od najpoznatijih je beta-karoten. On potiče stvaranje melanina u ljudi i time neutralizira negativan učinak sunčevih zraka. Beta karoten smanjuje rizik od srčanog udara, te je poznat u prevenciji karcinoma.

U crvenoj malini su prisutni i jedni i drugi, no pojavom tzv. besmislene (Nonsense) mutacije nastala je bijela. Danas su prisutne u rasadnicima, nose naziv Rubus idaeus i evoluirale su uz pomoć prirodne mutacije prilikom koje je dominantni gen za boju ostao inaktiviran. Gen antocijanidin sintaze (Ans gen) kontrolira pigmentaciju te se na njemu prirodnim putem dogodila mutacija koja je uzrokovala prestanak biosinteze proteina za stvaranje boje.

Osim crvenih sorti, u svijetu su razvijene maline s ljubičastim, crnim, žutim i bijelim plodovima

Antocijanidin sintaza omogućava prelazak leukoantocijanidina u antocijanidin iz kojeg će kasnije nastati nama poznati antocijanini. Mutacija rezultira vizualno smanjenim crvenilom ploda. Prema ovoj pretpostavki današnje bijele su iste kao one crvene, ali bez crveno obojanih plodova.

Bijela, žuta ili zlatna malina kako ih još nazivaju u svijetu, bojom variraju od skroz blijedih plodova preko narančastih i blago žuto-roskastih sorti. No, u prirodi je i otprije poznata malina zrelih žutih plodova.

Postoji i himalajska žuta 

Ova je vrsta zapisana i otkrivena još 1800. godine. Pripada porodici ružovki i iz istog je roda kao i naše maline Rubus, ali predstavnik je posebne vrste R. ellipticus za razliku od mutiranih bijelog ploda koje su varijeteti vrste Rubus idaeus. Himalajska malina izvornog imena ainselu, porijeklom je s područja Kine, Nepala, Indije, Pakistana. Trnoviti grmovi mogu narasti i do 4,5 m u visinu, a slatke plodove vole ptice i slonovi. Raste kao divlji korov na području Himalaja i rijetko se sabire za prehranu. Ubraja se u 100 najinvazivnijih biljnih vrsta. Ime je dobila po eliptičnom obliku listova.

Jedna teorija tvrdi da neke od današnjih kultiviranih sorti bijelih dolaze od žute himalajske te su razvijana u pravcu stvaranja krupnijeg ploda s boljim okusom. Naučnici još nisu potvrdili ova nagađanja.

Razlike u odnosu na crvene i crne sorte

Bijela malina za razliku od ljubičastih, crvenih i crnih sorti ima smanjeni kapacitet stvaranja pigmenta antocijanina. Što je žuta boja intenzivnija, pigmenti karoteni dolaze više do izražaja. Ovakav sadržaj pigmenata djeluje na stvaranje karakterističnog okusa i ljekovitih svojstava sorte. U bijelim sadržaj beta-karotena je 9,9 mL/100 g, dok je on u crvenih sorti oko 0,28 mL/100g. 

Prema pojedinim istraživanjima manje antocijanina u svijetlim plodovima može značiti manje alergija na maline kod djece i trudnica. Plodovi bijelih su slađi i manje kiselkasti, a često su i krupniji. One imaju manje sjemenki pa su pogodnije za izradu pekmeza i sokova. Sorte bijelih poznate su po tome da toleriraju jake zimske mrazove. Okusom su često kombinacija malina, marelica ili čak banana.

Dvije grupe sorti bijelih 

Svako malo, pojavile bi se u prirodi mutacije na malinama i biljka bi rodila blijedim plodovima. Tokom godina uzgajivači su se trudili unakrsno križati ovakve biljke ne bi li stvorili stabilnu sortu. Postoje dvije grupe sorti bijelih, one koje rode jednom i one koje rode dva puta na godinu.

Anne je blijedo žućkasta sorta slatkih i krupnih plodova. Otporna je na Phytophtoru i rodi dvaput u sezoni na istoj stabljici, slabijim urodom početkom ljeta i bogatije krajem ljeta.  

Fall Gold rodi blijedo-žućkastim slatkim i sočnim plodovima na uspravnim stabljikama. Plodovi su stožastog oblika i beru se kasnije u sezoni. Dobro paše u Caroline.

Duoble Gold biljke su jako plodne i dva puta u sezoni rode roskasto-žućkastim plodovima.

Bijela, žuta ili zlatna malina 

Golden Everest je biljka visoke rodnosti, donosi krupni i slatki plod u ljeto. Svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno pa se obavlja više berbi. Otporna je na bolesti. Jednostavna je za održavanje i voli osunčana mjesta.

Kiwi Gold je stalno-rađajuća (everbearing) sorta poznata po svojim breskva-žutim plodovima. Rodi dvaput u sezoni, otkrivena je u nasadu Heritage sorte na Novom Zelandu, a patentirana (registrirana) je u SAD-u.

Yellow Sugana je sorta gotovo bez trnja. Njeni veliki čvrsti plodovi pojavljuju se dvaput godišnje. Poznate su još sorte: Altai Desert, Cornish Victoria, Apricot, Ananas, Amber Yellow, Golden Summit, Golden West, Golden Queen, Honey Queen i druge.

Crvene maline su u uzgoju najraširenije, žute se tek probijaju do potrošača, dok se crne uzgajaju samo u nekim područjima istočne USA (Rubus idaeus occidentalis). Ljubičaste su hibridi crvenih i crnih malina.


Tagovi

Rubus idaeus Bijela malina Zlatna malina Žuta malina Sorte malina Vrijedno voće


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!”