Na koje načine đubriti pojedine voćne vrste?

Đubrenje voćaka u rodu izvodi se na osnovu hemijske analize zemljišta, folijarne analize lišća, vizuelne metode (simptomi nedostatka hemijskih elemenata) i ogleda sa đubrenjem. Svaka od navedenih metoda pored dobrih strana ima i nedostatke, pa stoga kombinacije najmanje dvije metode može da pruži solidniju predstavu o stepenu ishranjenosti i nedostatku nekog biogenog elementa.

Voćke mogu da se đubre u sva četiri godišnja doba, ali najčešće se praktikuje u jesen, rano u proljeće i u toku ljeta. Jesenje i proljetno đubrenje se praktikuje od davnina, dok ljetno je počelo da se primjenjuje u novije vrijeme.

Jesenje rasturanje pa zaoravanje đubriva

U jesen svake godine, obično u drugoj polovini oktobra ili prvoj polovini novembra, u voćnjaku se rasturi 400 do 700 kg NPK mineralnih đubriva (8:4:24, 10:12:26 ili 8:16:24, 6:12:26, 7:14:21), zavisno od gustine sadnje (sistema uzgoja), starosti voćaka, iscrpljenosti stabala i drugog.

Po rasturanju ovih đubriva obavlja se njihovo zaoravanje, zajedno sa korovom kao zelenišom, na dubinu 10 do 14 cm. Radi održavanja nivoa humusa na najmanje tri posto treba svake treće jeseni, zajedno sa NPK đubrivima rasturiti i 30 t/ha stajnjaka.

Ako zemljište u novopodignutom voćnjaku nije strukturno i dovoljno plodno, onda umjesto gajenja uzrodica (nekih povrtarskih biljaka) ili održavanja zemljišta u vidu jalovog ugara (čista obrada), trebalo bi naredne dvije do tri godine gajiti biljke za zelenišno đubrenje.

Koliko se đubre pojedine vrste?

Đubrenje pojedinih vrsta voćaka, na osnovu praktičnih iskustava, izvelo bi se na sljedeći način, uzimajući orijentacione norme hraniva.

Jabuka i kruška

1. 130 do 150 kg N/ha,
2. 50 kg P2O5/ha,
3. 150 do 200 kg K2O/ha.

Ovo su doze za srednje visok prinos jabuke i kruške na srednje plodnom zemljištu. Okvirno, nešto veće količine mineralnih đubriva se koriste za jabuku, u odnosu na krušku. Za jesenje đubrenje upotrebiti kombinacije naprijed navedene, sa malo azota, a najviše kalijuma.

Kajsija

Višak azota izaziva pretjeranu bujnost i otpadanje mladih plodova, a u krajnjoj liniji zbog velike bujnosti i snažnog porasta ljetorasta može da dođe do "apopleksije" ili zelenog uvenuća kajsije. Osnovnim đubrenjem u jesen vrši se zaoravanje na 10 do 14 cm dubine, dok ranim proljetnim đubrenjem i prihranom vrši se unošenje đubriva freziranjem zemljišta. Godišnje potrebe kajsije u đubrenju po ha:

1. 100 kg N/ha,
2. 75 kg P2O5/ha,
3. 120 kg K2O/ha.

Porast ljetorasta uslijed đubrenja poslije maja mjeseca može da iznosi i do 1,5 m, te da izazove "apopleksiju" ili "kap" stabala kajsije. Đubrenje u jesen se izvodi sa NPK kompleksnim mineralnim đubrivima, s tim što se najmanje azota dodaje zemljištu.

Trešnja

Vrlo povoljno reaguje na đubrenje azotnim đubrivima (iz zemljišta iznosi dva i po puta više azota nego jabuka). Osnovnim đubrenjem u jesen vrši se zaoravanje na 10 do 14 cm dubine, dok ranim proljetnim đubrenjem i prihranom vrši se unošenje đubriva freziranjem zemljišta. Orijentacione norme hraniva iznose:

1. 150 kg N/ha,
2. 75 kg P2O5/ha,
3. 200 kg/ha K2O.

Koristiti za jesenje đubrenje kombinacije NPK 10:12:26 ili 8:16:24, 6:12:26, 7:14:21 i slične.

Višnja

Povoljno reaguje na đubriva, naročito na azot. Osnovnim đubrenjem u jesen vrši se zaoravanje na 10 do 14 cm dubine, dok se ranim proljetnim đubrenjem i prihranom vrši unošenje đubriva freziranjem zemljišta. Orijentacione norme hraniva iznose:

1. 150 kg N/ha,
2. 60 kg P2O5/ha,
3. 120 do 140 kg K2O/ha.

Kombinacije mineralnih đubriva za jesenje đubrenje su kao kod trešnje.

Breskva

1. 150 kg N/ha,
2. 60 kg P2O5/ha,
3. 140 kg K2O/ha.

Pri srednjoj dozi đubrenja može da se očekuje optimalan ekonomski efekat, ali sa nešto nižim prinosom po stablu u poređenju sa vrlo visokom dozom đubrenja breskve. Obavezno je jesenje đubrenje kompleksnim mineralnim đubrivima sa manje azota, zbog ispiranja u dublje slojeve zemljišta.

Šljiva

1. 100 kg N/ha,
2. 50 kg P2O5/ha,
3. 130 kg K2O/ha.

Ovo su količine za prinos šljive od 25 t/ha. Sve koštičave voćke, pa i šljive, đubre se u jesen sa sličnim ili istim mineralnim đubrivima.

Orah

Orah povoljno reaguje na jesenje đubrenje kompleksnim mineralnim đubrivima, posebno na fosfor i kalijum, zato što mu ova dva elementa pojačavaju otpornost prema mrazu. NPK:

1. 120 do 150 kg N/ha,
2. 50 do 60 kg P2O5/ha,
3. 150 do 200 kg K2O/ha.

U jesen: 400 do 480 kg/ha NPK 0:15:30, rano u proljeće: 200 do 250 kg/ha NPK 20:5; krajem proljeća, u maju - 300 kg/ha 27 posto KAN-a. Orah se jedino ne đubri stajnjakom poslije stupanja u rod, pošto se plod oraha sakuplja sa zemlje (lako se zarazi bakterijom Ešerihija koli i tada nije dozvoljen za upotrebu i prodaju). Osnovnim đubrenjem u jesen vrši se zaoravanje na 10 do 14 cm dubine, dok se ranim proljetnim đubrenjem i prihranom vrši unošenje đubriva freziranjem zemljišta.

Lijeska

Orijentacione norme za đubrenje lijeske za normalan rast i rađanje, na umjereno plodnom zemljištu, iznose po ha:

1. 80 do 120 kg N/ha,
2. 30 do 40 kg P2O5/ha,
3. 100 do 160 kg K2O/ha.

Đubrenje kompleksnim mineralnim đubrivima je slično đubrenju oraha.

Kako obaviti đubrenje u rupe pri sadnji voćaka?

Sve naprijed iznijeto je na osnovu iskustvenih normi, ali za đubrenje voćaka norme je najbolje odrediti na osnovu agrohemijske analize zemljišta.