Lisne uši u voćarstvu: Neprijatelj prinosa i kvaliteta ploda

Lisne uši, Aphididae, jedan su od najčešćih štetočina u voćarstvu. Napadaju brojne voćne vrste – od jabuke, kruške i šljive, do breskve, trešnje i kajsije. Hraneći se biljnim sokovima, mogu izazvati ozbiljne probleme u rastu i razvoju biljaka, kao i smanjenje prinosa i kvaliteta plodova, naode iz Poljoprivredne savjetodavne službe Republike Srpske.

"Štete su veće što su kolonije brojnije, lišće mlađe, a temperature više", precizira Dragan Bejatović, savjetodavac u PSSRS, navodeći kako ovoj štetočini pogoduje obilno đubrenje azotom, jer su biljke bujnije, a lišće sočno i privlačnije za ishranu. Što su sklopovi bujniji, a vlaga veća, štete će biti veće. Osim što direktno oštećuju biljke, mogu prenijeti i razne virusne bolesti.

Lisne uši su sitni insekti (1–3 mm) mekane građe tijela, različitih boja najčešće zelena, crna, siva, žuta, crvenkasta – u zavisnosti od vrste i luče mednu rosu (slatku tečnost) koja pogoduje razvoju gljivica čađavica. Imaju dvije forme, krilatu i beskrilatu formu.

"Krilate forme sele se s biljke na biljku i mogu obitavati na više vrsta domaćina, dok se beskrilne hrane na domaćinu na kojem su se razvile", pojašnjava ovaj stručnjak.

S obzirom na vrstu biljke domaćina, mogu biti monoecijske i heterecijske. Prve ne mijenjaju biljku domaćina tokom sezone, a druge se sele sa zimskog na ljetnog domaćina. Holocikličke vrste prezime u obliku zimskog jaja na zimskom domaćinu ili na vratu korijena biljke na kojoj se razvijaju tokom godine.

"Iz zimskog jaja u proljeće izlazi uš osnivačica i daje prve kolonije beskrilnih uši. Nakon nekoliko beskrilnih, javlja se krilata generacija koja sad može seliti na druge, ljetne domaćine", ističe Bejatović.

Razmnožavanje lisnih uši

Razmnožavanje lisnih uši je, kako dodaje, izuzetno brzo i specifično, što je jedan od razloga zašto su tako uspješni i štetni u voćarstvu. Njihov način razmnožavanja se razlikuje u zavisnosti od doba godine i vrste, i uključuje i polnu i bespolnu reprodukciju.

Bespolno razmnožavanje (partenogeneza) je dominantan oblik tokom proljeća i ljeta. Ženke rađaju žive mlade jedinke (nimfe) bez oplodnje – nema mužjaka. Ove jedinke, kako pojašnjava savjetodavac, brzo sazrijevaju i same počinju da rađaju nove uši, ponekad i 10–20 generacija godišnje. Na ovaj način njihova populacija može eksplozivno da poraste za samo nekoliko sedmica.

Polno razmnožavanje, navodi stručnjak, javlja se u jesen. Tada se razvijaju mužjaci i ženke koji se polno razmnožavaju. Ženke nakon oplodnje polažu jaja na biljke, koja prezimljavaju i sljedećeg proljeća iz njih se legu nove uši. Ova jaja su otporna na mraz i nepovoljne uslove.

"Neke vrste lisnih vaši mijenjaju biljke domaćine u toku godine. Na primer, prezimljuju na drvenastim voćnim vrstama, a u toku ljeta prelaze na korovske ili povrtlarske biljke. Ova pojava dodatno komplikuje borbu protiv njih", napominje Bejatović, istakavši i kako imaju izuzetnu reproduktivnu sposobnost zbog kombinacije partenogeneze i kratkog životnog ciklusa. To im omogućava da za kratko vrijeme naprave masivne populacije koje ozbiljno oštećuju voćke. Zbog toga je pravovremeno suzbijanje ključno.

U voćarstvu se može susresti više vrsta lisnih uši, a najčešće su:

• Zelena lisna uš (Aphis pomi) – Često napada jabuke, kruške i druge voćke. Može izazvati oštećenja na listovima i smanjiti prinos.
• Crna lisna uš (Aphis fabae) – Ova uš obično napada voćke kao što su maline i kupine. Također može prenijeti viruse.
• Bijela lisna uš(Aphis gossypii) – Može napasti različite vrste biljaka, uključujući voće poput breskvi i grožđa.
• Lisna uš jabuke (Aphis pomi) – Specijalizovana za jabuke i može uzrokovati deformacije listova.
• Lisna uš šljive (Myzus persicae) – Napada šljive i druge voćke, prenosi viruse i može izazvati smanjenje prinosa.

Mjere suzbijanja

Borba protiv protiv ove štetočine zahtjeva kombinaciju više mjera – preventivnih, bioloških i hemijskih. Pristup zavisi od jačine napada, doba godine i vrste voća.

Kako suzbiti lisne uši i šta nikako ne smijete raditi?

Mjere koje se koriste u suzbijanju lisne vašu su:

Preventivne mjere: Redovno pregledanje biljaka, naročito mladih izdanaka i naličja listova, uklanjanje zaraženih dijelova biljke (izbojci, listovi), suzbijanje korova koji mogu biti alternativni domaćini uši te održavanje higijene voćnjaka i pravilna rezidba jer bolja prozračnost smanjuje uslove za razvoj.

Biološke mjere u koje spadaju prirodni neprijatelji lisnih uši to su bubamare (Coccinellidae) – larve i odrasle jedinke jedu uši, zlatooke (Chrysopidae), naročito larve i cvjetne muhe (Syrphidae) – larve su efikasni predatori. Poticanje korisnih insekata sadnjom biljaka koje ih privlače (npr. neven, mirođija).

Hemijske mjere se koristiti samo kada je populacija visoka i druge mjere nisu dovoljne i tu se koriste insekticidi sa aktivnim materijama pirimikarb, acetamiprid, flonikamid i dimetoat.