Ožiljavanje zrelih reznica može se pretvoriti u jako unosan posao s tim da je potrebno poistovjetiti se s pravilnicima i zakonima vezano za sadni materijal u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, budući da svi oni imaju svoje vlastite pravilnike vezano za proizvodnju i distribuciju sadnog materijala.
Razmnožavanje reznicama, zahvaljujući jednostavnosti, ima široku kulturu u biljnoj proizvodnji. Iako je ono zastupljeno u hortikulturi, šumarstvu i voćarstvu, najveći značaj pridaje mu se u voćarstvu, upravo zbog toga što se radi o vegetativnom načinu razmnožavanja gdje se osobine matične biljke prenose na potomstvo.
Generativnim razmnožavanjem (sjemenom) postoji velika varijabilnost pa je teško spoznati kakvo će potomstvo osobine da poprimi od matične biljke. Upravo su vegetativni načini razmnožavanja napravili revoluciju kod proizvodnje sadnog materijala zbog skoro detaljnog prenošenja osobina na potomstvo (postoje još neki odlučujući faktori poput osobina podloge kod kalemljenja).
Vegetativni načini razmnožavanja su sljedeći: razmnožavanje kalemljenjem, razmnožavanje živićima, izdancima, reznicama, položenicama, nagrtanicama, razmnožavanje dijeljenjem žbuna i slično.
U Bosni i Hercegovini je, tradicionalno, najrasprostranjenije kalemljenje. Ipak, smatra se da najveću pažnju u budućnosti treba posvetiti razmnožavanju reznicama, a prvenstveno zrelim reznicama, zbog niza olakšavajućih okolnosti i samog procenta uspjeha razmnožavanja.
Pod reznicama se podrazumijevaju vegetativni dijelovi različith biljnih organa – korijena, stabla i listova odvojenih od matične biljke, kod kojih se na pogodnom supstratu i uz odgovarajuće uvjete formira adventivni korijen, te se tako reparacijom i regeneracijom dobijaju sadnice pogodne za uzgoj i produktivnost. Reparacija je sposobnost biljke da obnovi izgubljene organe, a regeneracija je sposobnost stvaranja čitavog organizma iz izdvojenih dijelova.
Ovim vidom razmnožavanja može se uspješno razmnožavati većina biljaka.
Za uspješno razmnožavanje biljaka ovim načinom trebaju se ispuniti određeni uslovi, kao što su uvjeti sredine u kojima se vrši ožiljavanje, izbor reznica, tretman i način pripreme, vrijeme uzimanja i slično.
Naročito se adventivni korijen uspješno razvija iz nježnog bljnog tkiva, te se pri ovom postupku mora dati prednost jednogodišnjim prirastima, a izuzetno se mogu koristiti višegodišnji prirasti.
Razmnožavanje reznicama može biti: razmnožavanje korijenovim reznicama, razmnožavanje lisnim reznicama, razmnožavanje zelenim reznicama te razmnožavanje zrelim reznicama.
Najčešće razmnožavanje reznicama koje se koristi je upravo razmnožavanje zrelim reznicama zbog momenta prikupljanja ovakvih reznica i načina tretmana istima kako bi se dobio sadni materijal.
Pod zrelim reznicama podrazumijevaju se dijelovi izboja, najčešće jednogodišnjih, bez listova, ali s pupoljcima, pripremljenim u zimskom mirovanju drvenastih biljaka. Reznice se dobijaju isijecanjem izbojaka na dužinu 15-30 cm. Oni izbojci koji se upotrebljavaju moraju biti skroz dozreli, moraju biti normalno razvijeni. Debljina izbojaka mora da bude 5 mm. Tanji izbojci najčešće nisu pogodni jer su siromašni rezervnim materijama i slabo se ožiljavaju.
Najpovoljnije vrijeme za uzimanje reznica je neposredno poslije završetka vegetacije. U ovom periodu u izbojcima se nalazi najveća količina organskih materija u kojima zavisi stepen ožiljavanja reznica.
Reznice se mogu uzimati s matičnih stabala iz voćnjaka, ali i iz matičnjaka reznica. Broj reznica koji se dobije od jednog matičnog stabla zavisi od vrste, bujnosti i kondicije matične biljke.
Uzimanje reznica s matične biljke vrši se oštrim nožem. Najbolje je kada se reznice režu tako da je donji rez neposredno ispod koljenca (nodusa), a gornji 2-4 mm iznad posljednjeg pupoljka ostavljenog na reznici. Ovako izrezane reznice vežu se u snopiće i vrši se njihova stratifikacija. Stratifikacija se vrši u vlažnom čistom pijesku ili piljevini. To se mora obavljati u hladnoj prostoriji gdje je temnperatura oko 5 stepeni Celzijusa, da bi se sprječilo bubrenje pupoljaka.
Kada dođe proljeće, reznice se obično sade u posebno pripremljeno zemljište koje se u rasadničarstvu inače naziva prporište. To zemljište mora biti dobro porozno i optimalno vlažno. Tamo gdje su zemljišta suha, sadnju treba izvršiti dublje, a gdje su zemljišta teška, treba izvršiti pliću sadnju.
U prporištu, reznice se sade dosta gusto. Razmaci sadnje su 30x10 cm. Zagrtanje se vrši rahlom zemljom izmiješanom s humusom. Po pravilu, zagrnuti dio pod zemljom je 2/3 reznice tako da iznad zemlje ostane samo 1-2 pupoljka. Prilikom sadnje reznice se zaprašuju ili potapaju u neki od fitohormona za stimuliranje ožiljavanja. Ovdje reznice ostaju u prporištu cijelu vegetaciju i za to vrijeme se dobro ožile i u ranu jesen vade i biraju najbolje.
Zrele reznice se koriste za razmnožavanje listopadnih voćaka i šumskog drveća. Naslovna fotografija prikazuje sadnice smokve koje su dobivene metodom razmnožavanja rezlih reznica.
Od svih načina vegetativnog razmnožavanja ova metoda je najjednostavnija i najčešće se primjenjuje u praksi. Sastoji se samo od uzimanja reznica, njihovog ožiljavanja i korištenja kao podloga ili sadnica.
U Bosni i Hercegovini je najzastupljenije kalemljenje. Razmnožavanje zrelim reznicama treba više promovirati jer ono omogućuje i amaterima te hobistima da u svom vrtu uzgajaju željenu listopadnu stablašicu i to na prost način – uzimanjem izbojka s matičnog drveta. Vjerujemo da se vlasnik matičnog drveta neće ljutiti jer se ionako po završetku vegetacije obavlja zimska rezidba.
Ožiljavanje zrelih reznica može se pretvoriti u jako unosan posao s tim da je potrebno poistovjetiti se s pravilnicima i zakonima vezano za sadni materijal u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, budući da svi oni imaju svoje vlastite pravilnike vezano za proizvodnju i distribuciju sadnog materijala.
Ovo je još jedan od načina kako se kroz lokalne rasadnike, koji su prošli kroz sve zakonske regulative, može promovirati domaći autohtoni genetski voćni materijal te na taj način dati više značaja autohtonim sortama voćnih kultura kao i šumskim kulturama naših postojbina koje egzistiraju isključivo na ovim područjima i imaju svoj određen značaj u privredi i industriji.
Tagovi
Autor
