Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Bolesti ribizle
  • 27.05.2023. 12:00

Koliko ribizlina lisna uš zapravo šteti biljci i kako je suzbiti?

Crveni čirevi i mjehuri na lišću ribizle uveliko nalikuju nekom gadnom bakterijskom oboljenju, ali za ovu pojavu ipak treba kriviti malog insekta iz porodice Aphidae, ribizlinu lisnu uš.

Foto: Depositphotos/orestligetka.ukr.net
  • 1.334
  • 97
  • 0

"Žuti, zeleni, crveni i crni mali vragovi sa ili bez krila“- ovako bismo mogli opisati brojnu skupinu lisnih ušiju. U svijetu ih je identificirano nekoliko hiljada različitih vrsta, a u Evropi je poznato oko 500. Ovo su sitni insketi iz reda polukrilaca, nadporodice Aphidae. Biljne uši su nametnici koji sišu sokove iz biljke. Neke se hrane samo na jednoj do dvije biljne vrste, ali poznate su i one koje se hrane na velikom broju različitih biljaka. Životni ciklus nekih od njih zahtijeva dva različita biljna domaćina, jednog u vrijeme vegetacije i jednog za zimsko mirovanje. Imaju nepostojane kutikularne boje, tako da se po boji često ne može točno odrediti određena vrsta. 

U kasno proljeće sok iz mladih listova ribizle, prava je gozba za vrstu Cryptomyzus ribis L., ribizlinu lisnu uš (Currant blister aphid). Pojavljuje se na crvenoj, bijeloj i crnoj ribizli, a ponekad i na ogrozdu i josti. Napadnuta biljka najčešće ne trpi veću štetu od umjerenog napada, ali na prinos bi mogla utjecati.

Prepoznavanje i životni ciklus

Riječ je o insektu zeleno-žute boje s tamnijom središnjom prugom. Antene (ticala) su 1,2 puta duža od tijela, a tijelo je dugačko od 1,6 do 2,3 mm. Leteći oblik ima 2 para opnenastih krila. Na antenama insekta smješteni su organi sluha i dodira. Imaju izvrstan vid. Usni stroj tzv. proboscis prilagođen je bušenju i sisanju. Ova vrsta prezimi kao zimsko jaje na izbojima ribizle. U vrijeme kada se lisni pupovi otvaraju iz jaja izlaze lisne uši osnivačice. Ubrzano se razmnožavaju stvarajući nekoliko novih generacija. Beskrilni oblik žute lisne uši aktivan je na voćki do jula, a onda se razvijaju krilate jedinke koje migriraju na divlje cvijeće kao što je šumski čistac (Stachys sylvatica L.) ili biljke iz roda Lamium. U to vrijeme populacije spomenutih štetnika nestaju na ribizli, ali oštećeni listovi ostaju vidljivi do jeseni. Na voćku se vraćaju u jesen kad poliježu jajašca koja će prezimiti.

Sve generacije naseljavaju naličje lista ove voćke oštećujući list bušenjem rupica u njemu. Uslijed napada, list se nabora, stvara mjehuraste nabrekline (blisters) od žute do purpurno-crvene boje i takav polako propada. Prisutnost ovih štetnika zato je najlakše uočiti upravo po pojavi ovih karakterističnih oblika na lišću. Na naličju se mogu primijetiti žuto-zelene bubice.

Nalazimo ih duž cijele Evrope, Azije i Sjeverne Amerike gdje mogu predstavljati ozbiljan problem u uzgoju.

Mravlje krave muzare

Cryptomyzus ribis je identificiran na 26 vrsta ribizle koji im i jest primarni domaćin. Nakon toga primijećene su na 11 vrsta roda Stachys. Hrane se sokom iz mladih listova, često prenoseći viruse s bolesnih na zdrave biljke. Mogu prenijeti preko 100 različitih virusnih bolesti.

Sok iz mladih listova ribizle, prava je gozba za vrstu Cryptomyzus ribis L. (Foto: V. Mijat)

Kada lisne uši probavljaju hranu izlučuju slatku tekućinu koja privlači mrave s kojima su uspostavile mutualistički simbiotski odnos gdje obje vrste imaju međusobnu korist od odnosa. Mravi se hrane izlučenom mednom rosom, istovremeno štiteći lisne uši i često ih prenoseći. Poznate su i vrste čija jajašca mravi tokom zime čuvaju pod zemljom, a onda ih u proljeće iznose na biljku domaćina.

Endosimbioza između lisnih ušiju i bakterija je uobičajena. Buchnera aphidicola je njihov primarni simbiont koji nastanjuje stanice bakteriocita. Čak 5 bakterijskih gena preneseno je u jezgru stanica lisnih ušiju. Pretpostavlja se da su se udružili još prije 280 do 160 miliona godina. Ova bakterija snabdijeva lisnu uš s esencijalnim aminokiselinama koju inače ne može dobiti iz biljnih sokova. Neke lisne uši koriste i sekundarne bakterijske simbionte (bakterija Serratia symbiotica sprječava štete uslijed previsokih temperatura, Hamiltonella defensa pojačava otpornost na parazitoide, Regiella insecticola utječe na raspon biljki domaćina).

Razvoju ovih štetnika pogoduje suho i toplo vrijeme, temperature od 20 do 25 °C i umjerena vlažnost. Ne odgovaraju im nagla zahlađenja kao niti previsoke temperature. Njima se hrane stjenice, bubamare, ose najeznice, larve zlatooke, a najefikasnije ih ubijaju gljivice.

Kontrola i suzbijanje

Ribizline lisne uši naseljavaju naličje lista. Sišući biljne sokove izlučuju otrovnu tvar u list koja izaziva stvaranje žuto do crveno obojanih mjehura. U njihovim šupljinama, pronalaze još bolje sklonište. Najbrojnije su upravo u vrijeme dozrijevanja plodova, tako da ne utječu na brojnost bobica, ali ako ih je previše, iscrpljuju biljku. Deformirano, obojeno lišće odumire i ne može provoditi fotosintezu koja joj je potrebna radi stvaranja hrane. Biljka usporava razvoj, a bobice ostaju sitnije. Teško napadnutoj ribizli je skraćena vegetacija, a ukupni prinos je niži. Odrasloj biljci napad lisnih ušiju neće ozbiljno naštetiti, no mlade s nedovoljnim brojem listova u puno su većoj opasnosti. Biljke napadnute ribizle u stanju su proizvesti solidan urod samo dok god se brojnost ovog štetnika kontrolira i ograničava.

Ako se radi o malom nasadu ponekad je dovoljno mehanički ih uklanjati ispirući ih jačim mlazom vode s naličja listova, ili se one mogu gnječiti prstima prolazeći po listu. No, ovaj se proces mora učestalo ponavljati. Dodatno, zaraženi listovi se mogu uklanjati i paliti.

Kako prezimi kao jaje na zimskom domaćinu, korisno je obrezivati i prorjeđivati starije biljke. Ponekad se zimski oblik ribizle može tretirati vrućom vodom ili nekim od preparata koji uklanjaju jajašca. Uvijek je korisno redovito uklanjati korov ispod grmlja.

Dobro je privući prirodne neprijatelje u voćnjak: bubamare, korisne stjenice, parazitoidne ose, uholaže. No, treba znati da će se populacija lisnih ušiju u proljeće razviti prije nego što se razviju populacije predatora. Mogu se i ispuštati ciljano kupljeni predatori, no kako odrasle bubamare odlijeću u roku 48 h nakon puštanja bez polijeganja jajašaca, potrebno je ponavljati postupak da bi zaštita bila efikasna. Biljke snažnog mirisa zasađene u blizini otjerat će dio ušiju. Miris kopra, peršina, luka, bosiljka, metvice, pa čak i paradajza nije omiljen ovim štetnicima. 

Tradicionalni pripravci za tretiranje 

Za uklanjanje velikih kolonija, lišće bi se trebalo pošpricati odozdo posebnim pripravcima. Zaraženi listovi mogu se poprskati sapunicom i pepelom ili infuzijom duhana s drvenim pepelom. Od tradicionalnih pripravaka mogu se koristiti otopine od: nevena, crvene ljute paprike, senfa, vrhova rajčice, luka, pepela s pelinom, a u koje se sve dodaje i sapunica radi stvaranja ljepljivog sloja na površini biljnog tkiva. Od narodnih recepata, jednostavan za upotrebu je ocat jer ga svi imaju u domaćinstvu dok je istovremeno bezopasan za bobice i ljude. Prema jednom receptu, 200 g stolnog octa se ulije u 1 l vode, doda se 100 g sapuna i na kraju 9 l vode, te se pripremljena otopina odmah poprska po grmlju. Za lijepog vremena zaštita traje dvije sedmice. Dodavši previše octa moguće je oštetiti lišće.

Poboljšivači tla povoljno djeluju na kondiciju biljke i ojačat će ju u vrijeme cvatnje i stvaranja ploda, no postoji teorija da će se lisne uši pojaviti u puno većem broju na biljci obilno gnojenoj azotom. Neki autori spominju zaštitu ribiza od lisnih ušiju postupkom fumigacije gumom, duhanom i gljivama. Fumigacija se provodi paljenjem i tinjanjem gume u posudi ispod svakog grma na nekoliko sati, a za paljenje duhana ili gljive koristi se pčelarska dimilica. Nasad se dimi u predvečerje po mirnom vremenu, a nakon par sati lisna uš ugiba i nema potrebe za korištenjem hemikalija.

Dobro je privući prirodne neprijatelje lisnih ušiju 

Kontrola pesticidima trebala bi biti zadnja opcija nakon: kvalitetne kultivacije, izbora pogodnog sadnog materijala, održavanja voćnjaka i uvođenja prirodnih predatora. Ako se već upotrebljavaju hemijska sredstva aplikacija mora biti kratkotrajna i ciljana - prskati lišće koje se već naboralo nema svrhe. Koriste se kontaktni pesticidi, a one sistemske bi trebalo izbjegavati jer su plodovi ljudska hrana. Na kraju, neke su vrste lisnih ušiju postale otporne na uobičajene insekticide koji sadrže karbamate, organofosfate i piretroide.

Potrebno je detaljno pratiti upute na pesticidima, maksimalni broj špricanja, učestalost špricanja i period zadnjeg špricanja prije berbe. Kada su biljke u cvatu ne bi ih trebalo špricati zbog opasnosti za oprašivače. Ekološka sredstva kao piretrum sprej ili biljna ulja pružaju solidnu kontrolu broja biljnih ušiju. Ovi pesticidi imaju jako kratko djelovanje pa se trebaju aplicirati više puta da bi se broj biljnih ušiju držao na minimumu. Dodatno, biljna ulja i masne kiseline neće naštetiti prirodnim neprijateljima kao što je bubamara. Integrirana zaštita može se postići ekološkim zaštitnim sredstvima čije djelovanje se zasniva na gljivicama Lecanicillium lecanii, Beauveria bassiana ili Isaria fumosorosea. Gljivice su glavni patogen lisnih ušiju.

Suzbijanje nije jednostavno uz pomoć insekticida zato što se brzo razmnožavaju pa čak i male površine koje ostanu netretirane brzo potpomognu obnovu populacije štetnika. Dodatno, nalaze se s donje strane listova pa je teško aplicirati zaštitna sredstva.

Da bi se umanjio napad, uz bazu stabljike biljke može se omotati obostrano ljepljiva traka i na taj način spriječiti mrave da se popnu na biljku i prenose lisne uši.

Nije katastrofa, ali je problem koji treba tretirati

Lisne uši se ubrajaju u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je više od 3000 vrsta i gotovo da ne postoji biljna vrsta koju ne napadaju. Mali je broj poljoprivrednih kultura koje napada jedna ili dvije vrsti ušiju, u najboljem slučaju napada ih 5-6 vrsta, a u najgorem više desetaka vrsta. Većinom imaju široki krug domaćina na kojima se hrane i razmnožavaju (zimske i ljetne). Tokom godine, mogu proizvesti 10 pa čak do 25 generacija, što predstavlja izazov za svakog vlasnika napadnutog usjeva.

Ogroman broj lisnih ušiju na jednoj ribizli utjecat će na kondiciju biljke

Iako njihova prisutnost izgleda dramatično, rijetko ubijaju biljku. Na razvijenoj biljci napadaju samo pojedino lišće, ali nažalost, najčešće je to vršno mlado lišće čime usporava razvoj biljke. Ogroman broj lisnih ušiju na jednom ribizu utjecat će na kondiciju biljke iako će ona dati plod, ali postoje i indirektne posljedice uslijed prijenosa oboljenja i nakupljanja gljivica na biljnom tkivu zbog ljepljive slatke medne rose. Zato, kad ih primijetite, pronađite svoj način suzbijanja i djelujte.


Tagovi

Ribizova lisna uš Cryptomyzus Currant blister aphid Crveni ribiz Bolesti ribiza Crveno lišće


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!”

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Zabranjuju izraze šunka i kobasica za proizvode od biljnih proteina

Francuska je izdala zabranu korištenje izraza kao što su šunka, kobasica, odrezak i sl., za proizvode od biljnih proteina. Vlada time želi regulirati alternative mesu, a...

Više [+]