Voćke u sjeni
01.12.2019. 12:30

Koje voćne vrste mogu rasti u sjeni?

Pažljivim odabirom voćnih vrsta i sorti možemo imati svoj voćnjak na mjestu koje je slabije osvjetljeno. Maline, kupine, jagode, borovnice, kruške, šljive, pa čak i jabuke su odličan izbor za sjenovita i polusjenovita mjesta,

Foto: Depositphotos/Julia700702

Većina voćnih vrsta za svoj rast, razvoj i plodonošenje treba dovoljno svjetlosti. Kada se intenzitet i dužina osvjetljenosti smanji to ima negativ učinak na voćna stabla. Ona su tada podložnija napadu štetočina, pojavi oboljenja, manje plodonose, plodovi su lošijeg kvaliteta. Međutim, ne treba se odreći sadnje voćnih vrsta na sjenovita mjesta, ali treba odabrati vrste i sorte koje dobro podnose sjenu.

Ključno je provjetravanje

Sjenovito mjesto ne mora biti ograničavajući faktor da odustanete od sadnje voćnih sadnica. Većini voćnih vrsta je potrebno najmanje 8 sati osvjetljenja, ali postoje vrste koje uspješno možemo uzgajati u sjeni.

Treba znati da uzgajanje voćaka u sjeni i polusjeni ima svoje izazove. Bitna karakteristika mjesta sadnje je i kakvo je provjetravanje. Voćna stabla ostaju duže vlažna poslije padavina ili magle. Zbog toga je od izuzetne važnosti dobro provjetravanje krošnje i grmova. Što je više vlage to je veći napad štetočina i pojava bolesti, posebno plijesni, pepelnice i trulenja.

Kod postavljanja sistema za zalijevanje birati sistem kap po kap kako bi se smanjio nivo vlažnosti vazduha i spriječilo vlaženje voćnih stabala i grmova.

Sjetite se voćnih vrsta koje rastu u živicama ili šumama

Dovoljno je da se sjetite voćnih vrsta koje ste vidjeli da rastu u živicama ili šumama. Jagode, brojne bobičaste voćne vrste, šljiva, kruška i neke sorte jabuke su najbolji odabir.

Posadio sam voćku – šta sad da radim?

Kruške i šljive odlično podnose djelimičnu sjenu. Kod sadnje voćnih sadnica potrebno je izbjegavati sjenovite položaje na sjevernoj strani ili mjesta koja se nalaze u stalnoj sjeni od visokih objekata. Kruška može podnijeti veću sjenu od šljive. Za šljivu odgovaraju mjesta koja su u jutarnjim satima osvjetljena, a poslijepodne može biti u hladu.

Kada se odlučite za sadnju birajte sorte koje vode porijeklo sa sjevernih područja, jer su već prilagođene na na manji intenzitet osvjetljenja.

Isti slučaj je i sa izborom vinove loze. Birajte sorte koje potiču sa sjevernih područja.

Jagode se uvijek vide kako rastu na šumskim proplancima, ivici šume ili u živicama. Najbolje je posaditi stalnorađajuće sorte. One su posebno interesantne za amaterske uzgajivače.

Bobičaste voćne vrste

Mnogo je bobičastih voćnih vrsta koje se mogu uspješno uzgajati u sjeni i polusjeni. Što je više Sunca biće više plodova koji će biti ukusniji. Ribizle, kupine, određene sorte borovnice, maline, brusnica.

Maline i kupine možemo vidjeti u živicama i one odlično uspjevaju u polusjeni. To je njihova osobina koju trebamo iskoristiti.

Za brovnicu i ribizle je zajedničko da traže osunčane terene i što je više Sunca bolja je rodnost. Obratiti pažnju kod izbora sorti, posebno kod borovnice. Borovnice sa nižim rastom su tolerantnije na nedostatak svjetla.

Tagovi

Voćke u sjeni Sjena u voćnjaku Uzgoj jabuka Uzgoj krušaka Bobičaste voćne vrste

Autorica

Ranka Vojnović

Više [+]

Ranka je diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.

Agroklub komentari
Facebook komentari

Izdvojeni tekstovi

KLUB

GORDANAVILA
prije 3 tjedna

NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume.
Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.

NEOPISIVA LAKOĆA LJUBAVI
 Nikada nisam nešto bila "tip od mačaka", ako se to tako može nazvati. Uvijek sam obožavala pse, ali je stalno u mojoj blizini bilo onih koji su bili protiv da u kuću donesem psa. A nije da ih nisam nagovarala... Mačke nisu bile moja “šolja čaja”. Sve dok ON nije ušao u moj život. Valjda to tako sudbina namjesti.
 Ne znam čak tačno ni koji je to trenutak bio kada sam shvatila da sam načisto otkačila za mačetom. Jednostavno, jednog dana mi je život postao nezamisliv ako se s njim ne poigram. Priznajem, tako je. Ali, krenimo ispočetka. Jednog dana to slatko mače koje je jedva moglo stati na moj dlan, našlo se u mom životu. Stiglo je izmučeno i skoro potpuno slijepo na jedno oko. Sjećam se, kada sam ga ugledala u kartonskoj kutiji, mnijaturnog i neuglednog, pomislila sam da živ neće dočekati jutro i da ćemo svi od tog prizora imati doživotne traume. 
 Međutim, on se migoljio, borio s povredama i zahvaljujući liječenju, progledao. Mislila sam da neću, jer ja nisam “tip od mačaka”, ali jesam “visila” u apoteci i svakodnevno kupovala šprice, kojima smo ga hranili mlijekom. Mislim da su me u to vrijeme apotekari onako pomalo smatrali narkomanom, ali who cares. A on je, na našu sreću, jeo i jačao. I trčao kao lud.
 U početku smo, doduše, svi mislili da je djevojčica i zvali smo je Mikica, ali nam je onda neko rekao da je ipak riječ o dječaku, pa je Mikica postala Miki. A vremenom je dobio i milion nadimaka, od milja nastalih. I on je polako rastao, otkrivao svijet i sasvim neprimjetno, sve nas osvojio, zauvijek. I da me pitate, kako i zašto, ne bih znala. To je najjednostavnije rečeno, neopisiva lakoća ljubavi, kada voliš i vole te, bez kalkulacija, jer životinje su čudo. I tako u jednom trenutku, ne znam ni kad ni kako, počela sam da mu dopuštam sve što mi je prije bilo neshvatljivo, kao što je, recimo, dozvola da se neko približi mojoj posteljini. Sada je Mikiju dozvoljeno da leži u mom krevetu i da hoda po mom jastuku, čime sam zaprepastila i samu sebe, jer ja nisam bila “tip od mačaka”. Sada tu i tamo popije i čaj iz moje šolje, kada ne gledam, a znamo se pogurati i oko istog tanjira. I ne smeta mi ništa, tanjir gore-dolje, who cares, jer srećnija sam s njim.
 I tako je Miki osvojio moje srce svojom ludošću, jednostavnošću i umiljatošću, iako ja nikad nisam bila “tip od mačaka”. Kakav je to šašav mačor, ponekad nam se čini da je počeo da govori, doduše svojim mačijim jezikom. Mi smo vjerovatno još luđi, jer smatramo da ga razumijemo i u tome shvatamo jedni druge, pa čak sve i prevodimo na ljudski jezik. U ovim zimskim danima obožava da spava na toplim radijatorima, a kada, kupatilo i voda su mu opsesija. To je Miki ratnik i osvetnik, koja se bori za svaku kesu, klupko vune, komad sunđera, a nama ne smeta što na posao idemo izgrebanih ruku. Uostalom, who cares za ogrebotine, kada imamo Mikija.
 I tako, ja sam izgleda sada postala “tip od mačaka”, iako sam mislila da to nije moja “šolja čaja”. Životinje su čudo, vole te, odane su, čekaju, pomognu, zaliječe ranu, uduplaju sreću, jer su čiste kao izvorska voda, jednostavno, jer su životinje, a ne ljudi.

Zadnje aktivnosti

Online korisnici