Kako uzgajati šipak - od podizanja zasada do berbe?

Šipak ili nar, Punica granatum, omiljeno je jesensko voće Mediterana. Svoju etimologiju latinskog naziva vuče od Plinija Starijeg koji ga je nazvao punskom jabukom, a najbolji su plodovi dolazili iz područja Punije, današnjeg Tunisa. Drugi dio naziva, granatum dolazi od latinske riječi granatus, odnosno zrnat.

Usprkos njegovom nazivu, kako pojašnjava Igor Tomašević iz Savjetodavne službe RS, izgleda da se do danas nije u potpunosti utvrdilo izvorno porijeklo ove biljke. Naime, kako dalje navodi, dio naučnika smatra da potiče s područja Irana i sjeverozapadne Indije, dok ga drugi smatraju autohtonom mediteranskom biljkom.

Voćka jabukolikog izgleda i veoma dekorativnih cvjetova i ploda, negdje je zovu i mogranj, jesenska je kraljica u cijelome Mediteranu, gdje se najčešće i uzgaja jer mu odgovara puno sunca i malo kiše. Osim toga, uspijeva i u Turskoj, Egiptu, Iranu i Afganistanu i jedna je od prvih kultiviranih voćki na svijetu.

Priprema zemljišta

Šipak predstavlja kulturu koja zahtijeva kompleksnu pripremu zemljišta koja se sastoji od čišćenja lokaliteta od biljnih ostataka iz prethodnog perioda i ravnanja terena. Obavlja se na cijeloj površini, minimalno na 50 cm dubine.

"Priprema zemljišta za sadnju svodila se u većini slučajeva u prošlosti na jednostavno kopanje rupa. Kvalitetna priprema podrazumijeva krčenje i uklanjanje kamenja i ostataka korijenovog sistema, zaravnjivanje zemljišta, eliminiranje korovske vegetacije, melioracione radove, meliorativno đubrenje organskim i mineralnim đubrivima, rigolovanje", ističe savjetodavac i napominje da posebnu važnost ima temeljito čišćenje zemljišta od biljnih ostataka.

Zemljište treba osloboditi prisustva korovske vegetacije čime se pospješuje njegova sposobnost upijanja vlage i provjetravanja. Iz navedenog razloga se, kako kaže, praktikuje periodična obrada. Također, ne preporučuje obradu tla na dubinama ispod dvadesetak centimetara budući da postoji opasnost od oštećivanja korijenja koje raste u plitkom sloju.

Sadnja šipka

Pravilna sadnja šipka je uslov za dobar prinos i kvalitet plodova te njenoj pripremi moramo posvetiti odgovarajuću pažnju. Kako šipak formira vrlo razgranat korijenov sistem u kojem neki segmenti mogu prodirati dosta daleko, razmaci moraju biti veći, posebno kod intenzivnih plantažnih zasada. Rastojanje zavisi od niza faktora, posebno od kultivara šipka i oblika krošnje.

"Preporučeni razmak sadnje je pet metara između redova i tri metra unutar reda što po hektaru čini oko 650 sadnica. Razmaci mogu biti i 5x  m, te 4x3 m i rijetko 6x5 m. Ako se uzgaja kao živa ograda, sadi se na kraćim rastojanjima radi formiranja što kompaktnijeg živog zida", kaže Tomašević.

Svojim genetskim predispozicijama, ova voćka predstavlja idealnu kulturu za formiranje "živog biljnog zida"  koji u zimskom periodu predstavlja dobru zaštitu od niskih temperatura, hladnih vjetrova, a ljeti od ekstremno visokih temperatura koje su česte u područjima uzgoja.

"Agrotehničkom zahvatu sadnje prethodi iskolčavanje redova i mjesta za sadnju. Nakon toga se kopaju sadne rupe čije dimenzije trebaju omogućiti nesmetan smještaj sadnice nakon uklanjanja kontejnera i dodavanja đubriva", navodi ovaj stručnjak i napominje kako se sadnice šipka kontejnerski uzgajaju njihovu sadnju moguće je obavljati u toku cijele godine ukoliko je osigurana adekvatna količina vode za navodnjavanje.

Sadnice se nabavljaju u specijaliziranim rasadnicima koji imaju organiziranu zdravstvenu kontrolu matičnih zasada i sadnica na bolesti, štetočine i nematode. Na sadnici mora biti vidljiva etiketa s nazivom rasadnika, kultivara, klase i broja deklaracije koji je garancija da je sadnica bila pod odgovarajućim stručnim nadzorom.

Đubrenje zasada

Riječ je o intenzivnoj voćnoj kulturi te ju je potrebno prihranjivati i organskim i mineralnim đubrivima različitog sastava i porijekla. Đubrenje zasada važna je mjera za postizanje kvalitetnog roda. Nakon provedenih analiza fizičko-hemijskih karakteristika zemljišta predviđenog za uzgoj šipka, utvrđuju se neophodni meliorativni zahvati na određenom lokalitetu kao i potrebe za meliorativnim đubrenjem.

"Meliorativnim đubrenjem šipka omogućava se postizanja stanja srednje snabdjevenosti zemljišta humusom i neophodnim hranivima. Potom se zemljišna površina rigoluje ili duboko zaore, nakon čega slijedi priprema za sadnju", kaže ovaj stručnjak, dodavši da posebna pažnja treba biti usmjerena ka kontroli sadržaja hranjivih sastojaka đubriva.

Organska đubriva, osim što obogaćuju zemljište hranljivim komponentama, poboljšavaju i vodno-vazdušni režim i aktivnost mikroorganizama. Dobrim se pokazalo korištenje stajskog đubriva svake treće godine u količini od 40-80 kg/stablu-žbunu ili zaoravanje biljnog pokrivača čime se osigurava održavanje plodnosti zemljišta.

Integriranom poljoprivredom do zdravstveno sigurnog proizvoda? 

"Od mineralnih đubriva najčešću upotrebu imaju azotna, fosforna i kalijumova đubriva. Preporučuje se korištenje đubriva u kojima je sadržaj fosfora dvostruko, a kalijuma trostruko viši u odnosu na sadržaj azota", dodaje savjetodavac i kaže kako je prema nekim od istraživanja, u periodu mirovanja neophodno u zemljište unijeti 1-1,5 kg NPK (8:16:24), a pred kraj vegetacije izvršiti prvo prihranjivanje sa 0,5 kg uree i nakon precvjetavanja drugo sa 0,5 kg KAN-a.

500 m³ vode po ha

Da bi ostvarili obilan urod plodova dobrog kvaliteta neophodno je obezbijediti približne količine vode kao i kod citrusa. Navodnjavanje je obavezna mjera za postizanje obilnog i kvalitetnog roda. Šipak može izdržati duge sušne periode. Iako urod nije veliki u uslovima suše, stabla-žbunovi mogu opstati godinama. Nakon toga, ukoliko se adekvatno navodnjavaju, intenzivno se razvijaju i donose dobar rod. Stabla će bujati i donositi dosta plodova pri obilnijim ljetnim kišama. Tada će plodovi biti mekaniji i osjetljiviji na transport i skladištenje.

Uzgoj šipka na kontinentalnom području

"Budući da u periodu porasta ploda najčešće vladaju velike vrućine s deficitom vlage u zemljištu, neophodno je obezbijediti 2-3 obilna zalijevanja u julu i avgustu", naglašava Tomašević, pojasnivši da je orijentaciono potrebno oko 500 m³ vode po ha za svako zalijevanje. Bez redovnog navodnjavanja, posebno u sušnim godinama, plantažno uzgajanje šipka nema perspektivu.

Tokom čitave vegetacije neophodno je održavati odgovarajuću vlažnost zemljišta, naročito pred približavanje sezone branja. Ovakvim postupkom se smanjuje pucanje plodova. Ukoliko je godina sušna, neophodno je navodnjavanje svakih četiri-pet dana u čitavom vegetacionom periodu. Dugotrajne suše i odsustvo navodnjavanja izazivaju posljedice na godišnji urod. Moguće su i dugoročne negativne posljedice.