Kako njegovati podmlađena, a kako starija stabla voćki?

U zavisnosti da li su stabla mlada ili starije, voćke zahtijevaju različitu i primjerenu brigu. Mlade treba usmjeriti ka daljem razvoju, a starije preventivno štititi od štetočina.

Rezidba podmlađenih voćaka

Krošnju podmlađenih voćaka treba, u jesen i narednim godinama, njegovati u toku rezidbe primjenom zahvata koji stimulišu razgranjavanje. Istovremeno treba sprovesti izolaciju produžnica novostvorenih ili ostavljenih skeletnih grana, na porast koji će preuzeti ulogu produžnice, a u njenoj blizini sve konkurente odstraniti. Time bi se u narednom periodu postigla odgovarajuća dužina grana.

Na kojim voćnim vrstama se skraćuje centralna grana?

Na stablima gdje se formira veći broj vodopija, treba ih "razrijediti". Ostavljaju se one koje imaju dobar položaj u krošnji i čijim se razgranjavanjem može uspješno popuniti krošnja. Vodopije, koje se ostavljaju, treba jače prekraćivati, da bi se dobila razgranjenja u njenim donjim dijelovima. U narednim godinama slabije ih ili blaže prekraćivati. Grane dobijene razgranjavanjem vodopija, njeguju se na način uobičajen za rezidbu skeletnih razgranjenja u periodu redovnog održavanja krošnje.

U toku njege krošnje podmlađenih stabala voćaka, potrebno je prekraćivati poluskeletne grana (grane drugog reda) i starijih obrastajućih grana, kako bi se poboljšao kvalitet rodnog drveta. Veće presjeke premazati voćarskim voskom ili Santar-EM pastom.

Krečenje i ishrana

Obavezno je krečenje debala voćaka i osnove ramenih grana, jer tokom zimskog perioda može da ispuca kora i izmrzne kambijum, naročito sa jugozapadne strane.

Potrebno je kod podmlađenih voćaka sprovesti poboljšanu ishranu voćaka NPK đubrivima sa naglaskom na azot, jesenje đubrenje sa povećanom normom NPK hraniva, obradu zemljišta po sistemu jalovog ugara i jesenju obradu na 10 do 14 cm zavisno od podloge, a u vegetaciji zaštitu od prouzrokovača bolesti i štetočina.

Uklanjanje površinskog sloja kore kod starijih stabala

Na deblu, centralnoj produžnici i osnovnim granama stabla u starijim zasadima površinski slojevi kore pucaju, izumiru i služe za prezimljavanje značajnim štetočinama. Na površinskom sloju stvara se mahovina, lišajevi, gljive i gnijezda gusjenica, tako da je važna mjera uklanjanje površinskog sloja kore. Takvu koru treba svake godine specijalnim strugačima, ili čeličnim četkama skidati i spaliti.

Kora se uklanja oprezno, da se ne povrijedi tkivo drveta i ne naprave rane. Očišćenu koru treba sakupiti, iznijeti iz zasada i spaliti. Tako se uništavaju brojne štetočine i njihova jaja. Ovo se radi najčešće u jesen.

Preventiva ušima

Ako su se na starim stablima pojavile rupe (šupljine) ili ukoliko je došlo do ljuštenja kore treba ih prvo dobro očistiti, zagladiti nožem kresačem, zatim dezinfikovati rastvorom nekih od bakarnih preparata, a potom premazati kalemarskim voskom. Veće rane na deblu, centralnoj produžnici i granama, treba oštrim nožem zagladiti, dezinfikovati i poslije premazati kalem voskom, da bi mogle što prije i što bolje da zarastu.

Potom krečiti debla i osnove ramenih grana voćaka. Osim toga, često iz korijena oko debala voćaka izbijaju izdanci koji iscrpljuju voćku. Na njima se mogu pojaviti štetočine kao što su krvava uš i druge lisne uši. Zato izdanke sasjeći do osnove tako da ne ostanu "patrljci", jer bi iz njih izdanci izbijali još gušće i u većem broju. Kod lijeske, višak izdanaka ukloniti do osnove.