Lješnjak cvjeta tokom januara i februara dajući crvene tučkaste cvjetiće. Upravo to olakšava rezidbu i onim manje iskusnim rezačima.
Kao i kod većine voćnih vrsta, da bi povećali prinose i dobili zdrave plodove i lješnjak zahtjeva blagovremenu rezidbu. Ono što je za njega karakteristično je vrijeme pojave ženskih cvjetova koji zapravo predstavljaju potencijalni rod.
Lješnjak cvjeta tokom januara i februara mjeseca dajući crvene tučkaste cvjetiće. Upravo ova činjenica olakšava rezidbu i onim manje iskusnim rezačima jer vrlo lahko mogu prepoznati koje su to rodne grane i samim tim donijeti odluku koju količinu rodne površine će ostaviti prilikom rezidbe.
Kada je u pitanju vrijeme izvođenja rezidbe, najjednostavnije je pratiti kada lješnjak procvjeta (ženski cvijet) i kada temperature u nizu od nekoliko dana ne padaju ispod 5 °C.
U osnovi, razlikujemo dvije vrste rezidbe:
rezidba za rod
Za foriranje uzgojnog oblika ona se izvodi zavisno od starosti (jednogodišnje, dvogodišnje ili trogodišnje sadnice) i vrste sadnica (kalemljene ili izdanačke) koje smo zasadili u prvoj ili drugoj godini nakon sadnje.
Ukoliko je, na primjer, zasađena jednogodišnja izdanačka sadnica, u prvoj godini nakon sadnje ne treba vršiti rezidbu dok se sadnica ne ukorijeni i ne pusti nove izdanke koji bi činili ramene grane u narednom periodu. Najčešći uzgojni oblik na našim prostorima je vazolika kruna gdje se ostavlja tri do sedam, a optimalno je pet, ramenih grana koje izrastaju kao izdanci iz korijenovog sistema.
Kod rezidbe na rod, odraslih stabala pažnju treba obratiti prvenstveno na prosvijetljenost krune. Lješnjak je heliofitna biljka i zahtjeva dosta svjetlosti tako da je osnovno pravilo da se "oslobodi" unutrašnji dio krune. Dakle, sve grane koje rastu u unutrašnjost vaze trebaju biti odstranjene kao i sve one koje imaju nepovoljan položaj, koje su oštećene, suhe i slično.
Također, treba znati da lješnjak rađa na granama koje su starije od dvije godine dok na jednogodišnjim ne rađa.
Pored činjenice da unutrašnjost krune treba biti prozračna i dobro osvijetljena, treba naglasiti da sve izdanke koji narastu u prethodnoj godini treba ukloniti do osnove. Kod starijih stabala poželjno je ostaviti jedan izdanak koji je najbolje raspoređen u prostoru koji bi eventualno bio zamjena nekoj grani koja je oštećena ili slabije napreduje. Također, kod stabala starijih od pet godina sve grančice koje rastu nisko, to jest koje prekriva trava i padaju ka zemlji treba ukloniti. One grane koje imaju nepravilan rast u prostoru treba prevesti na vanjske pupoljke.
Kao i kod svake rezidbe voća, pribor za rezidbu treba biti dezinfikovan, makaze moraju biti oštre kako ne bi ostavljale oštećenja na mjestima presjeka. Isto tako, svi veći rezovi trebaju biti premazani kalemarskim voskom kako bi "rane" od rezidbe što ranije srasle.
Tagovi
Autor
