Bačkopalančanin Dragan Pavin, po struci pravnik, veliki je poznavatelj egzotičnog voća, a u njegovom dvorištu rastu biljke za koje mnogi nikada nisu ni čuli: indijanska banana, oblepiha, fežola, merala.
Gotovo 30 godina Dragan Pavin interesira se za različite biljke za koje većina nikada nije ni čula. Prvo je još kao učenik četvrtog razreda osnovne škole nabavio sadnice kivija i od tada do danas shvativši da se mnoge biljke mogu uzgajati u uslovima naše klime, kupuje i nabavlja sadni materijal i sjeme različitih biljaka, tako da tokom sezone njegova porodica jede sočne aromatične i, prije svega, zdrave plodove indijanske banane, oblepihe, merale i tako dalje.
Prvu sadnicu kaki japanske jabuke zasadio je 1997. godine, a zatim se zainteresovao za indijansku bananu i godinu dana strpljivo čekao da mu stigne sadnica ove voćke.
Pavin kaže da ova vrsta banane potiče iz Sjeverne Amerike, i da se pokazalo da može uspijevati i kod nas. Indijanska banana - asimina triloba je otporna na niske temperature i tokom zime izdržava i do -30 stepeni. Voli plodno zemljište i zalijevanje tokom ljeta. Raste kao drvo visine pet do šest metara i ne napadaju je nikakve bolesti niti štetočine te nema potrebe ni za kakvim hemijskim tretmanima.
"Nakon sadnje dvije do tri godine mlada biljka pati, a tokom tog perioda razvija joj se korijenov sistem, poslije čega tek dolazi do razvoja i rasta krošnje. Sadnica koju sam ja zasadio počela je rađati nakon pete godine. Inače ovo egzotično voće sazrijeva početkom septembra i daje plodove koji su po ukusu veoma slični mangu," kaže Pavin i dodaje da se najčešće koristi za proizvodnju kaša i sladoleda, a kako plod ne trpi transport nakon berbe potpuno zreli plodovi moraju se upotrijebiti u roku tri do četiri dana.
Pored indijanske banane u dvorištu Dragana Pavina u velikoj saksiji raste i ananas guava ili feijoa - fežola kako je mnogi zovu. Biljku je prije osam godina proizveo iz sjemena koje je nabavio u susjednoj Hrvatskoj, a obzirom da je redovno cvjetala, ali nije rađala, morao je zbog potrebe oprašivanja nabaviti još nekoliko biljaka.
"Ovo je vrlo lijepa i dekorativna biljka koja raste u Australiji, na Novom Zelandu, Rusiji. Cvjeta tokom maja i ima prekrasne cvjetove koji su veoma slatki i jestivi i često se latice koriste kao sastojak u voćnim salatama. U zimskom periodu može izdržati temperaturu do -10 stepeni, te sam je zasadio u veliku saksiju kako bih mogao da je unesem u prostoriju i zaštitim od eventualnog smrzavanja," kaže on.
Kako je dalje objasnio, doseže visinu oko 2,5 metra, a plodovi su zeleni, duguljatog oblika, kao mali limunčići koji dozrijevaju krajem oktobra i puni su joda. Ovo je veoma ukusno voće koje podsjeća na kombinaciju ananasa i jagode. "Jede se tako što se kašičicom vadi meso ploda, dok se kora kasnije može osušiti i koristiti kao začin," kaže Pavin i objašnjava da se ni ova biljka ne tretira nikakvim sredstvima, a od nje se može praviti vino, marmelade i različite poslastice.
Obzirom da se Pavin bavi i pčelarstvom, na Fruškoj gori je smjestio oko 25 košnica. Pokazalo se, kako kaže, da je pčelinjak pravo mjesto za sadnju te je okolo zasadio 18 sadnica oblepihe. Poznatija pod nazivom vučji trn, pripada porodici maslina. U Mongoliji, Rumuniji, Ukrajini zasađene su velike plantaže ovog bobičastog voća, a kod nas u široj proizvodnji nije zastupljena iako je mnogi stručnjaci visoko cijene.
"Raste u obliku grma koji dekorativan, ima veoma razgranat korijen te je pogodna za pjeskovita zemljišta i obale. Grane su pune trnja, ali i ukusnih i veoma zdravih i hranjivih tamno žutih, sitnih plodova koji se beru tokom jeseni i zime, kada ih često jedu vukovi po čemu je ovo bobičasto voće u narodu dobilo naziv. Moram naglasiti da su Kanađani konstruirali svojevrsni usisivač koji jednostavno usisava plodove i tako riješili problem berbe oblepihe koja je kod njih veoma popularna, obzirom da se od nje mogu praviti sokovi pekmezi, kao i ulje koje je veoma cijenjeno," rekao je Pavin.
Pavin je blagovremeno odustao od nekih vrsta kada je, kako kaže, shvatio da im treba hemijska zaštita što on ne praktikuje. Još jedno manje poznato bobičasto voće o kome Pavin rado priča je merala ili ružvica koja može rasti kao žbun ili malo drvo. Kod njega rađa već pet godina, sitnim ukusnim plodovima poput borovnice.
"Za sada je ovo samo hobi i moja želja da budem u prirodi, da proučavam i istražujem i naravno da imam zdravo netretirano voće, tako da imam u planu nabavku još mnogo interesantnih biljaka," kaže na kraju Pavin.
Tagovi
Autorica
Ključni dani za voće: Hoće li plodovi izdržati, kako će se hladnoća odraziti na rodnost?
Pepelnica breskve: Širenju zaraze doprinose i nove sorte?
Masline tretirajte ovim pripravcima, osim zaštite, spriječit ćete i širenje raka
Uticaj suše i vjetra na voće: Voda se gubi i iz zemljišta i iz biljaka
