Aleksandar Šljivar zasadio je ove jeseni u rodnom Jazovcu, selu na Kozari, 55 sadnica autohtonog voća. Primijenio je staru tehnologiju, bez hemije, a u voćnjaku se nalaze sve vrste voća iz ovog podneblja.
Ljubav prema voćarstvu i zavičaju navela je Aleksandra Šljivara da se ove jeseni zaputi iz Italije, gdje radi duže od dvije decenije, u rodni Jazovac, kako bi zasadio voćnjak sa sadnicama autohtonog voća. Lijepo jesenje vrijeme pogodovalo je radovima, pa je Aleksandar zasadio 55 visokokvalitetnih sadnica, na porodičnom imanju u prelijepom potkozarskom selu Jazovac.
"Sa ovih 55 sadnica formirao sam voćnjak od 250 stabala jabuke, kruške, šljive, breskve, šantelije, mušmule, oraha, dunje, oskoruše i drugih voćnih vrsta. Sadnice sam pronašao u Jurkovici, Miljevićima, Kijevcima, Vilusima, Drageljima, Turjaku i drugim selima na Kozari. Ovim sam ispunio svoju želju i zavjet predaka koji su u Jazovcu oduvijek sadili i kalemili voće”, rekao je Šljivar .
Aleksandar je u ovaj posao 'uvukao’'i porodicu, suprugu i dva sina. Priznaje da ga porodica motiviše, te da namjerava da se vrati u rodno Potkozarje.
"Srce mi je puno, srećan sam jer se borim da očuvam dugovječne voćke koje uspijevaju i rađaju bez upotrebe hemije. Želim da moja djeca žive zdravo i da prepoznaju miris domaćeg voća, kao što sam ja činio u svome djetinjstvu" , ispričao nam je Šljivar koji se, poslije sadnje voća, vratio u Italiju i sjeo za upravljač teretnog kamiona kojim krstari Evropom i svijetom.
Šljivar priznaje da se uzgoj autohtonog voća daleko više cijeni u zapadnoevropskim zemljama, nego u prelijepom Potkozarju, koje je idealno za ovakvu proizvodnju. U Jazovcu i nema plantažne proizvodnje voća, pa izostaje i prekomjerna upotreba pesticida. Zbog toga su zemljište, vazduh i voda u ovom dijelu Potkozarja veoma čisti i pogoduju autohtonom voćarstvu.
"U mom voćnjaku nema čega nema. Ne postoji voćna vrsta u ovim krajevima da je ja nisam zasadio. Osim toga, koristio sam kvalitetno pregorjelo stajsko đubrivo, bez miligrama hemije. Želim da na svom imanju udahnem novi život, pa zbog toga toliko i cijenim stare vrijednosti. A upravo stare sorte jabuke, kruške, dunje, šljive ili mušmule, to i jesu. Ljubav prema voću kod nas ide sa koljena na koljeno, ne prezivamo se uzalud Šljivar", rekao je Aleksandar Šljivar, veliki zaljubljenih u autohtono voće i netaknutu prirodu.
Foto: Boško Grgić
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Boško Grgić
Strikano
prije 6 godina
Bravooooooooooo
Strikano
prije 6 godina
Konačno prava stvar, jer je neprirodno na Kozari saditi nove sorte.