• Rezidba vinove loze
  • 09.01.2019. 14:00

Zašto i koliko odgađati početak zimske rezidbe vinograda

Zimska rezidba vinove loze jedan je od najvažnijih parametara za postizanje dužeg životnog vijeka vinove loze. Pored toga, potreban je život u ne previše ekstremnoj klimi, uz dobru  tj. optimalnu opskrbu hranjivima i uz obilje kisika. Jer, kisik je najvažniji uvjet za život. Ne treba zaboraviti da vinova loza kisik treba i u tlu.

Foto: Bigstockphoto/kf872
  • 571
  • 35
  • 0

Vrlo često pitanje svih vinogradara jest: Trebam li i, ako trebam, koliko odgoditi početak zimske rezidbe vinove loze?

Naime, u pozadini tog pitanja kriju se i brojna potpitanja, poput: Ima li početak zimske rezidbe vinograda ikakvog uticaja na vinovu lozu? Kakav je to uticaj? Utiče li na moguće izmrzavanje? Kada je izmrzavanje vinove loze štetno, a kada pogubno? Utiče li sorta vinove loze na odluku o odgodi rezidbe? Utiče li kasnija rezidba na kasnije kretanje vegetacije u proljeće? Zašto uopće odgoda rezidbe utiče na kasnije pupanje? I brojna druga pitanja vezana uz tu temu. 

Vinova loza, baš kao i druge višegodišnje kulture, ima nadzemni i podzemni dio. Životni uslovi nad zemljom i u tlu nisu jednaki. Štoviše, jako se razlikuju. A biljka je jedna jedina, uronjena u dva posve drugačija svijeta: nadzemni dio, uz obilje zraka (kisika), puno svjetla, izložen i vlazi i suši, vjetru, kiši, snijegu, magli, tuči, izložen napadu brzo razvijajućih patogena (i bolesti i štetočina), žuljanju uz žicu ili uz kolac, mehaničkom udaru mehanizacije, škara, neprirodnom savijanju itd… Drugi dio biljke, podzemni, živi u gotovo suprotnim uvjetima: u tami, s nešto manjim amplitudama temperature u odnosu na njezin gornji dio, često žedan, ponekad i u pretjeranoj vlazi, više ili manje okružen kamenom frakcijom, više ili manje opskrbljen hranjivim tvarima. Tu rade tzv. "pumpe“, koje u vodi tiskaju (i ugljičnoj kiselini) topive sokove kroz provodne snopove (traheje i traheide) ascedentno, prema "gore“, sve do pupova, i kasnije, mladih izboja.

U lošije održavanim vinogradima uginuće nastaje već u 25-oj godini

Može se reći da je vinova loza "kompliciran“ i vješto združen sustav, ovisan o brojnim uslovima, ujedno i vrlo prilagodiv. U lošije održavanim vinogradima uginuće nastaje već u 25-oj godini, dok se najbolje održavana vinova loza vrlo uspješno koristi i više od 60 godina. Ima primjera rodnih vinograda i s više od 90 ili 100 godina. Pojedinačne vinove loze nalaze se u ekstremno rijetkim slučajevima starijim i više od 300 godina.

Zimska rezidba vinove loze jedan je od najvažnijih parametara za postizanje dužeg životnog vijeka vinove loze. Pored toga, potreban je život u ne previše ekstremnoj klimi, uz dobru  tj. optimalnu opskrbu hranjivima i uz obilje kisika. Jer, kisik je najvažniji uvjet za život. Ne treba zaboraviti da vinova loza kisik treba i u tlu.

Ranijom zimskom rezidbom vinove loze utiče se na ranije kretanje vegetacije tj. pupanje, zbog toga što se ukupna količina hranjivih sokova iz korijena različito raspoređuje po pojedinom pupu. Na neorezanoj lozi broj pupova je mnogostruko veći od njihovog broja na orezanom trsu. Stoga svaki pup neorezanoga trsa dobiva manju, dok pup, na orezanom trsu, nakon rezidbe, trajno dobiva veću količinu (odozdo prema gore) hranjivih sokova.

Višegodišnjim proučavanjem uticaja početka vremena zimske rezidbe vinove loze, došlo se do zaključka da mjesec dana kasnije rezidbe odgađa buđenje pupova za otprilike 1-2 dana. Tako će se pup istog trsa, ako je orezan 06. decembra umjesto 06. marta, početi otvarati za oko 3 - 6 dana ranije. Tih 3 - 6 dana nisu presudni, osim u slučaju pojave kasnih proljetnih mrazova. A oni su česta pojava. U gotovo 3 od 8 godina nanose manju ili veću štetu. Stoga je odgađanje početka zimske rezidbe vinove loze, za sve vinogradare, koji si to svojom ne prevelikom površinom vinograda mogu dopustiti, jako korisna.

U kontinentalni vinogorjima, vinogradari s velikim površinama zimsku rezidbu vinove loze počinju već početkom decembra, i to ne zato što je to jako dobro za lozu, niti zato što rezači vole zêpsti na hladnoći, već zato što ako bi počeli s rezidbom kasnije, krajem februara ili početkom marta, ne bi stigli odraditi taj vrlo važan posao na vrijeme.

Otpornost na izmrzavanje 

Mali vinogradari, nasuprot velikima, mogu početi s rezidbom vinove loze krajem zime (kraj februara ili početak marta), s planiranim završetkom svakako prije 15. marta, za prosječnu godinu. Povećana hladnoća tijekom zime te rokove završetka zimske rezidbe mogu odgoditi još za sedmicu ili dvije, bez negativnih posljedica. Drugim riječima, toplija zima zahtjeva nešto raniji završetak rezidbe, 05. ili 10. marta, prosječno hladna zima do 15. ili 20. marta, dok jako hladna i "duga“ zima dozvoljava završetak rezidbe vinove loze i do 01. aprila.

Treba znati da pupovi vinove loze značajno stradaju već na temperaturama nižim od -18 ºC, ovisno o otpornosti pojedine sorte vinove loze na pozebu, njezinoj kondiciji, iscrpljenosti posljednjim urodom, trajnijim gladovanjem ili višegodišnjim iscrpljivanjem preobilnim urodima. Tzv. "staro drvo“ vinove loze strada na -22 do -24 ºC.

Osim toga, otpornost na izmrzavanje ovisi i o trajanju jako niskih temperatura, vlazi zraka te pojavi vjetra. Tako će npr. više stradati vinova loza izložena 4 uzastopna dana temperaturama nižim od -16 ºC, nego ista izložena temperaturi od -21 ºC u trajanju od 5 ili 8 sati. Povećana vlaga zraka povećava štete na niskim temperaturama, jer je voda dobar vodič topline, ali i hladnoće. Isto tako, jak, hladan sjeverni vjetar, u uvjetima ekstremno niskih zimskih temperatura, može još dodatno povećati oštećenje.

Stolne sorte u kontinentalnom području su još mnogo osjetljivije. Upravo zato se sade uz kuću, u zaklonu od hladnih sjevernih vjetrova te podignute na visinu od najmanje 2,5 ili 3 m iznad tla. Njih se ne  preporučuje rezati prije početka marta.

Što se tiče redoslijeda rezidbe, najprije se režu otpornije sorte: traminac, rajnski rizling, pinot bijeli, pinot crni, cabernet sauvignon, zweigelt ili St. Laurent (Lovrijenac) te najprije na najvišim pozicijama vinograda. Suprotno od toga, trsovi u dolini ili u depresijama režu se posljednji. Ako se ne zna koja je sorta otpornija na pozebu zimi, generalno je pravilo da sorte sa sitnijim grozdovima puno bolje podnose hladnoću i pozebu od onih s krupnim ili krupnijim grozdovima.

Kako izbjeći pogubne štete

Na područjima s lakom teksturom tla, poput  lesa na pijescima ili tlima s manjom specifičnom težinom, u jesen je dobrodošla mjera "nagrtanja“ tla na deblo trsa. Ponegdje, na pozicijama s učestalim štetama od pozebe, lucnjevi se tijekom zimske rezidbe uopće ne prikraćuju ili se prikraćuju vrlo malo. Zbog "terminalnog rasta“ isti se niti ne povijaju, sve do prestanka uvjeta za proljetnu pozebu. Najprije "potjeraju“ i zazelene samo vrhovi tako ostavljenih dugih lucnjeva pa, ako tî vršni pupovi i stradaju od proljetne pozebe, nije šteta, jer se prikraćivanje na željeni broj pupova na lucnjevima ionako obavi nakon povijanja lucnjeva.

Pogubne štete od izmrzavanja mogu se izbjeći:

  • sadnjom otpornijih kultivara vinove loze,
  • sadnjom na veću nadmorsku visinu (s dovoljnom inklinacijom, koja omogućuje "otklizavanje" mase hladnog zraka nizbrdo niz padinu),
  • brigom o dobroj kondiciji trsova (umjerenom gnojidbom dušičnim gnojivima kao i dobrom opskrbljenošću trsova kalijem),
  • izbjegavanjem preopterećenja trsova neprirodno velikim urodom,
  • sadnjom u "topla tla", s povećanim sadržajem skeletne ili skeletoidne frakcije,
  • izbjegavanjem sadnje u udoline, jarke i depresije, i na kraju,
  • sadnjom sukladnom stručnim savjetima savjetodavaca, svakako uz odgodu rezidbe na svim položajima, na kojima se i pored odgode taj važan posao stigne završiti na vrijeme.

A koliko odgoditi? Koliko god je moguće! J

Autor: Tomislav Božičević, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik za hortikulturu


Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Vinova loza Rezidba Zimska rezidba Vinograd Odgoda

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi