Simptomi i suzbijanje plamenjače vinove loze

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) je zarazna bolest, koja može zahvatiti vinograd tokom toplog i kišnog perioda. Tada se na listovima loze prvo pojavljuju hlorotične, a nakon 2- 3 dana i uljaste pjege, dok se na naličju lista u okviru tih pjega formira bjeličasta navlaka. Oboljeli listovi odumiru i izgledaju kao sprženi. Osim lišća, ova bolest napada i cvast, i to prije nego što se otvori. Oboljela cvast se takođe suši i opada, s tim da i na njoj može javiti bijela prevlaka.

Od plamenjače lastari rjeđe oboljevaju

Kako tvrdi diplomirani inženjer poljoprivrede, Ljubiša Đorđević, bobice su osjetljive do šarka (promene boje). On dodaje da mlade bobice nakon zaraze tamne i nekrotiraju, a ukoliko je vrijeme vlažno i na njima se formira bjeličasta navlaka. Plamenjača često zahvaća grupu bobica, rjeđe i čitav grozd, s tim da od plamenjače rijetko oboljevaju lastari. 

Toplo i kišovito proljeće idealno za razvoj plamenjače

Đorđević naglašava da su toplo i kišovito proljeće i ljeto izuzetno pogodni za razvoj plamenjače. Optimalna temperatura za sporulaciju parazita je 18-22°C. On dodaje da se sporangije formiraju za 10-12 sati, to jest za jednu noć. One se prvo formiraju na završecima konidiofore, potom se raznose vjetrom, a kada dospiju na list vinove loze, klijaju u kapi vode i daju zoospore, čiji je optimum za klijanje 22-25°C. Zoospore zatim plivaju do stominih otvora gdje se okružene membranom imobiliziraju te zatim klijaju u začetak hife, kojom prodiru u podstominu duplju. Trajanje inkubacije za vinograd je vrlo važan podatak, zato što svi preventivni fungicidi protiv plamenjače moraju biti naneseni na organe loze prije stvaranja bijele prevlake (fruktifikacije). Period inkubacije obično traje 4-5 dana pri temperaturi 22-23°C.

Zaraza može biti primarna i sekundarna

Prema Đorđevićevim riječima, parazitna gljiva Plasmopara viticola prezimljava u zoosporama u opalom lišću, koje u proljeće klijaju u vodi na temperaturi višoj od 11°C. Zoospore potom formiraju sporangiju u kojoj se razlikuju zoospore. One se šire kišnim kapima na donje lišće vinove loze gdje klijaju u začetak hife koja vrši primarnu zarazu. Na naličju zaraženog lišća kroz stomine otvore pojavljuju se konidiofore samo pri relativnoj vlažnosti zraka 95-100% i to noću, jer je za njihovu pojavu potreban mrak koji traje najmanje četiri sata. Formirane konidije ostvaruju (i sekundarnu) zarazu preko stominih otvora. U toku vegetacijskog perioda ostvaruje se veći broj sekundarnih zaraza. Konidije iz prethodne generacije ostvaruju sekundarnu zarazu naredne generacije. 

Šta je bakteriozna plamenjača vinove loze?

Xylophilus ampelinus je ekonomski važna bolest za koju trenutno postoji potvrđeni domaćin, a to je vinova loza (Vitis vinifera). Primarne infekcije nastaju na jednogodišnjim i dvogodišnjim lastarima, preko lista, cvijeta ili bobica. Parazit se prenosi kalemljenjem i rezidbom naročito ako je vrijeme vlažno i vjetrovito. Tokom vegetacije bolest se širi u neposrednoj okolini izvora zaraze, a na veće daljine prenosi se sadnim materijalom, s tim da trenutno ne postoji utvrđeni vektor prenošenja. Razvoj patogena pogoduje optimalna temperatura od 24°C, a maksimalna 28°C.

Bakteriozna plamenjača može izazvati sušenje cijelog čokota

Simptomi se ispoljavaju vrlo rano (u proljeće do juna), kada se na pojedinim dijelovima čokota uočava hloroza i usporen razvoj lišća, a može se desiti da lišće potpuno izostane. Na lastarima se formiraju pjege u okviru kojih tkivo puca formirajući pukotine, koje podsjećaju na rak rane. Ispod površinskog tkiva uočavaju se pruge duž sprovodnih sudova ksilema, dopirući sve do srži, dok jače oboljeli ljetorasti izumiru, a pojava na starijim diijelovima vinove loze dovodi do potpunog sušenja čokota.

Savjet: Izbegavati jako vlažna područja 

Ljubiša Đorđević ističe da je prije izbora mjesta sadnje vinograda vrlo bitno ispitati teren i izbjegavati sadnju u područjima sa velikom vlažnošću. On takođe preporučuje da se, nakon krčenja, zemljište ne obrađuje nekoliko godina da stvori povoljnije uslove za bolji početni razvoj vinove loze, preporučujući izbor otpornijih sorti kao što su: chardonnay, sauvignon i merlot.

Agrotehničke mjere najbolja zaštita

Đorđević tvrdi da je kemijska zaštita neefikasna i savjetuje provođenje agrotehničkih mjera: uklanjanje oboljelih dijelova i krčenje zaraženih zasada, rezidbu po suhom vremenu i to što kasnije, dezinfekciju alata, sadnju zdravih kalemova. On upozorava vinogradare da ukoliko efikasne mjere zaštite izostanu, to za posljedicu može imati značajne ekonomske štete od unosa i širenja patogena, dodajući da je svakodnevna kontrola zasada, kako bi se reagiralo na neobične promjene u vremenu obavezna.