Od gljivičnih bolesti loza pati više u toplijim i vlažnim predjelima, a od štetočina u toplim i sušnim predjelima.
S obzirom na trenutno stanje u hercegovačkim vinogradima, uslijed pojave ekonomski najopasnijih bolesti, plamenjače i pepelnice, stručnjaci savjetuju vinogradarima da se još jednom osvrnu na najznačajnije bolesti vinove loze.
Poznato je da loza uspijeva bolje i manje je izložena bolestima i štetočinama ako se gaji na promajnim mjestima i lakim, ali dubokim zemljištima, navodi , Alen Predić, viši stručni saradnik u PSSRS, istakavši da od gljivičnih bolesti loza pati više u toplijim i vlažnim predjelima, a od štetočina u toplim i sušnim predjelima.
Savremeni sistemi gajenja, za razliku od klasičnih sistema gajenja, posebno vertikalni nasloni i visok životni standard loze uzrokovan promjenama u ampelotehnici povećao je njenu osjetljivost na bolesti i štetočine. Pepelnica je nekad bila rijetka, a danas redovna bolest vinove loze.
"Zbog svega ovog došlo je do promjene u sortimentu, povećanja bujnosti čokota uslijed jačeg đubrenja vinograda, gustog sklopa lastara i velikog udjela zasjenjenog lišća koje je osjetljivo na bolesti i štetočine, jače pojave zaperaka, velikog broja grozdova koji se razvijaju i sazrijevaju u sjeni, otežanog nanošenja čestica zaštitnih sredstava na površine listova, lastara i grozdova", ističe Predić.
Zbog toga je, dodaje, intenzivno gajenje loze sa svim nabrojanim pratećim pojavama povećalo prinos grožđa, ali je značajno umanjilo njegovu otpornost na bolesti i štetočine.
Sve ampelotehničke radnje (održavanje zemljišta, rezidba, defolijacija, uklanjanje nerodnih lastara, pinciranje, itd.) povećavaju otpornost loze prema bolestima i štetočinama. Također i mineralna ishrana utiče na otpornost loze tako što azot potiče, a fosfor i kalijum obuzdavaju bujnost loze što doprinosi povećanju otpornosti na bolesti i štetočine.
Obistinilo se: Rodilo sijeno, nema grožđa - zato će i poskupjeti
Plamenjača, Plasmopara viticola, je najopasnija bolest vinove loze posebno u vlažnijim rejonima i toplim kišnim godinama koja se javlja prije ili za vrijeme cvjetanja i napada sve zelene dijelove na kojima postoje stome (list, cvijet, plod).
"Preventivna zaštita se zasniva na postavci da fungicid treba da bude naijnet na zelene dijelove loze prije klijanja konidija odnosno zoospora, dok je najracionalnija zaštita na bazi prognoze antiperonosporne službe", ističe stručnjak.
Ako ne postoji takva služba onda treba znati da za ostvarivanje primarne zaraze moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:
Za ostvarivanje sekundarne zaraze potrebni su sljedeći uslovi:
Zaštita loze od plamenjače se vrši dva puta prije cvjetanja, a zatim u intervalima od 8 do 14 dana u zavisnosti od fungicida, a ukoliko nakon prskanja padne kiša intenziteta većeg od 20 mm tretiranje se ponavlja.
Pepelnica vinove loze, Unicnula necator, je parazit koji napada sve zelene dijelove na čokotu i javlja se najprije na lišću mladih lastara. Cio vrh lastara pepeljasto pobijeli, a listovi se deformišu i ivicama povijaju naviše. Na oboljelom lišću ali i na bobicama obrazuje se debela bjeličasta prevlaka od micelija, konidiofora i konidija što ispod njega uzrokuje sušenje lišća i grozda.
"Suzbijanje pepelnice treba početi kada je dužina lastara 5 do 10 cm. Zbog kratkog ciklusa razvića parazita intervali prskanja moraju biti kratki. Masovno se primjenjuju sredstva na bazi sumpora kada su temperature veće od 15°C a manje od 28°C, jer u protivnom ne djeluju dovoljno efikasno na drugim temperaturama ili izazivaju ožegotine na mladim organima čokota", kaže stručnjak, napomenuvši da sistematične fungicide treba koristiti umjereno kako se ne bi razvila populacija rezistentnih parazita.
Sivu trulež grožđa, Botrytis cinerea, izaziva gljivica na listovima loze početkom ljeta u vidu žućkastih pjega koje kasnije postaju rđaste. Ispod pjega, a posebno na naličju lista obrazuje se karakteristična sivkasta prevlaka. Napada i peteljke i lastare ali je najuočljivija na grozdovima i bobicama.
"Direktno i potpuno suzbijanje parazita je dosta teško. Ako se ne obrati pažnja na agroekološki i agrotehnički aspekt, hemijsko suzbijanje obično ne osigurava punu zaštitu. Prskanje treba početi za vrijeme cvjetanja ili odmah poslije", pojašnjava Predić.
Drugo prskanje se preporučuje kada se bobice počnu međusobno dodirivati. Ova tretiranja se mogu obaviti istim fungicidima kao i za suzbijanje plamenjače. Preporučuju se još dva prskanja jedno u vrijeme šarka, a drugo tri do četiri sedmice kasnije a za ova dodatna prskanja treba koristiti botriticide.
Tagovi
Autorica