Šta je zabilježila kamera koju je nosio medvjed Aleksandar?

Prvi put u Srbiji je prikazano javnosti kako izgleda godina života jednog medvjeda u Nacionalnom parku "Tara". U Informacionom centru prezentovano je skoro pola sata snimljenog materijala koje je napravila kamera na ogrlici medvjeda Aleksandra, a pokazala je da je "skoknuo" i do Bosne i Hercegovine.

"Prije godinu dana na Aleksandra je stavljena ova ogrlica, koja je pored kamere imala i GPS-GSM praćenje. Bilo je planirano da ogrlicu nosi još šest meseci, ali je nekako uspio da je skine. Radnik NP "Tara" Vladimir Jovanović prilikom tesalacije drveća u jednom veoma nepristupačnom dijelu parka pronašao je ogrlicu i donio", kaže Marijana Josipović, biolog u Nacionalnom parku.

Teritorija od 300 km²

Ona je objasnila da ogrlica omogućava da se pomoću satelita svakog momenta dobije podatak o lokaciji odnosno kretanju obilježene jedinke. A zahvaljujući kameri po prvi put su dobijeni snimci i slike direktno iz okruženja medveda. Sve to je dio projekta "Tajni život medvjeda". Jedan od najzaslužnijih za monitoring je profesor Duško Ćirović sa Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji od 2007. godine obilježava i prati život medvjeda u Srbiji.

"Snimljeno je sedam sati dragocijenog materijala. Na osnovu ovih podataka vidimo da je medvjed Aleksandar imao teritoriju od 300 km². Uglavnom se kretao u NP Tara, a jednom je preplivao preko jezera Perućac i poslije nekoliko dana se vratio iz Bosne. Kamera koja je snimala po setovima, ujutru, popodne i uveče, pokazala nam je neke navike ove životinje", kaže profesor Ćirović i dodaje da se u toku ovog snimanja Aleksandar se nije sreo ni sa jednom drugom vrstom životinja.

"Ali, zato je imao dva puta susret sa ženkama. Pretpostavljamo da su to dvije različite ženke, a to ćemo utvrditi detaljnijom analizom. Prvi put je manju ženku sreo u maju, a drugi put je sreo veću ženku u julu. Inače, reproduktivni period medvjeda u ovom dijelu zemlje traje od maja do jula."

Profesor je rekao da je Aleksandar najkrupniji medvjed kojeg su do sada označili, a pretpostavljamo da je star oko 15 godina, da je u punoj snazi.

"Na snimcima možete vidjeti brlog medvjeda u veoma nepristupačnom dijelu u kanjonu Drine. Ulaz u tu pećinu je uzak, a on je tu unio lišće i granje, tako da bude toplo u toku zime. U hibernaciji je bio četiri mjeseca. Prvi njegov izlazak iz pećine je bio kratak, osmotrao je okolinu i vratio se. Iz pećine je izašao u martu", objasnio je naš sagovornik.

Izbjegavao čist prostor i susret sa ljudima

Na snimcima se može vidjeti da se kretao strmim vrletima Tare. Koliko je teren opasan govori i to da je Aleksandar stajao i odmarao da bi potom nastavio put.

"Izbjegavao je čist prostor i susrete sa ljudima. To vidimo po dijelu snimka gdje se kretao obodom sela Aluge, izbegavajući livadu. Takođe, vidi se šapama razgrće zemlju tražeći verovatno nešto što je ranije zakopao ili insekte i larve, sa kojima se uglavnom hrani. Pošto je veoma aktivan noću, između sedam i osam sati obično je na nekom platou odmarao, prethodno osmatrajući okolinu", komentarisao je profesor snimke.  

On kaže da rezultati ovakvog monitoringa medvjeda će omogućiti da se bolje razumije njihova nemjerljivo značajna uloga u šumskom ekosistemu, kao jednog od najvrijednijih predstavnika biološke raznolikosti koji ima značajnu ulogu u očuvanju prirode.  

"Pomenuti projekat ima za cilj da korištenjem najsavremenijih tehnologija doprinese što boljoj zaštiti ove vrste i javnosti predstavi njen značaj i specifičnosti. Takođe, cilj projekta je i podizanje svijesti šire zajednice o potrebi očuvanja biološke raznovrsnosti i zaštite ugroženih vrsta. U Srbiji ima oko 120 jedinki ovog medvjeda, a kada je krenula zaštita bilo ih je samo 60 jedinki. Evo samo podatak da u Hrvatskoj ima oko 700 medvjeda."

Trećina flore i faune na Tari

Pored Aleksandra ogrlicu sa satelitskim praćenjem je imao mlađi medved Zoran, koji je takođe izgubio ogrlicu. Trenutno se radi na tome da se Zoran ponovo uhvati u zamku i da mu se stavi ogrlica za praćenje, ali bez kamere, jer, prema riječima Ćirovića, takva kamera je veoma skupa, a oni trenutno nemaju ta sredstva.

"Pomoću satelitskog praćenja pratimo trenutno pet medveda, tri koja su markirani na Zlatiboru, i dva na Goliji i Jadovniku. Ovaj program postoji od 2007. godine i naš prvi označeni medved Miloje imao je najveću teritoriju kretanja od 4.500 km²", rekao je profesor.

Direktor NP Tara Dragić Karaklić je rekao da je potreban multidisciplinaran pristup, saradnja različitih institucija i stručnjaka uz korištenje najsavremenijih tehnoloških rješenja, ali i podrška društveno odgovornih kompanija, kako bi se sačuvale značajne vrste i njihova staništa.

Na ovoj prezentaciji je istaknuto da se trećina flore i faune Srbije nalazi na Tari i da se praćenje medvjeda još odvija pomoću foto zamki i DNK analize. Za proteklih 17 godina, otkako se radi monitoring u Nacionalnom parku Tara, ogrlice je nosilo 16 jedinki što je dalo nemerljiv doprinos izučavanju ove vrste na području Evrope.