Kako sam se pozdravio sa medvjedom na Tari: "Doviđenja prijatelju"

Ako postoje sigurne kuće za ljude, zašto ne bi postojale i za životinje? I one žele da budu sigurne, odgajaju potomstvo u miru, te da imaju dovoljno hrane i uživaju u čarima prirode.

Najveću "kuću sa okućnicom" koja se prostire na površini od 25 hiljada hektara ima kolonija mrkog medvjeda na planini Tari, jednoj od najljepših u Srbiji, a čiji se ogranci nalaze i u Republici Srpskoj.

"Roditelji" koloniji mrkog medvjeda

O jedinkama mrkog medvjeda, njihovim potomcima, sigurnosti, ishrani pa i bolestima i liječenju brinu radnici Nacionalnog parka "Tara" iz Bajine Bašte koji svakodnevno paze na ove velike i neobične životinje.

"Planina Tara je utočište za mnoge sisare, ali ipak najbrojnija populacija mrkog medvjeda ako gledamo na prostor cijele Srbije, tako da je on pored Pančićeve omorike simbol ovog parka. Kod nas se nalazi više od 60 jedinki mrkog medvjeda tako da je ova populacija veoma važna za opstanak vrste na ovim prostorima", rekla je portparolka Nacionalnog parka Milica Stanišić, koja je dodala da se putem kamera i praćenja kontinuirano prati njihov rast i razvoj.

Navela je kako se na osnovu praćenja ove veoma rijetke vrste došlo do velikog broja podataka o dnevnim i noćnim aktivnosti ove populacije sisara.

"Utvrđeno je da je jedna ženka medvjeda, za godinu dana prešla četiri hiljade kilometara što predstavlja rekord u Evropi. Do sada je na ovaj način sa ogrlicom i odašiljačima obilježeno skoro 20 jedinki što umnogome pomaže da razumijemo njihovo ponašanje", dodala je Stanišićeva.

Susreti sa medvjedima

Mnogobrojni posjetioci i ljubitelji prirode najčešće pitaju rendžere i ostale radnike i čuvare da li su se susreli sa medvjedom i kako je to izgledalo. Najviše podataka, anegdota, dogodovština i doživljaja o susretima sa medvjedima, ima sada penzionisani inženjer šumarstva Miodrag Petrović koji je najveći dio vijeka proveo kao radnik Parka.

"Jedan od mojih susreta sa medvjedom se desio kada sam išao u selo Jagošticu sa jednim šumarom. Išli smo preko livade, a na samoj sredini bio je veliki lijeskov žbun. Bacio sam štap u žbun i odjednom se pojavio medvjed koji je stajao na zadnjim nogama sa podignutim šapama. Kako se on pojavio i urliknu, ja sam pao na leđa. Iako sam imao službeni pištolj, od uplašenosti ga se nisam ni sjetio", gestikularno i sa velikom ozbiljnošću je ispričao Petrović.

Šta je zabilježila kamera koju je nosio medvjed Aleksandar?

Petrović ističe da ovo nije jedini susret sa mrkim medom na ovoj planini.

"Drugi moj susret sa medvjedom bio je u mjestu Pasjača. Bila je uska staza i ja sam išao sa jedne, on sa druge strane, jedan drugom u susret. Ja nemam kud da se sklonim. Uspio sam da prođem sa druge strane drveta. Medvjed je nastavio stazom na metar od mene. Kad je prošao ja mu kažem: Doviđenja prijatelju", kroz smijeh priča Petrović.

Turisti posmatraju medvjede na hranilištima

Ono što je zanimljivo su hranilišta za medvjede kojih ima nekoliko na ovoj planini. Tu zaposlenici parka ostavljaju meso krupne stoke, ali i svu drugu hranu koju medvjedi vole. U blizini hranilišta se nalaze i čeke – kućice u kojima turisti mogu posmatrati medvjede sa bezbijedne udaljenosti.

"Nacionalni park u svojoj ponudi ima jednu lijepu i zanimljivu turu. Naime, svi turisti koji žele mogu posmatrati mrkog medvjeda u periodu od maja do oktobra, iz čeke u blizini hranilišta, u pratnji čuvara parka, u prirodnom staništu. Ova usluga se plaća 6.000 dinara (100 KM, op.ur.) za period od tri sata. Ako se medvjed ne pojavi, pola novca se vraća", kazala je portparolka ovog preduzeća.

Iz Nacionalnog parka su poručili da u slučaju da sretnete medvjeda ne okrećete mu leđa i da napravite prostor da prođe. U slučaju da se pojave mečići, ne treba im prilaziti jer je mečka u blizini koja može intuitivno i zaštitnički reagovati.