Kako gljive mogu da nam ukažu na kvalitet zemljišta?

Korov može da bude dobar indikator kvaliteta zemljišta, a da li znate da i gljive mogu mnogo reći o tlu na kojem rastu. Prisustvo ektomikoriznih gljiva zavisi od specifičnosti tipova zemljišta, potvrđuje studija profesorice na Šumarskom fakultetu u Beogradu Vesne Golubović Ćurguz. 

Najprije da objasnimo šta je to mikoriza.

"Simbiotička zajednica gljive i biljke naziva se mikoriza. Ova zajednica je na obostranu korist, budući da gljiva obezbjeđuje biljci veći unos mineralnih materija, pogotovo fosfora i azota i vode, a druga prvu nagrađuje šećerima nastalim u fotosintezi. Pored nutritivne koristi, mikoriza je značajna jer štiti biljku od korijenskih patogena poput gljivica Fusarium, Phytophtora, Verticillum, ali i nematoda i ublažava stres izazvan sušom, visokim salinitetom ili teškim metalima u zemljištu, koje gljiva reguliše", objašnjava za Agroklub Aleksandra Vukčević ispred Naučno-istraživačkog društva studenata biologije i ekologije "Josif Pančić".

Značaj mikorize

Pored toga, gljiva u zemljište luči različite materije koje su produkti njenog metabolizma, poput enzima, antibiotika i glomalina. Na primjer, hidrofobni protein zaslužan za stabilnost zemlje i prevenciju erozije i tako poboljšava njen kvalitet.

"Tipovi mikorize su poput endomikorize predstavljaju hife gljiva koje prodiru u same ćelije korijena, gdje se sprovodi razmjena materija. Ektomikoriza su one koje ne prodiru u ćelije korijena, već se obmotavaju oko njega."

Zemljište utiče na prisustvo mikoriznih gljiva svojim fizičkim i hemijskim osobinama, a prije svega stepenom kiselosti i sadržajem organske materije. Gljive generalno, ne samo mikorizne, imaju nevjerovatan metabolizam i neke vrste se ciljano koriste za bioremedijaciju tla i obnovu neplodnog. Njihov intenzivni rad može da smanji koncentraciju azota i teških metala i time omogućiti rast i drugih biljaka. 

Vrganj na humusnom zemljištu, smrčak na pjeskovitom

No, šta nam mogu reći gljive o zemlji koju nastanjuju. 

Biserka raste na siromašnim kiselim zemljištima, što ne čudi jer naseljava pretežno niske nadmorske visine, pored listopadnog drveća ili borova.

Bijeli jarčić (na naslovnoj fotografiji) raste na tlu koje je bogato organskom materijom. Gljiva pripada travnim saprofitima, pa se često nađe i u urbanoj sredini gdje su građeni novi blokovi zgrada i vještački stvarani parkovi i zelene površine. Van gradova je česta na livadama, čak i žitištima, ali ne tamno gdje se intenzivno koriste pesticidi.

Velika puhara raste na zemljištima bogatim azotom, obilnije u svim našim predjelima, po livadama i naročito planinskim pašnjacima.

Novinar ubrao puharu "rekorderku" po težini na ovim prostorima

Smrčak raste na pjeskovitoj i glinenoj zemlji. Čest je i na ivicama bašti, a također je pronađen i na područjima koja su uništena šumskim požarima. Bude ga na jednoj parceli na stotine, zatim kilometrima nijednog. Najlakše ćemo ga pronaći na niskim obalama, gdje rijeka plavi i time donosi krečnjak. Isto tako na mjestima gdje se iskopao pijesak, pa je donji vapnenac izbačen na površinu.

Vrganju odgovara mu bogato, humusno tlo, sa dobrom drenažom, ali i dovoljno vlažno. Najbolje uspijeva na crnici sa većim udjelom pijeska i dosta humusnih ostataka i na krečnjačkim zemljištima. Veoma dobro podnosi ona u kojima je velika koncentracija metala.

Šampinjoni rastu na livadama i pašnjacima koji su bogati organskom materijom. 

Također, sve gnojištarke (rodovi Coprinus, Coprinellus, Coprinopsis) rastu na zemljištu koje je bogato organskom materijom.

Dakle, mnoge gljive podjednako dobro rastu na širokom rasponu pH vrijednosti, dok druge ispoljavaju malu tolerantnost. Mikorizne generalno bolje rastu na kiselim podlogama, ali za razne vrste i njihove sojeve optimalne vrijednosti pH za rast se razlikuju. Povećan sadržaj organskih materija može stimulativno uticati na njihov razvoj.