Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Japanska sofora
  • 02.04.2017. 10:00

Japanska sofora iz Kine

U Europi je prvi puta uzgojena u botaničkom vrtu u Parizu prije 200 godina, gdje se taj prvi primjerak i danas nalazi. Otada se proširila po svim zemljama Europe.

Foto: bigstockphoto.com, fdpress
  • 354
  • 17
  • 0

Kao dekorativna vrsta unesena je u nasade Europe između 1747. - 1750. godine, a priča o njezinu dolasku gotovo da je filmska.

Dugo vremena Kina je bila zemlja zatvorena za strance te je njezina egzotična flora bila nepoznata znanstvenicima zapadnog svijeta.

Dekorativna vrsta egzotičnog Orijenta

Sophora japonica (sin. Styphnolobium japonicum Schott); Fabaceae, japanska sofora raste kao drvo do 25 metara visoko.

Unatoč imenu japonika, ova vrsta originalno pridolazi iz Kine odnosno Koreje. U Japanu je ima puno no tamo je zapravo kultivirana. Na prirodnim nalazištima sofora se najčešće javlja pojedinačno, a vrlo rijetko dolazi u sastojinama.

Najčešće dolazi s vrstama: Morus alba, Broussonetia papyrifera, Ginkgo biloba, Koelreuteria panniculata, Phelodendron amurense, Paulownia tomentosa i drugima.

Filmski dolazak u Europu

Sofora je brzorastuća vrsta koja se dobro razvija na dubokim i svježim tlima. Izbojna snaga panjeva je velika, pa se ova vrsta dobro obnavlja iz panja. Kao dekorativna vrsta unesena je u nasade Europe između 1747. - 1750. godine, a priča o njezinu dolasku gotovo da je filmska. Dugo vremena Kina je bila zemlja zatvorena za strance te je njezina egzotična flora bila nepoznata znanstvenicima zapadnog svijeta. Među prvima koje je Kina službeno ugostila bili su misionari.

Tijekom 18. stoljeća došli su na poziv kineskog cara Chˋien Lunga kako bi uzgojili vrt "Savršene svjetlosti" koji je trebao sadržavati europske cvjetne elemente. Vrsta s kojom su misionari posebno odobrovoljili kineskog cara jest Mimosa sensitiva koja je bila predmet općeg divljenja.

Dok je čitav tim radio na uzgoju novog carskog vrta, jedan od misionara, Pierre dˋIncarville bio je zadužen za sakupljanje i dostavu botaničkog materijala iz Kine u Europu. Među sakupljenim sjemenom bilo je i ono sofore. Iako dˋIncarville nije bio botaničar, pripremajući se za ovaj daleki put, šest mjeseci izučavao je botaniku u pariškom Jardin du Roi. Ovo je naime bila jedinstvena prilika znanstvenicima zapada da se upoznaju s florom daleke Kine.

Neke vrste čekale na otkrivenje i 140 godina

No dostaviti sadni materijal bilo je izgleda teže nego ući u zatvorenu Kinu. Za početak, kretanje diljem zemlje dˋIncarvillu je bilo poprilično ograničeno, a i onda kada bi dobio dozvolu za putovanje bilo je pogrešno godišnje doba za sakupljanje biljaka. Kolekcije koje su poslane brodom nekoliko puta su doživjele brodolom ili bi ih zaplijenili Britanci.

Na kraju, nakon brojnih neuspjelih pokušaja dostave sadnog materijala, dˋIncarville se odlučio za regularnu karavanu preko Mongolije i Sibira do Moskve. Zanimljivo, ali po dolasku toliko dugo iščekivanog botaničkog materijala egzotičnog Orijenta, nije sve odmah pregledano pa su brojne vrste čekale 140 godina po raznim ladicama da budu otkrivene i katalogizirane.

Na sreću sofora je bila među vrstama koje su odmah proučene zajedno s Ailanthus altissima (pajasen - danas jedna od najopasnijih invazivnih vrsta, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu) i Koelreuteria paniculata. Sjeme sofore zasađeno je u pariškom botaničkom vrtu, a stablo je njegovano do prvog cvata 1779. godine.

Dekorativna vrsta u parkovima

Autori Mato Jurković i Branka Jurković u svome radu pod nazivom "Prilog introdukciji i aklimatizaciji drvenastih egzota - listače u zagrebačkim parkovima" navode kako je u susjednoj Hrvatskoj Sophora japonica dosta česta dekorativna vrsta u parkovima i drvoredima naselja, a zbog pčelinje paše uzgaja se često, jer cvate tijekom srpnja i početkom kolovoza, kada je malo cvatućih drvenastih vrsta.

Međutim, kao ekonomski važna vrsta, u nas se može uzgajati na sljedećim stojbinama: lužnjaka - jasena, kitnjaka - graba, cera - sladuna i staništima toplijih bukovih šuma ili - općenito gledano - može se pokušati uzgajati i na terenima koji su nešto hladniji od onih gdje uspijeva bagrem.

Najljepši primjeri na Tuškancu

Najljepši primjerci prosječne visine od 18,0 m i promjera 66,0 cm nalaze se u vrtu ku­će na Tuškancu. Međutim, opća vitalnost i ostalih analiziranih primjeraka procijenjena je kao dobra. Zabilježena stabla obilno plodonose gotovo svake godine. Sjeme sabrano s primjeraka koji rastu u arboretumu Botaničkog vrta pokazalo je malu klijavost (oko 15,5 %).

Veoma dekorativna oblika, gusto isprepletenih i vesećih grana "Pendula" - zabilježena je samo s pet primjeraka (arboretum Botaničkog vrta, park-šuma Tuškanac, park na Trgu kralja Petra Krešimira IV i park Ribnjak).

Japanska sofora započinje vegetaciju u prvoj dekadi travnja. Cvjetovi su bjelkastožućkasti, u širokim i uspravnim metlicama i pojavljuju se početkom srpnja. Mahune su 5 - 8 cm duge, okrugloga poprečnog presjeka i jako sužene između pojedinih sjemenki. Ne raspucavaju se uzdužno.

U mahuni se nalazi 1 - 6 crnkastosmeđih sjemenki okruženih ljepljivom masom. Sjemenke sazrijevaju prosječno u kasnu jesen (studeni - prosinac), a mahune ostaju na stablu tijekom zime, odnosno i duže. Rađa svake godine s nejednakim intenzitetom. Sophora japonica podnosi zemlju, nije izbirljiva prema tlu, otporna je na sušu i dobro raste u uvjetima urbane sredine.

Dekorativna vrsta

Ovo je veoma dekorativna vrsta; ističe se svojom širokom, rijetkom, tamnozelenom krošnjom i kasnom cvatnjom. U hortikulturi se koristi pojedinačno, u skupinama i drvoredima. Međutim, ovo je vrsta kojoj svakako treba provjeriti vrijednost za potreba našeg šumarstva. Kao heliofilna vrsta, u parkovima i nasadima zahtijeva punu sunčanu svjetlost. U mladosti je osjetljiva na niske temperature. List je vrlo sličan bagremu ili gliciniji.

Odlično podnosi orezivanje i dosta lagano se može održati oblik koji se želi. U domovini se javlja na toplijim staništima do 800 metara nadmorske visine. U Europi je prvi puta uzgojena u botaničkom vrtu u Parizu prije 200 godina, gdje se taj prvi primjerak i danas nalazi. Otada se proširila po svim zemljama Europe, a u našoj zemlji je poznata oko stotinu godina.

Autor: Irena Devčić, Foto: bigstockphoto.com, fdpress


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Mala enciklopedija šumarstva Japanska sofora