Amonijak je vrlo štetan gas, a u poljoprivredi najčešće dolazi sa stočarskih farmi. Kako bi se smanjile emisije, pomaže drveće.
Amonijak (NH3) je visoko reaktivan i rastvorljiv gas, a javlja se iz prirodnih, ali i antropogenih izvora, što znači da je nastao promjenom u okolišu kao posljedica ljudske aktivnosti. Oslobađa se kada stajnjak, gnojnica i azotna đubriva dođu u kontakt sa vazduhom.
Emituje ga i poljoprivreda i to stočarske farme, odnosno stajnjak i gnojnica te druge oblasti u kojima se primjenjuje đubrivo. Najveće količine se nalaze na površini zemljišta i brzo se talože na vegetaciju što može uzrokovati zakiseljavanje tla i otrovnost vazduha, direktno djelujući na živi svijet.
Miješa se s drugim zagađivačima vazduha, formiraju se otrovne čestice koje mogu narušiti zdravlje ljudi i negativno se odraziti na biodiverzitet. Posebno su ugrožene biljne vrste, a najviše mahovine i lišajevi jer hranjive materije uglavnom dobivaju iz atmosfere.
Tu na scenu stupa drveće kao izuzetno efikasan čistač vazduha koji je zagađen ovim, ali i drugim nepoželjnim gasovima i česticama. Ono može pomoći stočarima da ublaže uticaj emisija amonijaka iz štala, ali i sa ispaše, a time i troškove.
Kako bi sadnja bila efikasna, potrebno je napraviti plan, odnosno raspored stabala, ali i posaditi prave vrste. Savjetuje se sadnja zimzelenog drveća koje stvara biljnu barijeru u pravcu niz vjetar od zgrade.
To omogućava krošnjama da djeluju kao hvatač. Uslijed toga dolazi do smanjenja zagađenja atmosfere amonijakom i eliminiše se neprijatan miris.
Barijere imaju kombinovan efekat na koncentraciju ovog plina. Prvo na površini listova u krošnji dolazi do taloženja i unosa kroz stome, a drugo je da se povećava miješanje i razrjeđivanje oblaka jedinjenja kroz stvaranje vrtloga i turbulencija iz pojasa drveća. U zavisnosti od izvora i emisije frakcija količina uhvaćenog amonijaka varira od meteoroloških uslova.
Što je biljna barijera bliža objektu to je veća količina koja se usvaja. Drveće raspršuje i smanjuje koncentraciju u blizini izvora. Tako se smanjuje uticaj na susjedne osjetljive ekositeme. Poboljšava se drenaža zemljišta, povećava se brojnost ptica koje love štetne insekte i druge organizme i cijeli je niz drugih benefita za uzgajivača. Osim toga, formiramo sklonište za stoku, povećava se biodiverzitet, estetski se poboljšava izgled pejzaža.
Primijenjena tehnika agrošumarstva ima korist za poljoprivrednike i zajednicu u cjelini.
Tagovi
Autorica