Vodeni bivol daje kvalitetno meso i masno mlijeko

Nekada sa populacijom od preko 10.000, danas vodeni bivol broji tek oko 500 jedinki u susjednoj Srbiji. Borislav Vuletin iz Zrenjanina ima nešto više od 70 grla vodenog bivola - uzgaja ih već više godina, a na dobit od njihovog uzgajanja tek čeka.

"Šta ću raditi sa njima još uvijek ne znam, osam godina sam čekao da dođem do nekog broja grla, sljedeće godine će ih biti oko 120, pa onda možemo da razmišljamo o muži i mlijeku, za sada telad doje. Od ovih 66 ženki bit će 66 teladi sljedeće godine, pa od toga će biti vjerojatno 30 muških i ženskih, te muške ćemo prodati", objašnjava Vuletin.

Interesovanje postoji jako malo za kupovinu muških bivola, a cijena je maltene ista kao i za teletinu. Meso je kako kaže Vuletin ukusno i zdravo kao mlado i to za tele do 300 kilograma. S druge strane, daju vrlo kvalitetno mlijeko.

Do Drugog svjetskog rata vodeni bivol služio za vuču 

Kao otporno i snažno, na srpskim selima se bivol do Drugog svjetskog rata i pojave traktora koristio za vuču jer je otporniji i snažniji, čak 50% više, od ostalih goveda. Daje kvalitetno meso, koje je za razliku od Srbije, dosta popularnije i traženije u Zapadnoj Evropi, ali njena najznačajnija korist dolazi od mlijeka.

"Vodeni bivol daje mlijeko koje je vrlo masno - do 16% mliječne masti. Od njegovog mlijeka pravi se mozzarela. Odnosno, bivolje i kravlje mlijeko se miješaju, jer se bivolje mlijeko mnogo lakše usiri, pa je mnogo masnije i ukusnije. Bivoli daju jedno šest do sedam litara mlijeka dnevno."

U jednoj laktaciji daju od 1.000 do 2.000 kg mlijeka. Zbog velike masnoće, koje bivolje mlijeko posjeduje, sir se lako pravi. Od šest litara mlijeka, koliko bivolica na dnevnom nivou može da dâ, napravi se kilogram sira. Neki gastronomi ovaj sir nazivaju još i - bufalo sirom.

Borislav Vuletin: Na Kosovu i Metohiji uvećavaju krda zbog povećanja mlijeka 

Mnogi uzgajivači vodenog bivola na Kosovu i Metohiji, uvećavaju svoja krda sa ciljem proizvodnje mlijeka za izvoz, upravo za pravljenje mozzarele. 

"Osim mene u Srbiji ima vrlo malo uzgajivača. Vodenih bivola ima na Kosovu, zatim u Grčkoj, Albaniji, Makedoniji, Italiji. Na Kosovu ih drže u štalama, ali tu je njihov životini vijek kraći, imunitet slabiji i ne tele se svake godine. Kod mene su stalno na ispaši, prirodno se pare, na godišnjem nivou imaju po jedno tele, nije se do sada dešavalo da se oblizni, doduše, nikad nismo prisustvovali telenju, jer ona ode u šumu, oteli se i vrati se s teletom", kaže Vuletin.

Vrlo su izdržljive životinje, zdrave, eventualno kad su neke nepogode, zatvaraju se u štalu, inače su stalno na otvorenom na ispaši. "Jedino ih zimi dohranjujem; kukuruzom, djetelinu (sijeno), nisu nešto prohtjevne, jedu šta im se dâ“, kaže Vuletin.

Goveče je vrlo korisno za zaštitu životne sredine

Sagovornik Agrokluba, kaže da svoje krdo drži na farmi Čarda Knićanin na ušću Tise i Begeja. Inače, između dva svjetska rata vodeni bivoli naseljavali su obje strane Tise, do nestanka pašnjačkog stočarenja. Međutim, ovo goveče je vrlo korisno za zaštitu životne sredine zabarenih područja, blatnjavih i plavnih terena, gdje je trava niskog kvaliteta.

"Kao i podolsko goveče, bivoli održavaju ekosistem; očiste trsku, čiste obale rijeka, sve što je do dva metra visine: tanka stabla obore i pojedu. Svakako bi trebalo vratiti se tim starijim autohtonim rasama, ali svi se okreću za novcem i ljudi rade ono što im donosi novac. Ovo je organska proizvodnja, nema košenja, one su puštene i slobodne, telad sisaju. Treba biti više vodenih bivola u Srbiji, jer je to mlijeko nešto posebno, treba to probati!" tvrdi Vuletin.