Stočarstvo na području Istočne Hercegovine pokazuje znakove oporavka?

Prema podacima Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, Područne jedinice Trebinje, na području osam opština regije - od Trebinja do Кalinovika u 2018. godine evidentirano je ukupno 26.355 goveda, što je dva i po puta manje od broja grla koju je ova regija imala 1971. godine (68.655).

Uporedna statistika ovog područnog odjeljenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS pokazuje da je od te 1971. godine do rata svake decenije Istočna Hercegovina ostajala bez desetak hiljada goveda, a još destruktivniji trend bilježi uzgoj ovaca, koji je od tada smanjen za više od tri puta (314.854) i danas je na evidenciji svega 87.520 grla.

Кonji su izgubili nakadašnju namjenu u seoskom domaćinstvu pa im je i broj pao ispod hiljadu u cijeloj regiji. Za koze uporedni podaci za decenije unazad i ne postoje, a u prošlog godini izbrojano ih je svega 8.000 grla.

Otkako se počeo praktikovati farmerski uzgoj, rast - i to višestruk - bilježi jedino uzgoj svinja, kojih je u 2018. godini evidentirano preko 17.000 u regiji, od čega je više od polovine na području Bileće.

Ova opština prednjači i po broju goveda (5.890), a prati je Nevesinje (4.800), gdje je najviše i ovaca (25.000).

Ključni resurs ruralnog razvoja - radno sposoban čovjek

Ovakva nepovoljna kretanja mnogo je lakše objasniti nego ih zaustaviti i okrenuti u suprotnom smjeru.  Program industrijalizacije nekadašnjeg države nije bio naklonjen selu, a tada je izgubljeni i ključni resurs ruralnog razvoja - radno sposobni čovjek. Selu naklonjene mjere i programi aktuelnog društva još uvijek ne pokazuju da su u stanju da taj ključni resurs obnove.

"Sa industrijalizacijom, sedamdesetih godina prošlog vijeka, radno sposobno stanovništvo napuštalo je selo, prodavalo stoku i sa tim novcem odlazilo je u veća naseljna mjesta. Naši uporedni podaci kazuju koliko se na svakih deset godina smanjivao stočni fond. Podatke iz rata nemamo - a znamo da je tek tada potpuno devastiran. A poslije rata nije bilo jednostavno ponovo obnoviti život na selu jer je za to ljudima nedostajalo sredstava", kaže Olga Vidačić, viši stručni saradnik za stočarstvo u područnoj jedinici Trebinje Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Posljednjih godina se bilježi rast aktivnosti u stočarstvu

Napori ipak nisu ostali bez rezultata. Posljednjih godina, napominje Vidačić, Hercegovina bilježi rast aktivnosti u stočarstvu. O tome kazuju i uporedni podaci o količinama otkuljenog mlijeka od lokalnih proizvođača, koje su za posljednju deceniju porasle za više od šest puta: sa 1.207.000 u 2007. na 7.678.000 litara u 2018. godini.

Tri mljekare koje danas proizvode na području ove regije garancija su uzgajivačima da ne brinu gdje će plasirati svoj višak mlijeka. 

Vidačić pojašnjava da i stočni fond bilježi rast prije svega zahvaljujući pojavi krupnijih uzgajivača, koji većim brojem grla od uobičajnog u tradicionalnom hercegovačkom domaćinstvu popravljaju ukupan statistički saldo.

Na selu su, međutim, uglavnom staračka domaćinstva, na kojima je stoke svake godine manje - kako opadaju i fizičke mogućnosti njenih vlasnika da se bave ovim poslom.

"Problem je što nema povećanja radno sposobnih na selu, a u narednih pet do deset godina tek možemo pretpostaviti šta će se na tom planu dešavati. Svjedoci smo da su i našu regiju zahvatio trend da radno sposobno stanovništvo migrira u sredine sa boljim platama. Drugim riječima, naši ljudi koji su nakon rata bili na neki način primorani da se bave nekom proizvodnjom i tada birali stočarstvo, već danas imaju priliku da biraju drugačije. Trideset kilometara od nas je Evropska unija, gdje su danas velike potrebe za radnom snagom", ističe ona.

Status područja organske proizvodnje bio bi vjetar u leđa razvoju stočarstva

U ovoj borbi za radno sposobnog čovjeka - i selo ima svoje adute. Uz obezbijeđene premije za mlijeko, stimulacije uzgoja "krava - tele" i druge različite mjere podrške ovoj grani poljoprivrede koji finansira resorno ministarstvo, postoje i specifične povoljnosti koje bi ljude na ovom području trebalo da ohrabre da svoju šansu potraže u stočarstvu.

"Mislim da nigdje u svijetu nema kao kod nas - da možete koristiti državnu zemlju za ispašu i da za to ne plaćate državi ništa. Što znači, dovoljno je da imate štalu pored kuće i krave, koje se mogu hraniti cijeli dan na otvorenom, i da od njih živite, pa makar nemali ni pedalj svoje zemlje", ističe Vidačićeva.

Posebno skreće pažnju na prednosti uzgoja na otvorenom u pogledu kvaliteta proizvoda.

Veliki vjetar u leđa hercegovačkom stočarstvu, dodaje ona, bio bi kada bi ovaj kraj dobio status područja organske proizvodnje, što bi značajno povećalo i cijene proizvoda i šanse za održiv rast i razvoj stočarskog uzgoja. 

"Neću reći da je ona danas organska, ali je u najvećoj mjeri integralna. Većina naših proizvođača mlijeka i dalje praktikuje uzgoj od pet do deset grla goveda i ispašu. A ne treba trošiti riječi koliko je naše podneblje bogato visokokvalitetnim biljem", zaključuje Vidačić.