Poljoprivreda je u Srebrenici mnogima jedini izvor prihoda. No, donacije za agrar iako stižu na brojne adrese, često obilaze istinske zemljoradnike.
U Zelenom Jadaru, nadomak Srebrenice, Sanela Avdić se od 2007. godine bavi poljoprivredom, odnosno proizvodnjom mlijeka. Ovdje se s mužem i tada devetomjesečnim sinom vratila prije ravno 24 godine, kada su i počeli stvarati prve, kakve-takve uvjete da izgrade štalu za stoku.
"Odmah smo ovo čistili da bismo iskopali za štalu. Sina ovdje u bešici ovdje donesem. Poslije smo ga unijeli u kuću jer su se pojavile zmije pa je trebalo to sve očistiti. Bilo je katastrofa, ali uspjeli smo očistiti", priča nam ova poljorprvrednica.
Danas ima 14 grla, a zahvaljujući kravama othranila je i školovala troje djece. One su joj, dodaje, cijeli život.
"Svaki dan sve jedno te isto. Sve što zaradiš, to i potrošiš. Naručujemo i kravama hranu, koncentrat. Djeca idu u školu. Znači moramo dati djetetu za užinu. Nije lako biti u poljoprivredi", kaže Sanela.
Njezina trošna štala vapi za obnovom, ali kome god da se obrate za donaciju, kako navode, svaki put budu odbijeni. Zašto, ni sami ne znaju.
"Ne znam kud idu sredstva. Predavali smo i za štalu, predavali smo za sve. Nikad ništa da dobijemo. Jednom isto muž predavao za traktor. Kažu, dobio je trimer. Nije dobio ni taj trimer. Eto, nek provjere i nek vide jel Mevludin Avdić dobio to i to", otvoreno govori.
Pričaju nam Avdići i kako ručno sijeno sadijevaju. Dobili su frezu 2004. godine, "kad su dijelili svima".
"Mnogi su je prodali, ja nisam. Sa njom odavde, do Bijelih voda smo išli. Odemo, nakosimo ručno, natovarimo, nagrabim. Dođem kući istovarim, pomuzem krave i onda izlažem sijeno. Šta bi, živjet se mora", kaže naša sagovornica.
Avdići bi voljeli makar bolju štalu imati, ako im već ništa drugo ne pružaju. "Jer, uslovi su nikakvi. Plavila mi je voda četiri, pet puta. Krave mi se tad izjalove. Ako ih istjeram napolje, ako je hladno vrijeme, one od straha ne mogu to izdržati. Muž i ja ih cijelu noć obilazimo. Mijenjamo se. Ja sam do 1 u noći, a on poslije 1. Jer to je voda, one u vodi ne mogu biti, riče."
Mljekara "Imlek" otkupljuje mlijeko od njih, još od kada su dobili prve krave od UNDP-a. Avdiću su zadovoljni i nikada ugovor nisu raskidali.
Uprkos problemima dva farmera opstaju i dižu proizvodnju u cijeloj opštini
"Uvijek su redovni, svakog 15-og u mjesecu liježe novac. E sad, cijena je nakad ovako, nekad onako. Kažem, ne može da bude za hranu njima. Krave kad su steone, moramo im kupiti hranu. A bome treba i meni, da dadnem djeci za škole, treba ti da kupiš makar one osnovne stvari u kuću."
Sanela priželjkuje više razumijevanja i podrške, jer osjeća da bi mogla ojačati domaću proizvodnju mlijeka. Zeleni Jadar u Srebrenici je mjesto netaknute prirode i istinsko mjesto zdravog okruženja kako za čovjeka tako i za životinje.
Tagovi
Autorica