Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Tekut
  • 19.05.2022. 09:00

Protiv kokošije pipe moguće i uljem od timijana i lavande?

Alternativni tretmani uključuje toplotni metod suzbijanja, ali i korištenje esencijalnih ulja i takozvani bioloških pesticida

Foto: Depositphotoss/monticello
  • 123
  • 37
  • 0

Dermanyssus gallinae, poznat kao kokošja grinja ili tekut, trenutno je najvažniji ektoparazit u industriji koka nosilja u svijetu, sa sve većom globalnom rasprostranjenošću. Kao parazit koji se hrani krvlju domaćina, kokoškama uzrokuje anemiju i ozbiljne probleme, a glavni je uzrok i ekonomskih gubitaka.

Sve češće prisutna u peradarstvu

Koliko velik problem predstavlja crvena kokošija grinja u peradarstvu, posebno što nanosi štete u proizvodnji jaja i mesa, za Agroklub govorila je dr Nikolina Novakov, vanredni profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Kako ona navodi, Dermanyssus gallinae već decenijama predstavlja ozbiljnu prijetnju za peradarsku industriju, prvenstveno nosilje, jer ugrožava zdravlje ptica, odražava se na dobrobit kao i javno zdravlje i borba za njeno uništenje u objektima je dugotrajna i teška.

Oprez s kokošjim ušima - koje su mjere suzbijanja?

Također, značajno smanjuje produktivnost samih farmi. Jedan je od najznačajnijih parazita koji se javlja kod kokošaka, i raširen je na nivou čitavog svijeta. U posljednjih 20 godina naučna literatura se dosta bavila ovom problematikom. 

Parazit se nalazi u zapatima živine koja se gaji u ekstenzivnim uslovima, međutim, danas su sve češće prisutne u intenzivnim sistemima pa i u kaveznom.

"Tekut je aktivan noću, kada se 'zakači' za životinju i sisa krv, a u toku dana se krije na različitim mjestima u objektu - u rupama, pukotinama i međuprostorima u objektu, na kavezima i u opremi. To predstavlja problem u borbi protiv crvene grinje, jer ona migrira sa životinja na opremu i ne može se mnogo postići tretmanom same životinje", naglašava dr Novakov i dodaje da pored toga, crvena kokošija grinja može veoma dug period da izdrži bez hrane i bez domaćina, pa ona preživljava u objektu čak i kada se jato iseli i kada se napravi pauza između turnusa.

Ako se objekat ne istretira pravilno, postoje uslovi da se odmah inficira i naredno jato.

Ekonomske štete uslijed zaraze

Ono što kod kokoši nosilja pogoršava problem je to što one veoma dugo ostaju u objektu jer ciklus traje godinu dana, što omogućuje grinjama da se razmnože u velikom broju. Prenamnoženosti doprinosi i relativno kratak ciklus razvoja grinje kojoj je potrebno sedam do 14 dana da se razvije iz jaja u odraslu formu. U uslovima povećane temperature i vlažnosti vazduha, taj proces može biti i kraći.

"Ekonomski gubici kao posljedica infestacije nosilja sa D. gallinae ogledaju se u smanjenoj konverziji, padu nosivosti, smanjenom kvalitetu jaja, većoj osjetljivosti na druge bolesti i povećanom mortalitetu”, ističe naša sagovornica i navodi kao primjer jedne procjene, da troškovi uslijed infestacije sa ovim parazitom iznose oko 0,60 euro centi po kokoški godišnje, od čega 0,15 euro centi otpada na direktne troškove, a 0,45 za indirektne, odnosno pad produktivnosti.

Konvencionalni ili alternativni način suzbijanja

Šteta od posljedica ovog oboljenja na nivou EU iznosi 231 milion eura godišnje.

"Kontrola se i dalje u značajnoj mjeri zasniva na upotrebi sintetskih akaricida, iako u većini slučajeva nema očekivane efekte, a veliki broj istraživanja bavi se i alternativnim mjerama kontrole i menadžmentom”, kaže Novakov i dodaje da termički tretman u objektima gdje se drže nosilje, a koji podrazumijeva primjenu temperature iznad 45°C između uzastopnih proizvodnih ciklusa predstavlja efikasnu metodu za suzbijanje crvene kokošje grinje i posljednjih godina je sve češće u upotrebi u Evropi.

Mjesta gdje se tekut krije (foto: N. Novakov)

Konvencionalni tretmani obuhvataju preparate na bazi organofosfata ili piretroida, ali njihovo dejstvo nije uvijek djelotvorno jer su paraziti razvili određeni stepen otpornosti na preparate, pa nisu tako efikasni. Loše doziranje i pogrešna aplikacija preparata samo doprinosi stvaranju rezistencije. Doze ne smiju biti previsoke jer predstavljaju rizik za zdravlje živine, a može doći i do pojave rezidua u jajima i mesu.

Važnije preporuke:

  • ne koristiti konstantno isti preparat;
  • za pojedine proizvode važan je test rezistencije;
  • preparate upotrebljavati odgovorno, prema uputstvu proizvođača i
  • pažljivo tretirajte objekte, uključujući sva mjesta gdje grinje mogu da se zavuku

Alternativni tretmani uključuje već spomenuti toplotni metod suzbijanja, ali i korištenje esencijalnih ulja i takozvani bioloških pesticida. Esencijalna ulja dobijena iz timijana i lavande imaju toksično dejstvo na kokošije grinje. Mnogi preparati na bazi ovih ulja koji se apliciraju putem hrane ili vode pojavljuju se na tržištu. Negativna nuspojava može biti pad nosivosti i pojava stranog mirisa u jajima.

Najvažniji adut u borbi - znanje

Biološki pesticidi kao što je Spinosad, koji su se koristili u borbi protiv grinja u biljnoj proizvodnji, također imaju dobru reputaciju u upotrebi u živinarstvu.

Kako profesorica iz Novog Sada navodi, pravilnim poznavanjem bolesti i uzročnika može se na vrijeme reagovati i zaštititi zdravlje ugroženih ptica, što predstavlja značajan napredak, kako ekonomski za odgajivače, tako i sa aspekta zdravstvene zaštite životinja. S obzirom na to da populacije ove grinje pokazuju različite nivoe otpornosti na nekoliko akaricida i ogromne poteškoće s kojima se susrećemo u suzbijanju ovog parazita, razumijevanje mehanizama rezistencije i učestalosti rezistentnih tipova u populacijama D. gallinae je bitno.


Tagovi

Kokošija grinja Tekut Koke nosilje Nikolina Novakov Kokošija uš Suzbijanje Dermanyssus gallinae


Autor

Norbert Odri

Više [+]

Student šeste godine veterinarske medicine, posvećen očuvanju zdravlja i dobrobiti životinja kao i kvaliteti i sigurnosti namirnica životinjskog podrijetla.