Seoski turizam jedna je od okosnica prodaje sireva i mesnih prerađevina, a osim na farmi, prodaju se po elitnim restoranima i na punktovima.
U okolini Barija, u italijanskoj regiji Puglia, smještena je farma "Masseria Seppunisi", osnovana u 17-om vijeku. Đuzepe Bruno četvrta je generacija proizvođača mlijeka i sireva na ovoj farmi, poznatoj i po mesnim prerađevinama. Voli ovaj posao i namjerava da i njegovi nasljednici nastave s njim.
Farmu su prvo držali franjevci koji su zemlju davali seljacima u zakup, a oni su je plaćali proizvodima. Jedan od aristokrata kockajući je izgubio farmu, tada je otkupljuje Đuzepeov pradjed koji je bio Stalone, odnosno, bavio se uzgojem konja.
"Danas imamo 180 grla, nekad i do 275. Dio teladi ostavljamo za reprodukciju, a ostatak prodajemo. Imamo proizvodnju od 32 do 35 litara mlijeka, po grlu. Muža je automatska. Posjedujemo 50 hektara sopstvene zemlje, a 100 hektara uzimamo u zakup. Bavimo se i seoskim turizmom", kaže Đuzepe.
Upravo je seoski turizam jedna od okosnica prodaje sireva i mesnih prerađevina, a osim na farmi, prodaju se po elitnim restoranima u Bariju i okolini, kao i na punktovima u susjedna dva grada.
Prije šesnaest godina Đuzepeov otac pokrenuo je vlastitu preradu mesa i mlijeka, a godinu dana kasnije, siranu.
Osim čuvene Burate, najtraženijeg i najprodavanijeg sira na svijetu, proizvode i Mocarelu, Kačkavalj, Kazatelo, Striko Nino sir.
"Kačkavalj mora da sazrijeva najmanje dva mjeseca, a najviše godinu i po dana. Od 100 litara mlijeka dobijemo 14 kilograma svježeg sira. Tokom prvog mjeseca sazrijevanja gubi pet odsto na kilaži. Inače, godišnje proizvedemo oko dvije tone sireva", ističe naš domaćin.
Na ovoj farmi nemaju problem s radnom snagom. Najviše je Indijaca i Makedonaca. Novim zakonima regulisano je da niko u Italiji ne može da prima socijalnu pomoć ako nije u radnom odnosu.
Fotoprilog
Tagovi
Autor