Ovčarstvo i kozarstvo: Od najranijih dana pripitomljavanja do savremenih izazova i prilika

Ovce i koze ubrajaju se među najstarije domaće životinje koje je čovjek pripitomio. Pripitomljavanje koze (Capra aegagrus hircus) zabilježeno je prije otprilike 10.500-10.000 p.n.e., u području Plodnog polumjeseca, a ovaca (Ovis aries) oko 9 000 p.n.e,. također na tom prostoru. Hiljadama godina ljudi su ih širili po Evropi, Aziji, Africi, a tek su ih u novijim stoljećima donijeli u Ameriku, Australiju i Novi Zeland.

Ove domaće životinje kroz historiju su imale višestruku ulogu: proizvodnja mesa (janjetina, kozletina), mlijeka (sir, jogurt), vune ili dlake (vuna ovaca, moher i kašmir koza), kože te u održavanju pašnjaka i ekološkom upravljanju zemljištem.

Na primjer, ovce pomažu u sprječavanju prerasta pašnjaka, dok su koze prilagođene raznovrsnim biljnim fondovima i škrtim terenima.

Najpoznatije pasmine

Kod ovaca najpoznatije su pasmine poput merina (Merino sheep) zbog kvalitete vune, Suffolk (Suffolk sheep) kao mesna pasmina, Texel (Texel sheep) za mesnatost te autohtone balkanske pasmine poput pramenke (npr. travnička ili vlašićka). Kod koza ističu se pasmine kao Alpska (Alpine goat) i Saanen (Saanen goat) zbog mliječne proizvodnje, Nubijska (Nubian goat) kao mesno-mliječna, angorska (Angora goat) za moher i kašmirska (Cashmere goat) za kašmirsko vlakno.

Prema podacima Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu FAO, svjetska populacija koza iznosi oko 1,01 milijardu jedinki. Tačan broj svjetske populacije ovaca varira, a ukupno se može govoriti o više od milijardu ovaca u svijetu.

Bosanska pramenka: Malo zahtjevna, otporna na bolesti, izdržljiva

Poljoprivredni trendovi pokazuju da će proizvodnja mesa od ovih malih preživara nastaviti rasti, iako umjerenim tempom. Na primjer, u FAO-ovom izvještaju o poljoprivredi (Agricultural Outlook 2023-2032) navodi se da će proizvodnja ovčjeg i kozjeg mesa u tom razdoblju rasti za oko 0,6 % godišnje.

Što se tiče tržišta, izvještaj o kratkim lancima snabdijevanja u zemljama zapadnog Balkana (Small ruminant value chains in Western Balkan countries) navodi da su u razdoblju između 2016. i 2020. globalne vrijednosti uvoza živih malih preživara bile oko 1,55 milijardi USD (oko 1,33 milijarde eura).

Najveći izvoznici ovaca i koza prema tom izvještaju bile su zemlje poput Sudana, Rumunjske, Španije i Australije, dok je uvoz predvodio Bliski Istok: Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar.

Uzgoj u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji

U Bosni i Hercegovini je, prema izvještaju Agencije za statistiku BiH o brojnom stanju stoke i stočnoj proizvodnji, u 2024. rastao broj ovaca za 9,5%, a koza za 21,6% u odnosu na godinu ranije. Evidentirano je 1,09 miliona grla ovaca, te 62 hiljade koza. Ukupno je proizvedeno 11,9 miliona litara ovčijeg mlijeka te 7,9 miliona litara kozijeg. Ukupna proizvodnja vune iznosila je 1.252 tone.

U godišnjem izvještaju Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine iz područja poljoprivrede, prehrane i u ruralnog razvoja, ukupan broj zaklanih ovaca lani je iznosio 63.718 grla, a ostvarena neto količina svježeg mesa 1.083 tona. Od tog broja na Republiku Srpsku otpada 6.711 jedinki, a iste godine u Federaciji BiH zaklano 57.007 jedinki. Kada je riječ o kozarstvu, nema dostupnih službenih informacija.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrtvatske, naši zapadni susjedi su u 2024. godini imali registrirano 581 hiljadu ovaca što je povećanje u odnosu na 2023. kada ih je bilo 552 hiljade. Koza su lani imali 71.000 što je pad u odnosu na godinu prije kada ih je bilo 73.000. Zanimljivo je primijetiti da je samo Dalmacija koncem 18. stoljeća brojala 1.083.338 ovaca.

Prema Republičkom zavodu za statistiku, u Srbiji je 2024. godine bilo 1,75 miliona ovaca, a prosječan broj koza bio je 204,2 hiljade. U odnosu na desetogodišnji prosjek (2014.–2023.), ukupan broj ovaca veći je za 3%.

Trendovi i izazovi u godinama koje dolaze

Sektor ovčarstva i kozarstva suočava se s nekoliko izazova: migracija i starenje ruralnog stanovništva, nedostatak radne snage, manjak ulaganja i modernih tehnologija, te klimatske promjene koje utječu na pašnjake i pristup vodi. S druge strane, raste potražnja za kozjim mlijekom i sirevima, a sve je veći interes za autohtone pasmine i ekološki uzgoj.

Izbor autohtonih pasmina i njihov razvoj, te diversifikacija proizvoda (sir, kozje mlijeko, vuna, moher) mogu biti značajan izvor konkurentske prednosti. Također, unaprjeđenje digitalizacije stada, senzora za zdravlje životinja i boljeg genetskog unapređenja postaju sve važniji.

Ovčarstvo i kozarstvo nisu samo tradicionalne grane stočarstva, one imaju važnu ekonomsku, kulturnu i ekološku ulogu. S više od milijarde koza i višemilijardnih vrijednosti globalne trgovine, ovaj sektor ima značajan potencijal za rast, ali i potrebu za unapređenjem.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Claudia Ayuso, artistdesign.13}