Od studentske klupe do vlastite farme: Počeli s dvije jarice, danas imaju i mini siranu

San o farmi i mini sirani, presudio je da Nikolina Vučićević, svjetla Beograda, nakon završetka studija veterine, zamijeni mirisom sijena i svježeg sira i to u svom selu, Donjoj Slatini, nadomak Šamca. Na ovu odluku nije utjecala samo njena ljubav prema struci, već i želja da živi u skladu sa prirodom i vrati se kući.

"Uz sebe imam i saputnika - Lazara, mog partnera u životu, a i u poslu. Zajedno smo odlučili da se posvetimo ovom projektu", počinje priču Nikolina, dodavši kako je zajednički cilj da na svojoj farmi alpskih koza "Capridoro" proizvedu kozje sireve i druge proizvode od kozjeg mlijeka koji će biti visoko kvalitetni, sa punim ukusom i nutritivnim vrijednostima koji dolaze iz prirodnih i održivih izvora.

Zanimljivo je i da njen partner, Lazar Raković, koji je rođen i odrastao u Beogradu, nikada nije imao dodira sa poljoprivredom, ali je imao želju da nauči i da zajedno ideju sprovedu u stvarnost.

Od dvije jarice do stada alpskih koza

Za nju ovo, kako kaže, nije samo profesionalni izazov, već i prilika da se poveže sa tradicijom, ali i da doprinosi nečemu što ima dugoročnu vrijednost, kako za društvo, tako i za okolinu. Sve je počelo prije dvije godine sa nabavkom dvije jarice.

"Sada imamo farmu alpskih koza koja broji 13 muznih grla, sa ciljem da adekvatnim uzgojem i selekcijom broj povećamo na 30 muznih grla, jer smatram da je to kapacitet u kojem imam kontrolu nad svakim segmentom proizvodnje, počevši od ishrane pa sve do finalnog proizvoda", navodi naša sagovornica.

Koze, kaže, nisu pretjerano zahtjevne životinje, ali traže suvu i čistu staju bez propuha, jer vlaga i nečistoća brzo dovode do respiratornih problema i mastitisa. Ishrana mora biti kvalitetna i uravnotežena, posebno tokom laktacije, jer direktno utiče na količinu i sastav mlijeka. Osnova su dobro sijeno i ispaša. Iako su zdravstveno otporne, zahtijevaju redovnu dehelmintizaciju, vakcinaciju i korekciju papaka.

"Na našoj farmi koze su hranjene isključivo hranom koju sami proizvodimo bez prskanja pesticidima i bez upotrebe koncentrata - kukuruzom, ječmom, zobi, ispašom i kvalitetnim sijenom. Na ovaj način dobijamo autentične, zdrave i prirodne proizvode, a istovremeno doprinosimo očuvanju zdravlja životinja i zaštiti životne sredine".

Trenutno u ponudi imaju punomasne meke kozje sireve, surutku, mlijeko, kao i sireve u ekstra djevičanskom maslinovom ulju sa začinskim biljem iz svoje bašte, od kojih su najtraženiji punomasni meki kozji sir i surutka.

Širenje proizvodnje

U narednom periodu u planu imaju proširenje asortimana na zrele kozje sireve, kao i druge proizvode od kozjeg mlijeka poput jogurta i kefira.

"Za ostvarenje ovog cilja neophodni su brojčano veći kapaciteti farme, što dalje implicira značajnije učešće fizičkog rada i tehničke opremljenosti koja je uslovljena finansijskim sredstvima. Ovakva gazdinstva nisu u mogućnosti u kraćem vremenskom periodu obezbijediti sve potrebne resurse i finansijsku stabilnost", navodi Nikolina, svjesna da je proces razvoja dug i iziskuje upornost, strpljenje i istrajnost.

Izgradnja mini sirane takođe je bila izazov. Potpuno su adaptirali prostor koji je ranije služio drugim namjenama, usklađujući sve površine, instalacije i opremu sa strogim higijenskim i tehnološkim regulativama. Posao je bio i organizacijski i finansijski zahtjevan, ali olakšan podrškom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske kroz podsticaj za samozapošljavanje iz Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela.

"Podsticaji za kozarstvo u Republici Srpskoj su korisni, posebno u dijelu investicija i premija, ali su nedovoljni za početak i uspostavljanje stabilne i profitabilne proizvodnje. Pomažu pri adaptaciji objekata i nabavci opreme, ali realni troškovi ishrane, zdravstvene zaštite i rada često prevazilaze nivo podrške", precizira Vučićević, istaknuvši da je za uspjeh i dalje presudan kvalitetan menadžment farme.

Uvoz skupih grla sa pedigreom nema punu svrhu

Naglašava da u Bosni i Hercegovini ne postoji funkcionalna matična služba za koze, odnosno ne postoji jedinstveno, priznato tijelo koje vodi rodovnike i izdaje validne pedigre podatke na nacionalnom nivou.

"Zbog toga uvoz skupih grla sa pedigreom nema punu svrhu, jer se pedigre ne može dalje zvanično priznati ni pratiti u domaćem sistemu", napominje, pojasnivši da u praksi to znači da proizvođač ne može ostvariti prednosti čistokrvne selekcije, niti potvrditi vrijednost uzgojnog materijala kroz lokalne evidencije.