Nesuđeni Amerikanac: Mušan spasio farmu i radnike

Lako se na bolje naviknuti, reći će svaki drugi dijasporac kad ih neko iz rodne grude pohvali. No, ovisno o situaciji u kojoj se nađu, nerijetko se oni žale i na teške uslove rada preko grane. Ali, prava su rijetkost oni koji se odluče vratiti u Bosnu i Hercegovinu i početi život ispočetka. 

Međutim, takvih primjera ipak ima. Jedan od njih je Mušan Duraković (49) iz Srebrenice, koji se nakon više od dvije decenije života u Americi, prije dvije godine vratio se u rodni kraj i pokrenuo biznis. Danas se u Zelenom Jadru, desetak kilometar od ovog podrinjskog gradića, u zakupljenoj hali bavi uzgojem pilića.

Kaže da je dugo razmišljao čime će se baviti po povratku iz "obećane zemlje". Kada je saznao da visočka firma "Boss" gasi farmu brojlera i otpušta osam radnika, odlučio je oviu farmu uzeti u zakup.

"Nisam mogao dozvoliti da radnici, koji su se vratili u svoja sela, formirali višečlane porodice i kreditno se zadužili, ostanu bez posla. S vlasnikom firme sa dogovorio preuzimanje posla i radnika, kao i jednog kredita. Zakupio sam je dvije godine, a nakon toga vidjet ću šta dalje", kazao nam je Duraković.

Velika ulaganja

Farma brojlera u Zelenom Jadu obuhvata površinu od 4.000 kvadratnih metara korisnog prostora, kapaciteta 60.000 pilića po jednom turnusu. S jednom tešanjskom kompanijom sklopio je ugovor o isporuci pilića, hrane i veterinarskih usluga. 

"Piliće plaćam po 70 feninga po komadu, a tovljeno pile kupac plaća 2,60 maraka po kilogramu. Isporuka je svakih 38 osam dana, a zatim slijedi čišćenje i dezinfekcija objekta do dolaska novog turnusa", pojašnjava naš sagovornik i naglašava kako ova proizvodnja iziskuje velike troškove, posebno u zimskom periodu, a podsticaj u Republici Srpskoj iznosi 0,06 feninga po jednom piletu, dok je za druge vrste proizvodnje podrška daleko veća, tako da je "zanemarena proizvodnja mesa".

Ove zime je za jedan turnus potrošio 50 tona uglja i 80 metar drva. Prvu vrstu koncetrata plaćao je po 1,08 KM, a završni koncentrat košta 1,13 maraka po kilogramu. U troškove, kaže, treba dodati i dva posto uginuća od ukupnog turnus, koje niko ne priznaje i sve to ide na teret proizvođača.

Žali se I na česte prekide u napajanju električne energije u zimskom periodu te je prinuđen uključivati agregate, koji opet znače dodatne troškove. Iako je, navodi, oprema na farmi savremena, potrebno je stalno održavanje, ali i obnova hranilačkog i pojiličkog sistema.

Zadovoljni ranici

Iako veliki troškovi opterećuju proizvodnju, radnici farme, kažu kako imaju solidnu i redovnu plaću, s izmirenim svim doprinosima, te da su zadovoljni, jer imaju posao na kućnom pragu.

Duraković ne isključuje mogućnost proširenju proizvodnje i otvaranje fabrike mesa. Za to su, kaže, potrebna dobra kreditna sredstva, ali i podsticaj države. Posao bi dobilo dvadesetak radnika, isključivo onih koji su se vratili na ovo područje, najavljuje.