Nada i Rašo već 46 godina sa svojim kravama: "Lijepo nam, za bolje ne znamo"

Iako je sedam decenija života iza njih, Nada i Rašo Orašanin iz Zelenog Jadra u Srebrenici, od poljoprivrede ne odustaju. U štali je više od pedeset grla, a već ravno 46 godina drže goveda i obrađuju zemlju. Njihova životna priča mnogima je "na oko" teška, ali njima ne. Oni i ne znaju za drugačije.

"Ove krave mi postaju ljubav, zato što ih baš volim. Meni je ovakav život dobar i lijep jer sam ovako navikla. Ne znam kako je drugima. Mi smo navikli raditi pa i ne znamo za drugačije", priča nam Nada Orašanin kojoj radni dan počinje sa svitanjem.

Ujutro od pet sati su, kaže, na nogama pa sve do navečer. Ako neko dođe da im pomogne, dobro i jeste. "Ima ovaj sin stariji dođe pa pomogne, a Rašo i ja smo postari", govori naša sagovornica

Penziju zaradili od poljoprivrede

Njih dvoje su danas u penziji koju su zaradili baveći se cijeli život poljoprivredom. Pričaju nam kako nikada nisu radili u preduzeću, ali su znali da slijede dani kada će penzija dobro doći, pa su penziono sami uplaćivali.

"I djecu smo od stoke školovali, othranili. Imamo dva odrasla sina i kćer. Ljudi vole domaće mlijeko, domaći sir, a kod nas je baš sve domaće tako da smo cijeli život hranili stoku i vodili računa o kavlitetu", ističe vrijedna domaćica.

Pitali smo je koliko planiraju još biti u ovom poslu s obzirom na to da sada imaju 50 grla i da su u godinama kada mnogi odustaju od poljoprivrede i prepuštaju je mlađima.

"Ne znam. Nemamo života više. Ostavit ću jednu dvije krave da imam sira i kajmaka i mlijeka sebi. Nismo više toliko u snazi, nisam sigurna da ćemo moći. Jer kod nas krave u maju idu na ispašu, sve do jeseni. Nije lako to sve. Ali koliko budemo mogli toliko ćemo i ostaviti", ispričala nam je Nada.

"Vidi seljaka kakav je, smrdi"

Njezin suprug Rašo kaže kako je težak život poljoprivrednika, jer njih dvoje i danas zemlju obrađuju bez mašina, a sve je manje onih koji bi živjeli od rada na zemlji.

"Ja mislim, ko hoće da nagrdi čovjeka, kaže 'joj vidi onog seljaka kakav je, smrdi ne možeš mu prići'. Pravo da vam kažem, nama država i institucije nisu pomagali. Pokušat ćemo tražiti ove godine, ali do sada nisu ništa. Doduše, nisam mnogo ni tražio", kaže Rašo.

Sanela je 20 godina u stočarstvu: "Sve smo svorili sa svojih deset prstiju"

Pitamo i Rašu, cijene li ljudi domaću proizvodnju.

"Cijene, da znate. Nama to odgovara jer ovdje nema naroda. To je pustoš. Ima tog prostranstva koliko hoćeš. Ko hoće da drži stoku, pustiš ih i onda pet-šest mjeseci nemaš velikih obaveza oko stoke. Pusti ih i one su u prirodi", objašnjava.

Iako supruga Nada nije sigurna da će moći još dugo s ovolikom stokom raditi, Rašo je optimističniji pa kaže "borit ću se".

"Sve dok mogu. Šta ću drugo. Imam to malo i penzije i dobro je. Da bih ja sad okren'o neku drugu rabotu, od 72 godine, to je teško", pun elana govori ovaj domaćin.

Rašo i negova supruga priželjkuju lijepu i mirnu starost, stalno gledajući u svoje krave, dozivajući svaku njenim imenom.