Milena Erceg: Muž me pošalje po dio za traktor, a ja napravim i fantastične fotografije

U Brestovčini, nadomak samog centra Gradiške, danas se ostvaruje uspješna proizvodnja mlijeka na farmi poljoprivrednice Milene Erceg. Ovo ime dobro je poznato među farmerima, ali i fotografima, jer je ona prva žena u historiji bosanskohercegovačke fotografije koja je dobila zvanje AFIAP, Međunarodne federacije fotografske umjetnosti FIAP.

Rođena i odrasla u jednom tipičnom podkozarskom brdovitom selu, gdje se živjelo od poljoprivrede, Milena je od malih nogu vezana za seoske poslove pa joj ništa strano nije bilo ni kada se udala u ovu ravnicu. Sa suprugom je naslijedila imanje njegovih roditelja i dvije krave.

"Tako smo započeli proizvodnju. Držali te dvije krave i radili rani uzgoj bostana na otvorenom", priča nam Erceg pomalo i nevjerovatnu priču jer su svoju farmu koja danas proizvodi više od 500 litara mlijeka dnevno razvijali polako, ostavljajući podmladak od naslijeđenih krava.

Nosili mlijeko u kantama

Put do uspješne proizvodnje nije bio lagan, ali su se trud i upornost isplatili. Prvih godina su svakog dana vozili mlijeko u sabirni centar 30-tak kilometara od svog sela.

"Kada smo već imali oko 100 litara mlijeka problem nam je bio nositi ga jer je trebalo 10 kanti, a uslovi su postali rigorozniji, higijena je morala biti na nivou. Povećanjem litraže smo stekli uslove za laktofriz kod kuće", prisjeća se Milena.

Danas imaju 50 grla, od kojih je 30-tak na muži, a ostalo je podmladak. Izgradili su i štalski objekat i sada sve ide mnogo lakše. Ova vrijedna poljoprivrednica je i majka dva sina, ali kako kaže, njima ne nameće odluke. Roditeljima pomažu kada mogu, a izbor je na njima hoće li nastaviti ovaj oblik proizvodnje.

Već 15 godina Milena ustaje u pet sati. Nakon jutarnje kafe, odlazi u štalu, obavi mužu i ostale poslove, a onda za daljim obavezama.

"Imam svoj mir i prirodno je stanište okolo. Nekada kada ustanem i pogledam kroz prozor pojave se neke izvanredne izmaglice uz izlazak sunca, pogotovo ljeti jer smo ravnica, znaju se dešavati i kada je zalazak sunca, tada znam uzeti aparat odmah fotografisati", dodaje naša sagovornica koja je pronašla balans između svog posla i hobija, a to joj, kako kaže, omogućava upravo seoska sredina i dobra organizacija.

Žena s farme "upada" u foto-klub

Milena je pravi primjer da se dobrom organizacijom sve može postići. Vjeruje da svaka seoska domaćica ima neki skriveni talenat i potiče ih da ga razviju, baš poput nje, koja je već osam godina članica Univerzitetski foto-kino klub Banjaluka, koji je među najboljim na prostorima bivše Jugoslavije. Tu je učila i korigovala svoj talenat.

"Tu su ljudi koji se bave fotografijom, koji su završili fakultete i zamislite mene, ja dolazim sa sela i imam farmu krava. Ali, odmah sam počela da osvajam nagrade, kolege iy kluba su me podržale i dosta su mi pomogli da se razvijam u dobrom smjeru", priča nam, a to je potvrdilo i stečeno zvanje s početka ove priče.

Vrlo rano je spoznala vrijednost koju nosi fotografija, a pozadina nažalost krije tužnu priču djevojčice koja uslijed požara u staroj kući ostaje bez svojih školskih uspomena.

"Sve se poslije nadomjestilo, ali one nisu nikada. Ja sam svaku sljedeću fotografiju čuvala i nosila ih gdje god idem", kaže naša sagovonica i prisjeća se svoje sreće kada joj je otac poklonio aparat "Smena".Počela je, priča nam, da fotografiše sve živo, a ljudima na selu je bilo čudno 'šta ona sada tamo čuči sa aparatom'.

Investirajte u žene, ubrzajte napredak

"Malo je to u ruralnim sredinama bilo smiješno kada me vide da fotografišem u međi. Ali, kada sam vidjela da imam smisla, počela sam učiti i tehnički dio preko interneta, onda sam se učlanila u taj klub", nastavlja Milena koja i danas, skoro svakodnevno bilježi sve prizore oko sebe, a oni joj često donose i nagrade, poput one sa prošlogodišnjeg RuralFoto konkursa kada je njena fotografija u kategoriji #proizvodnja ostvarila najbolji rezultat.

"Kada idem u neku drugu sredinu, na primjer kada me muž pošalje da kupim neki dio za traktor nosim aparat i ako vidim neke čobane u izmaglici, fantastična bude fotografija", dodaje.

Samo jaka želja

Želja mora biti jaka i mora se svaka žena truditi da ostvari svoje snove, poručuje i napominje da se žene na selu za to moraju malo više žrtvovati, ali upornost i rad dovodu do rezultata.

"Selo je primitivno, pogotovo na Balkanu, svaka žena koja želi nešto više da postigne odmah je na udaru loših komentara i prvo se s time mora izboriti, ali uvijek kažem da treba biti uporan i imati jasan cilj", kaže odlučno dodavši da se mnoge žene lome oko svojih želja, pogotovo ako nemaju podršku najbližih.

No, i sama je primjer da se uz jasan cilj, želje mogu ostvariti. Kaže da je oduvijek željela ovakav život, farmu i prirodu oko sebe, ali da i to ima svoju cijenu.

"Odrekla sam se godišnjeg odmora, prihvatila sam tu činjenicu da me nema ko zamijeniti, ali sam samim time omogućila sebi ispunjavanje neke druge želje, u mom slučaju kupovinu aparata koji košta možda kao nečiji odmor na moru. To je kompenzacija, uvijek možete ono što će vas učiniti sretnom", zaključuje Milena na kraju našeg razgovora u povodu Međunarodnog dana žena.